Kreševljak Vlado Čelan pomaknuo je granice ljudske izdržljivosti. Ovaj 31-godišnjak je svojim poduhvatom pokazao svima, ali i samom sebi kako je sve moguće uz puno rada, posvete i odricanja.
Vlado je nedavno sudjelovao na tribalion utrci na Tari. Najlakše rečeno, to bi bila utrka s preprekama, ali takva konstrukcija baš i ne odgovara jer to nije samo obična utrka sa nekoliko prepreka. Za izdržati ovakvo nešto potrebna je skoro pa nadljudska snaga i visoka spremnost, te treninzi do granice izdržljivosti. Čelan je jako odlučio, i još jače radio.
„Želja mi je bila pokazati i dokazati svima kako je sve moguće. Za ovo sam se dugo spremao, i odrekao sam se mnogih stvari , kako bih na kraju uspio. Dao sam najviše onda kada sam sam mislio da više ne mogu, i na kraju sam nagrađen“, kaže nam Vlado.
Vlado je rano ostao bez oca, a imao je i tešku nesreću. Naime, prilikom rada na visini teško je ozlijeđen. Doktori mu nisu davali šanse da ponovo prohoda, ugrađene su mu metalne šipke. No, borio se svim svojim bićem, dao je zadnje atome snage i na kraju ponovo stao na svoje noge, a onda i savladao ovu utrku, koju nisu prešli niti mnogo spremniji , aktivni sportaši.
Na utrci je , u dvije kategorije, nastupilo 1700 natjecatelja. Među njima i Draško Stanivuković, načelnik Banja Luke. Veliki broj njih odustao je nakon nekoliko prepreka.
Vlado je sudjelovao u utrci na 11 kilometara i 450 dodatnih metara. Na putu mu je stajalo 25 prepreka. Naravno, sve prepreke je bilo potrebno savladati samo na pravilan način, jer bi eventualna greška povlačila za sobom i sankcije u vidu „marinaca“ (sklekova sa skokom) pred sucem. Svi natjecatelji nastupaju na vlastitu odgovornost, te se tako organizatori ograđuju u slučaju ozljeda, kojih svakako bude.
Prepreke su jako zahtjevne, te svaka zahtijeva potpunu koncentraciju i snagu iz petnih žila. U svojoj kategoriji, Čelan je završio u TOP 50, dok je u ukupnom poretku u TOP 300. To su fantastični rezultati, a u razgovoru za Artinfo dodaje kako je mogao imati i nešto bolji plasman, no jedna prepreka mu je oduzela nešto vremena, a trudio se i malo pomoći nekim drugim natjecateljima.
Ovaj sjajni mladić je dokaz kako čovjek nema granice, ukoliko ih sam ne postavi.
„Kad više ne možeš, tad najviše moraš“, poručuje za kraj.
BM/artinfo.ba
