Hrvatski rukometaši izgubili su u finalu s 22:20 i osvojili srebro, ali moraju biti ponosni na svoj nastup na ovom Europskom prvenstvu.
No, oni su veliki sportaši i silno su željeli to zlato, zato i ne čudi što su razočarani bili na dodjeli medalja. Srebro su mnogi primili u suzama, a najteže je, čini se, bilo Domagoju Duvnjaku koji je ponovno jedini vukao Hrvatsku u većini susreta.
Izabran je i za najboljeg igrača Eura, ali to mu je bila mala utjeha.
No, kada se malo ohlade, sigurno će shvatiti kako su napravili još jedan veliki uspjeh za hrvatski sport.
"Ma... Svi plačemo", započeo je 'stegnutog' grla Karačić, pa zastao. Trebalo mu je malo da se sabere kako bi izgovorio rečenicu.
"Ni sam ne znam kako smo ovo izgubili... Čekali smo to zlato i opet ništa...", izgovorio je nekako.
"Bila je ista utakmica kao polufinale u Poljskoj. Golman je probranio, oni su se vratili u vodstvo i onda klasična Španjolska, hakl i kruženje oko zone. Premalo smo golova zabili. Ne možeš tako pobijediti u finalu. Čestitamo Španjolskoj i njihovom golmanu, sve je bilo korektno, nedostajalo je hrabrosti u napadu", rekao je Marić nakon kojeg je govorio Duvnjak:
"Ne znam što reći. Pretužan sam, jako boli ovaj poraz. Ipak sam preponosan na ovu ekipu koja je opet pokazala karakter. Nas nije bilo do 40. minute kad se igralo u drugom poluvremenu, a onda smo se vratili. Poveli smo, ali napravili smo gluposti i na njima izgubili utakmicu", rekao je Duvnjak.
"Ne znam što bih rekao, ponosan sam što sam dio ekipe koja se ne predaje. Nema se kome što zamjeriti, na kraju nismo imali sreće, sanjali smo to zlato, ali nismo ga dosanjali. Ovo je veliki uspjeh, ali kao sportaš ne možeš biti zadovoljan s porazom. Ipak, znam da smo svi dali sve od sebe", rekao je Musa.