Ivan Guzina iz Novog Travnika je itekako poznato ime u svijetu boksa, a njegova priznanja i nagrade je teško i pobrojati. Ivan je: Najbolji sportaš Općine 3 puta, Najbolji sportaš Županije 2015.godine, Prvak BiH u boksu čak četiri puta, a nastupio je i nekoliko puta na Europskom i Svjetskom prvenstvu u boksu. Pored toga uspješni je akademski građanin i dobitnik Rektorove nagrade SUM-a za 2020. godinu. S Ivanom smo razgovarali o nastavku karijere, o usklađivanju obaveza, te još dosta toga, piše Notra.ba.

Odakle ljubav prema boksu ili bolje pitanje kako i kada se rodila? Jesi li imao neke boksačke uzore?

"Otac se bavio boksom u svoje vrijeme i mislim kako je ta ljubav nasljedna. Ja ne bih bio ja, kada ne bi išao u kontru, kada mi je otac govorio da probam i naučim nešto, ja nisam htio. Ipak u 7. razredu sam počeo trenirati i uskoro krenuo boksati. Napomenuo bih kako mi je cijelo vrijeme treniranja otac bio trener.  Što se tiče uzora, nisam imao nekih konkretnih uzora. Tu je bilo više boksača koje sam pratio i kombinirao njihov stil borbe na konkretnu situaciju."

Kako je kroz odrastanje bilo kombinirati školske obaveze i one sportske?

"Nekako je to aktivno natjecanje počelo u srednjoj školi. Trenutno, gledajući s ove točke gledišta izgleda lakše, nego što je bilo. Najveći problem sam imao sa limitom opravdanih sati. Kako sam minimalno, jedno veliko natjecanje imao godišnje (EP ili SP) to je značilo i određeno vrijeme za pripreme. Ukoliko tu dodamo i poneki međunarodni turnir nastaju problemi sa mogućnosti zaključivanja ocjena.

"Tu moram pohvaliti SŠ „Novi Travnik“ gdje su mi stvarno svaki put izlazili u susret. Razrednik Anto Strukar i ravnateljica Dražana Hegediš su stvarno dali veliki doprinos kako bi se takve prepreke preskočile. Što se tiče učenja, ako ćemo iskreno, nisam bio puno raspoložen za učenje. Nisam nikada bio upitan, niti sam htio ostaviti mogućnost i prostor za prigovor, te s toga sam uvijek ispunjavao svoje obveze. Bar iz poštovanja prema instituciji, jer toliko puta su mi izišli u susret, pa bi me bilo sramota ne ispoštovati moje obveze. Na kraju, bio sam vrlodobar/odličan učenik."

Uspješan si student SUM i dobitnim Rektorove nagrade 2020. godine, kako zapravo doći do uspjeha? Koja je tvoja formula?

"Kada sam došao u Mostar na studij, na prvoj godini sam bio izrazito „zagrijan“ za boks. Došao sam u HBK Zrinjski i u tom razdoblju sam nekako bio najspremniji. Tada je odlukom Boksačkog saveza BiH-a, državno prvenstvo zakazano na Uskrs. Iskren ću biti, meni je više bilo dosta toga, kako ja ne mogu blagdane provesti doma, sa svojima. Tada sam uzeo sebi jednorazdoblje kako bih porazgovarao s ljudima oko mene i donio odluku kako će boks stagnirati, minimalno do završetka studija. Nekako se vodim time, ono čime se bavim želim u tome biti najbolji.

Posvetio sam se studiju, kriminalistika i jeste jedna od stvari koje obožavam. Rad, rad, rad i opet rad, a između rada opet rad. Kao i u boksu tako i u studiranju, nema mogućnosti da neke stvari dođu preko noći. Sve u svoje vrijeme. I evo, kruna moje karijere, Rektorova nagrada, koju smatram svojim najvećim uspjehom, ali kada nešto volite odmah je lakše. Formula? Organizacija je pola posla. Kod mene je vrlo teško nešto učiniti neplanirano, većini ljudi je to neprihvatljivo. Meni odgovara i ne znam na drukčiji način funkcionirati. Ispušni ventil, naravno trening minimalno jednom dnevno, ali u večini slučajeva dva puta dnevno. Ujutro sam nekako najraspoloženiji za trčanje ili „fiziku“. Nisam voljan ujutro nešto baš razmišljati(haha). Moj jedan prof. je rekao kako akademski mozak ne može funkcionirati prije 11h."

Brojne su nagrade, priznanja i pohvale koji si ostvario u boksu, koja ti je posebno draga i koju bi mogao izdvojiti kao onu koju ćeš pamtiti zauvijek?

"Meni osobno najveći uspjeh, kojega ja smatram, onaj koji je meni najdraži, jest Državno prvenstvo za mlade, u Bijeljini. Tada, nisam bio prvi kandidat za osvajanje zlatne medalje. Ulazna godina za mlade, a u tome uzrastu puno znači. Imao sam, dosta dobru konkurenciju boksao sam dva meča. I tada u dva meča, dajem četiri brojanja i dvije maestralne pobjede. Kao nagrada dolazi pehar za najboljeg mladog boksača BiH-a. Meni osobno najdraže. Bilo je i drugih jako dobrih natjecanja, ali ovo mi je ostavilo neku posebnu čar."

Trenirao si s Damirom Beljom 2016. godine, jeste li još uvijek u kontaktu i postoji li mogućnost ponovne suradnje?

"Damir Beljo, posebna priča. Kumovi smo, tj. on je meni krizmeni kum. Jedna jako dobra i plemenita osoba. Voljan je svakome pomoći. Ima predivnu obitelj, supruga Jana, dvoje kako on kaže „žutih Belja“ Mijata i Matiju. Stvarno su jedna prekrasna obitelj. U kontaktu smo gotovo svakodnevno, oko budućnosti, boksa itd. On je imao nekoliko „pehova“, nadam se kako će uspjeti, uistinu je to i zaslužio."

U kojoj je fazi tvoja karijera s ozbirom da si imao neke vrlo ozbiljne ozljede?

"Ne znam što bih Vam odgovorio na to pitanje. Karijera je što se tiče boksa u mirovanju. Što se ozljeda tiče i u rekreativnom smislu imamo jako puno istih. Jedino sa čime više nemam problema jeste nos. Ovako, laktovi, ramena, lomovi šaka, svako jugo se osjeti. Ne znam što je gore i koja je strana gora. Sparing, ako primim visoko udarac, prema šaki, laktovi bole. Dok ide, ide. Kad ne bude moglo, idemo na generalni remont, ali nema tu neke velike pomoći."

Što možemo u budućnosti očekivati u vidu boksačke karijere?

"Ni na ovo pitanje Vam sa sigurnošću ne mogu odgovoriti. Treniram svakodnevno. Povuće me želja nekad opet, pa me pusti. Možda u trenerskim vodama, možda se opet vratim natjecanju. Sve ovisi o poslu i zaposlenju. Ukoliko mi se htjenja ispune, vidim se u nekom vidu boksa sigurno."

Jesi li se nekada u svakodnevom životu našao u situaciji da si morao koristiti svoje boksačke sposobnosti i vještine?

"Mislim kako je ovo najčešće pitanje koje sam dobivao. Spobnosti koristim svakodnevno, upornost, neodustajanje kada je teško, nego kada se ostvari cilj i sl. Što se tiče samih udaraca, odnosno obrane od nekog vida napada, nisam. Miroljubiv sam i društven, imam visok prag tolerancije. Jedino, ako bi netko od osoba bliskih meni bio fizički ugrožen, ili ja, te ako ni jedna druga mogućnost ne dovodi do rješenja, onda nastupa fizika. Čak i na treningu, kada spariram sa dečkima koji nisu toliko dugo u boksu, kontroliram udarce. Ono što mi je fascinantno, kako bi rekao jedan moj veliki prijatelj i veliki sportaš, kineziolog: „Ti dođeš sa uvjerenjem kako si ti rođen za boks.

Kako imaš veliku brzinu eskivaže i razoran udarac desnicom, no nakon prvog treninga se uvjeriš kako si tuta.“ Vjerujem osobno kako boks budi u ljudima sve najbolje i sve najgore. Najbolje je već općepoznato. Najgore, je jedna vrsta ravnodušnosti, hoće li te netko prebiti ili ti nekoga. Nema tu ništa romantično. Ulaziš u omeđen prostor gdje se netko pripremao da te prebije i ti ulaziš s istom namjerom. Kažu taj pozdrav nakon brobe, čini boks plementim. Iskreno, ja tu ne vidim ništa plemenito.(haha)."

Koliko pratiš domaći i svjetski boks? Tvoje mišljenje o odnosu Hrgović-Babić?

"Ako je boks u neko „normalno“ vrijeme sigurno ću pogledati. Ukoliko je u 3/4 ujutro nema od toga ništa. Odgledati ću snimku sutra. Domaći boks, što se tiče olimpijskog boksa, je u porastu, nije to neki veliki rast, ali jeste rast. Hrvatska ima odlično uređen Boksački savez, njihov boks je u ekspanziji. Vrhunsko vodstvo, vrhunski treneri stvarno rade odličan posao. Što se tiče profi boksa, to je indivdualno, puno je više onih što padaju za novac, nego kvalitetnih boksača.

Mi u BiH imamo jednog Belju, Bošnjaka, Veletića koji su vrhunski boksači, dok s druge strane imaju neki nazovi boksači koji nisu mogli postati prvaci države u svojoj kategoriji, a sad se diče nekim pojasevima po GTI verzijama. Što se tiče Hrgovića i Babića. Babića poznajem iz BK Rijeka gdje smo odradili nekoliko treninga, tj. on je trenirao tamo, a ja sam dolazio ponekad na treninge i sparinge. Babo je dobar lik. Puno mi je osobno draži od Hrgovića. Puno je bliži „obićnom puku“, nego Hrgović. Ukoliko dođe do meča, navijam definitivno za Babića."

Najdraži udarac ili kombinacija u boksu?

"Ovisno o stilu protivnika. Udarac u jetru definitivno jedan od dražih. Kombinacija prednji direkt u glavu (većinom za zatvaranje garda), prednji direkt u stomak sa otklonom na desnu stranu (za spuštanje garda) i onda ide desni kroše u glavu. Ova kombinacija se obično radi dok je protivnik na konopcima. I karakteristična je za nižeg boksača."

Poruka za mlade ljude koji su u strahu kako uspješno kombinirati akademske i sportske obaveze?

"Ja sam se odlučio za jednu stranu, onu akademsku. Želio sam u njoj biti izvrstan i to sam i ostvario. Sve je moguće. Možda da sam ostao na dva „fronta“ niti na jednome ne bih bio izvrstan. Ovako sa sigurnošću mogu reći kako volim ono što radim, a radim ono što me ispunjava. Budite tvrdoglavi, razmislite čije savjete slušate. Ne živimo svi istu priču. Postavite ciljeve i ne tumarajte kao slon u staklari. Vjerujte i dogodit će se."

"Audentes fortuna iuvat. – “Sreća prati hrabre.” – Vergilije"