Novotravičanka Tea Papić pored uspješno završenog studija u Mostaru oduvijek je bila inspiracija i primjer djevojke koja uvijek ostvari ono što želi. 2018. Godine postala je državna prvakinja BiH u kickboxu u disciplini kick light do 70 kg, a danas je vojnikinja Oružanih snaga BiH.
Već nakon srednje škole, znala je da želi biti vojno lice. Prijavila se u Zagreb na Vojno vođenje i upravljanje, položila državnu maturu i neke od provjera za spomenuti studij. Međutim, to nije bilo dovoljno. Nakon mjesec dana boravka i polaganja provjera u Zagrebu, vratila se kući razočarana. Zvučat će čudno, ali dok se pitala zašto nije uspjela, a tako se trudila, nekako slučajno se odlučila za studij Engleskog jezika i književnosti i Informacijskih znanosti u Mostaru, čisto da joj ne propadne godina.
Kasnije je shvatila da je to bila najbolja odluka i da, kada pomislimo da nismo uspjeli u nečemu što smo jako željeli, to uglavnom bude da bismo poslije shvatili kako to uopće nije bilo za nas i da nas je život čuvao za nešto drugo, nešto bolje. Za to razdoblje veže samo najljepše uspomene. Tu je upoznala osobe bez kojih danas ne može zamisliti život, naučila je kako organizirati posao, fakultet, trening, prijatelje, vrijeme i biti neovisna.
Uporedo sa studijem 2018. Godine počela je trenirati kickbox i bila je članica Kickboxing kluba „Eagles“ iz Mostara.
„Da, prvotno sam htjela podržati prijatelje koji su se odlučili osnovati klub, a brzo zatim sam shvatila da želim više. Naravno da je bilo predrasuda. Obitelj me na početku nije baš podržavala, mama kao mama, brinula se, često bi rekla da je to za muškarce i pitala zašto jednoj djevojci treba da se "tuče" s muškarcima (jer sam trenirala u muškoj grupi), a prijatelji su ipak bili naviknuti na moje izazove, pa su i ovu odluku lakše prihvatili.“, ističe Tea za Notra.ba.
2018. godine postala je državna prvakinja BiH u kick light verziji do 70kg, a kaže kako je ta titula napominje da je sve moguće i da ne odustaje, da kada pomisli da je teško, da baš tada ne smije pokleknuti, da se trud, volja, naporan rad, krv i znoj ipak na kraju isplate.
Tea kaže kako je često zbog bavljena sportom koji je „predviđen“ za muškarce dolazila u situaciju da ju gledaju drugačije. Često bi čula kako ljudi komentiraju kako to nije za žene ili da je kao muško, ali kako to nisu bila mišljenja ljudi koji su joj bliski, nije ju doticalo; da jest, danas ne bi bila ovdje gdje jest.
Kaže kako su ljudi puni predrasuda i stereotipa , teuglavnom kada čuju da se netko bavi borilačkim sportom, zamišljaju da je to netko sklon problemima ili uličnim tučama, što je potpuno pogrešno.
„Nikada se nisam potukla izvan treninga. Teško je iskorijeniti stereotipe. Također, ljudi misle, da bi netko tko trenira neki borilački sport trebao težiti barem 100 kila, biti muško, ili u najmanju ruku, barem izgledati kao jedno. Ipak, mislim da ne izgledam, a ni ne ponašam se kao muško?! Ili? Upitajte druge. Posao ili sport koji se smatra muškim? Dajte mi još nešto, da pokažem da žena nije rođena samo za lonce.
Osvrnimo se oko sebe, koliko djevojaka/žena danas rade ono što se nekada smatralo muškim poslom? Jesu li uspješne u tome? Naravno da jesu. Rade li nešto lošije? Naravno da ne. Rezultati i statistika govore sami za sebe. Iako ne onoliko koliko bi trebala, mislim da se svijest o tome ipak probudila., poručuje Tea.
Upravo nakon završetka treće godine studija, izašao je natječaj za časnike Oružanih snaga BiH. Prijavila se, položila tražene uvjete i deset mjeseci provela na obuci, učeči i pripremajući se za ono što ju čeka. U veljači 2020. godine postala je potporučnik s postavljenjem na mjesto instruktora engleskog jezika.
Ljudi koji je tek upoznaju i otkriju da je vojno lice, uglavnom se pozitivno iznenade i nerijetko prokomentiraju da ju upravo tu i vide.
Tea nikada primijetila problem u tome što je možda fizički jača od velikog broja osoba muškog spola. Njen stav nije da želi pokazati da je fizički jača, prirodom je određeno da je to nemoguće, ona samo želi dokazati, prvenstveno sebi, da ona, kao žena može postići sve ono što želi, da ne poznaje granice, a pogotovo rečenicu: "Ne možeš, ti si žensko."
Put do prestanka stereotipa prema ženama, kako u sportu, poslu tako i u svakodnevnom životu je odvažnost tvrdi Tea:
„Put do prestanka o stereotipima prema ženama je odvažnost. Odvaži se. Dokaži da možeš. Ne misli da, zato što nisi uspjela iz prve, da ne možeš. I 100 puta da padneš, ustani. Ne stidi se pada i neuspjeha. Ne misli da su svi uspješni oko tebe (i žene i muškarci), to postali preko noći. Dobro, možda se nekima i posrećilo, ali to nije tvoj put. Trud, volja i rad su tvoj put. Jer ti možeš. Ne slušaj ljude koji govore da ne možeš, skloni se od njih, od ljudi koji ti nisu vjetar u leđa, od ljudi koji ne čestitaju drugima na uspjehu, skloni se i od lijenih ljudi.
Zdravo okruženje je pola uspjeha. Okruži se vrijednima, upornima, sebi sličnima. Uči od boljih. Ljudi će uvijek pričati i tražiti zamjerku, ne obaziri se, ti imaš svoj put, on nije njihov, i samo ti znaš svoj cilj! "I ne zaboravi: biti žena je tvoja prednost, a ne mana. Nisi manje vrijedna, a pogotovo manje sposobna.“, zaključila je Tea Papić, pripadnica Oružanih snaga BiH, sportašica, akademski obrazovana i uspješna mlada žena.
KK/Notra.ba
