Nastavljamo s predstavljanjem mladih kiseljačkih nogometaša.

Jedan od onih koji svakako zaslužuju pažnju je Marin Lončarević. Ovaj igrač će krajem prosinca napuniti 17 godina.

Prošlu sezonu je započeo kao kadet, no ozljeda ga je na duži period udaljila s terena. Mnogi su smatrali kako će se nakon duge stanke biti teško vratiti i nastaviti istim tempom. Ali ne i Marin. Nakon oporavka, počeo je s treninzima, u početku s malo slabijim intenzitetom, a kasnije sve jače. Polako se vraćao u formu. Bio je kapetan kadeta, a ova sezona mu je prva juniorska.

Prelazak u juniore nije mu predstavljao problem, štoviše još se bolje snašao. Ove sezone igra poziciju zadnjeg veznog, pokriva veliki dio terena, a često obavlja i one "prljave poslove" , kako to vole reći sportski analitičari. Pravovremen je u startovima, i izrazito fizički jak u duelima, po čemu dobrano odskače od dosta vršnjaka. Također, neustrašiv je, i voli čuvati najbolje igrače protivničkih ekipa. Kako sam kaže, voli skok igru, i time daje dodatnu sigurnost momčadi.

Dobre igre nisu prošle nezapaženo, te povremeno igra i za prvi tim. Ove sezone upisao je tri nastupa za seniorsku momčad Kiseljaka, dva u Kupu i jedan u prvenstvu, a u budućnosti će dobivati još više prilike, i možda biti i nositelj igre u narednim godinama.

Marin obožava i mali nogomet, koji često prati, ali i igra malonogometne turnire, u ekipama u kojima igraju mnogo stariji igrači od njega. Tu igra zadnjeg igrača obrane, ali brzo se pridodaje i napadu. Ima jako dobar udarac, a to je dokazao na malonogometnom memorijalu u Lepenici, gdje je u dvije godine postigao nekoliko eurogolova, te u Komarima. Najdraži igrač mu je Kristijan Pantić, strašan futsaler i primjer pravog sportaša. Možda baš ovaj mladić bude nasljednik sjajnog Pante, ukoliko se odluči za mali nogomet.

artinfo.ba