Između 1955. i 1960. godine NK Kiseljak je igrao u Sarajevskom podsavezu.
Podsjećamo na neke igrače iz tih i malo kasnijih vremena : Atif Novalija Crni (igrao od 1956. do 1968), Hrvoje Kristić (od 1958. do 1968.), Rade Tomić (1958-1970),Fehim Baraković, Tomo Iviš, Ivica Gardavski, Ibro Begović Japija (1961-1970),Slavko Arapović (1962-1976), Tomo Trogrlić.
Hrvoje Kristić u tri je mandata obnašao i dužnost predsjednika kluba, Rade Tomić kasnije je bio uspješan trener. Zanimljiva je priča kako je Fehim Baraković došao u klub. Baraković je dekretom Ministarstva došao u Kiseljak raditi kao učitelj. Na revijalnoj utakmici igrao je za prosvjetne djelatnike, koji su igrali protiv prvotimaca Kiseljaka. Oduševio je, trener Lukić ga je odmah zvao u ekipu.
Ivica Gardavski je , kako je sam govorio, bio jako loš glavom, no imao je odličan pregled igre i po tom mu nitko nije bio ravan. Ibro Begović bio je sjajan vratar, no nije sve išlo bajno, na debiju je primio dva pogotka iz kornera.
Tomo Trogrlić je odigrao čak oko 700 utakmica za klub.
Na gostovanja se išlo na razne načine. Busuladžić je imao taxi, u koji je moglo stati osam osoba plus vozač. S obzirom da je išlo 11 igrača, Duno i Novalija vozili su se na blatobranima sa strane, a ni policija to nije kažnjavala.
Zdravko Lukić dugo je bio vođa tima. Kao mlad je dobio kapetansku vrpcu, a živio je za svoj klub. Čak je bilježio u bilježnici sve utakmice, strijelce, pa čak i davao ocjene igračima.
Posebno je zapamtio jednu utakmicu na Palama, na neravnom terenu. Kiseljak je u prvom poluvremenu igrao uzbrdo, i vodio 3-0. Kada su u drugom trebali trčati nizbrdo, što je bilo lakše, bili su užasni i na kraju su poraženi 5-4.
Krajem pedesetih godina česti su bili derbi-susreti s Fojnicom. Na jednom takvom susretu došlo je do sudara vratara Hasečića i Lukića, i vrataru je pukla arkada.Lukić je uživao poštovanje i ugled kod svih igrača. Jednom prilikom protivnički igrač ga je gurnuo u kanal pored terena, a Baraković je skočio da ga obrani, iako je po prirodi bio miran.
Pamti se i pobjeda protiv Saobraćajca preokretom. Gosti su vodili 0-2, a komandir policije održao je takav govor da su u drugom poluvremenu igrači Kiseljaka ginuli na terenu i na kraju slavili 3-2. Nakon utakmice uslijedila je velika fešta uz orkestar Joze Penave.
Rudar Kakanj tada je bio poznat u cijeloj bivšoj državi, no Kiseljak ih je izbacio na penale iz Kupa, a od 60.godine počinju prijateljski susreti sa Željezničarom, koji je pripreme zbog odličnih uvjeta odrađivao u Kiseljaku.Za tim s Grbavice igrali su veliki majstori poput Duspare, Gašića, Radovića, Fazlagića, Osima. Osim je tada bio mlad, no vidjelo se da je veliki talent. Iviš je bio zadužen za čuvanje najboljih igrača, no tada golobradog Osima nije mogao čuvati. Na prigovore suigrača je uzvratio riječima :
„Kako ću ga čuvat kad je jedan njegov korak veći nego moja tri“. Kasnije su ga pokušali preuzeti i ostali igrači, no Osim je bio nezaustavljiv.No, trenutak slave protiv njega imao je Šećo Hasečić, koji mu je obranio penal.
Od 1960. do 1962. momčad je pripremana i slagana za ulazak u Zonsku ligu.Bila je to odlična generacija, igrači su dobivali pozive igrati za razne klubove, no nitko nije htio napustiti Kiseljak.Ivica Gardavski trebao je igrati i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na turniru saveznih republika, no ozljeda ga je spriječila.
Mehmed Čehajić u Kiseljak je stigao kao bivši predsjednik Rudara. I odmah je uveo red i discplinu, a brinuo je i o svim sitnicama, poput popravke zuba.
Rade Ilić bio je po zanimanju mesar, a igrači ga pamte po mnogim stvarima. Sam je osigurao pripreme u Lepenici, nakon kojih su igrači letjeli po terenu. Plaćao je ručkove, sređivao prenoćišta, pazio na sve.
Budućnost iz Sarajeva je tada od Kiseljaka primila i 15 pogodaka, GP Bosna 10, Drina 9…
Kratko je trenersku funkciju obnašao i Brozović, no nakon jedne gužve pobjegao je u svoje Sarajevo.
Preokret protiv Fojnice nakon zaostatka od 3-0 mnogima je ostao urezan u sjećanje kao najslađa pobjeda. Kiseljak je tada u drugom poluvremenu Fojničanima utrpao 5 komada.
Godine 1962. Kiseljak je završio drugi na prvenstvenoj ljestvici, i uslijedilo je razigravanje za plasman u ligu Sarajevskog podsaveza. Protivnici su bili Romanija Pale i Sloga Sarajevo. Dvije najbolje išle su u viši rang. Romanija je pobijedila i Kiseljak i Slogu, a ta dva kluba odlučivala su o drugom putniku. Kiseljaku je odgovaralo i neriješeno zbog bolje gol-razlike, no Sloga je vodila 2-0. No, sjajnom igrom Kiseljačani kreiraju preokret i slave 4-3 i ulaze u viši rang.Iz te lige Kiseljak je često ispadao, ali se vrlo brzo i vraćao.
Bilo je i slavnih trenera, a jedan od njih je Alajbegović , bivši igrač Sarajeva. Nije se dugo zadržao, a naslijedio ga je Vladimir Ćuković, nastavnik tjelesnog odgoja, pod čijom je palicom klub bio uvjerljivo prvi.
Najbolji strijelci tada bili su Našid Huseinbašić i Mladen Molinar. Prilikom jednog gostovanja u Župči Huseinbašić je u pobjedi 11-1 postigao sedam pogodaka, no sedmi je najviše upamtio. Tada se Molinar osjećao zapostavljenim, uzeo je loptu i predriblao sve protivničke igrače i vratara, a potom dodao loptu Huseinbašiću i rekao :
„Eto gladežu, daj i taj još jedan gol“. Huseinbašić je loptu zakucao u rašlje na prazan gol.
Raznih scena je bilo, nekad su se igrači znali i izgubiti.Tako je Ibro Begović prilikom presjedanja umjesto u vlak za Vitkoviće sjeo u vlak za Priboj u Crnoj Gori. Kad je shvatio što je učinio iskočio je, uhvatio drugi prijevoz , stigao u Vitkoviće i bio sjajan. Kiseljak je slavio 2-0 protiv Azota, a čak su ga zvali da pređe u taj klub, nudivši mu tri puta veću plaću nego što je imao radeći u Kiseljaku kao moler.
Nerijetke su bile i tučnjave. Jednom prilikom , sjeća se Hrvoje Kristić, Kiseljak je gostovao u Varešu, a igrači su na terenu dobili prave batine, na kraju su jedva i napustili Vareš.
Rade Tomić slavni je trener, koji se tim poslom bavio do prije par godina. Izveo je brojne generacije i sjajne igrače, među kojima i Vladu Komšića Tašu i Zorana Lukića, igrače Želje i Sarajeva, koji su bili jedne od njegovih prvih generacija. Prvu generaciju vodio je 1964, što znači da se trenerskim poslom bavio 50 godina.
Kada su u pitanju klupske boje, one su sada plava i bijela. I prije 50 godina bilo je tako, jer su igrači navijali za Hajduk i Dinamo, pa se tako našao neki balans. No, bilo je i drugih garnitura, jer su i donacije bile zlata vrijedne. Kiseljak je igrao i u žutim dresovima, zbog kojih su ih zvali Kanarinci, ali i u zelenim, pa su imali i nadimak Zelembaći.
BM/artinfo.ba
