Ni na početku petog desetljeća NK Kiseljak nije igrao ligaška natjecanja. Igrale su se uglavnom prijateljske utakmice, s klubovima iz Fojnice,Kreševa, Visokog, Breze i Kaknja.Godine 1946. formiran je i tim, a ponovo je ključna figura bio Ivan Lukić.
Ekipu su činili domaći igrači. Neki od njih su : Vinko Ćibo,Jozo Dalmatin, Šećo Hasečić,Dane Kristić, Nazif Karahmet, Halil Busuladžić,Aco Popović, Ivica Kulir, Željo Buljan, Pepo Blažević,Asim Busuladžić, Vinko Tomić, Vinko Jelaš, Anto Tomić. Ivan Lukić bio je trener-igrač i ispraćao je mnoge generacije.
Pedesetih godina formiran je i pomladak, jer nisu bili dozvoljeni nastupi kluba ukoliko nema podmlatka. Bilo je obrtnika koji su financijski pomagali klub, a tada je i plaćanje ručka bila velika stvar. Ponekad su supruge i majke igrača pravile pite i slale na utakmice.
O lopti krpenjači i o kopačkama brinuo je Ivo Silak. Kako je govorio, to mu nikada nije bio teret, bilo mu je drago što na taj način pomaže.
Imati kopačke bilo je pravo bogatstvo. Tada su čepovi bili puno veći nego danas, bili su skovani iz tri dijela.
Prvi pravi predsjednik kluba bio je Đuro Latinović. Nije previše znao o nogometu, no bio je vrlo sposoban, radio je za dobrobit kluba i bio je vrstan organizator.Izabran je 1953. na funkciju predsjednika.
Na gostovanja se išlo zaprežnim kolima i vojnim kamionima. Pamti se putovanje u Žepče, kada su išli na vlak, a potom i zaprežnim kolima koje su iznajmili od Nikole Cvjetkovića. Noćili su po privatnim kućama, hrane nije bilo puno, pa su poslastice bili i kruh namazan mašću, kao i kuhani krumpiri.
Vinko Tomić dobio je nadimak Ćoškonja zbog jedne anegdote. Lopta je često išla u rijeku, a baš on je išao po nju. Nakon što bi izvadili loptu iz rijeke, bila bi jako teška i tvrda da su bježali od udarca glavom.Čak ju je on znao i šakom udarati, umjesto glavom, a bio je samo jedan sudac koji to nije vidio. Jednom prilikom lopta je bila natopljena, i došla je na Tomićevu nogu. On ju je loše zahvatio, udario ju je felšom (ćoškom) a lopta je pogodila u glavu Miju koji je gledao utakmicu. Otuda nadimak Ćoškonja.
Bile su česte i revijalne utakmice između igrača međusobno, pogotovo ona debelih i mršavih. Obje su se ekipe družile, pile po dva bureta pive, a sudac Ibro Mujkić na magarcu je sudio i trubom svirao prekršaje. Poslije Drugog svjetskog rata nisu se često igrale utakmice, prva je odigrana 1948.
Zanimljivo, igrači su često i mijenjali pozicije. Iz vlastitih sredstava su se kupovali dresovi, a podršku su pružali i Vrelo i kooperativa.
Jedan od igrača zaigrao je i za mladu reprezentaciju Jugoslavije. Riječ je o Branku Tucakoviću, koji je igrao kasnije i za Čelik i Željezničar.
Najveća pobjeda koja se pamti je ona protiv ekipe iz Pazarića kada je Kiseljak slavio 11-0. No, bilo je i teških poraza. Najteži je od Rudara iz Kaknja rezultatom 13-0.Noć prije Kiseljačani su bili na otvaranju kafane Putnik, pilo se do jutarnjih sati, a jedan igrač se onako pijan pješice zaputio prema Kaknju na utakmicu.
Vratar Kiseljaka tada je izjavio : „Vidim dvije lopte koje idu prema golu, ja jednu uhvatim, a ona prava uđe u mrežu.“
Najveći uspjeh zabilježen je u sezoni 1952/1953. kada je Kiseljak igrao drugu ligu na razini države.U toj sezoni je i ograđeno igralište, zaslugom predsjednika Latinovića.
Velika je bila i pobjeda u Visokom 3-0, a tada su Visočani govorili kako Kiseljak ima 10 kuća i 11 igrača, a svejedno su pobijedili. Tom pobjedom Kiseljak se plasirao u ligu sarajevskog podsaveza.U toj ligi završili su osmi, Željo je bio prvak. No, Željo je zamalo i ostao bez titule. Jer, trebala im je pobjeda na svom terenu protiv Kiseljaka kojemu nije trebalo. Završeno je 1-1, Sremac je doveo Kiseljak u vodstvo, a Pašić donio bod Želji. Na kraju je sarajevski klub ipak ušao u prvu ligu, jer su uspjeli na drugom mjestu osvojiti potrebne bodove.
Bilo je i incidenata, rijetko međusobno, a češće s protivničkim igračima. Tako je predsjednik Latinović, koji je imao čin kapetana, ošamario člana Igmana, koji je bio major.
Jedna od najslađih pobjeda dogodila se u Jajcu protiv Elektrobosne. Jajčani su podcijenili Kiseljak, posprdno su se odnosili prema igračima Kiseljaka, koji je na kraju slavio 3-5. Šećo Hasečić je bio izvanredan, branio je sve moguće, čak su mislili da bi ga mogli i napasti igrači i navijači Elektrobosne. No, to se nije dogodilo, Hasečić je u kafani čak dobio tepsiju punu čašica rakije od domaćih navijača.
BM/artinfo.ba
