× Početna Vijesti Sport Kultura Crna kronika Politika Zanimljivosti

61414290_1083660301829049_4778604330339008512_n.jpg

 

I dok je muški nogomet u Bosni i Hercegovini praćen na svim razinama, ženski je nepravedno zapostavljen. Mediji bruje čak i o niželigaškim terenima, ne stavljajući u prvi plan naše nogometašice, koje itekako zaslužuju svoje mjesto u medijskim natpisima.

I Kiseljak ima svoju nogometašicu, mladu bosanskohercegovačku reprezentativku, koja je veliki talent i dobrano odskače čak i od dosta nogometaša. Gloria Slišković rođena je 4.svibnja 2005. godine u Novoj Biloj. Živi u mjestu Podastinje. I dok se malo djevojaka odlučuju na bilo kakvo bavljenje sportom, naša Gloria se odlučila graditi svoj nogometni put. Put koji nije nimalo lagan, ali kad se vodite srcem i najtrnovitiji put može postati prohodan.

Gloria je učenica OŠ Kiseljak, te pored svog nogometnog puta uspijeva uskladiti i školske obaveze. Gloria je bila naša današnja sugovornica, i ostali smo i više nego pozitivno iznenađeni njenim stavovima, ponašanjem i uspjesima. Vedra, nasmijana i skromna djevojka, koja uživa u onom što radi, a marljiv i strpljiv rad daju i rezutate. Gloria je naš poziv na kratki razgovor prihvatila sa zadovoljstvom, a došla je direktno s treninga.

Kada si počela trenirati nogomet?

Mislim da sam počela trenirati s osam i pol godina.

Odakle jednoj djevojčici želja za nogometom, kako se stvorila ta ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu?

Brat je trenirao, te sam počela igrati s njim. Bila sam bolja od njega, te me to dodatno motiviralo,haha. Prvo sam počela trenirati kod trenera Radeta Tomića, ali klub se raspao i prešla sam u Bubamaru Kiseljak kod trenera Slobe Novakovića.

Čuli smo za brojne uspjehe u karijeri, koji je posljednji pojedinačni ostvaraj?

Pa, prije desetak dana sam sudjelovala na jakom turniru sa ŽNK Široki Brijeg. Osvojila sam nagradu za najbolju igračicu turnira, na koju sam silno ponosna. Ali, hvala i mojoj ekipi, koja mi je u tome dosta pomogla.

Vidjeli smo te u dresu Ante Rebića, je li to tvoj omiljeni igrač i nogometni uzor ili?

Moji omiljeni nogometaši i neki način uzori su Cristiano Ronaldo i naravno Ante Rebić.Ali i to je povezano, jer je i Anti nogometni uzor Cristiano.

Koliko treniraš dnevno i koliko su naporni treninzi?

Kada su pripreme ujutro radim individualno, a popodne s ekipom. Konkretno, treninzi su trenutno dosta naporni zbog velikih vrućina i sparine.

Nogometaši i nogometašice se moraju mnogo toga odreći na putu k izgradnji nogometne karijere. Koliko si se toga morala odreći i koliko se toga odričeš na putu prema ostvarenju snova?

Odricanja je uvijek bilo, a ima ih i sada. Recimo, teško je kada moraš odbijati pozive prijatelja i prijateljica da izađemo van, što zbog napornih treninga, što zbog činjenice da sam često na pripremama, ali i zbog toga što moram puno učiti jer nemam previše slobodnog vremena.

Spomenula si učenje. Uspijevaš li uskladiti školske obaveze i nogomet?

Pa uglavnom uspijevam sve stići. Ponekad i ne, ali na sreću, tih situacija nema puno. A i škola ubrzo završava, haha.

U kojem klubu trenutno treniraš(mada već znamo haha)?

Trenutno treniram u klubu Bubamara, pod vodstvom trenera Slobe Novakovića, kojeg bi ovim putem željela mnogo pozdraviti i zahvaliti mu, jer sam od njega najviše naučila i najbolji je trener s kojim sam radila dosad.

Ozljede su sastavni dio sporta, ali i najveća kočnica istog. Jesi li imala neku težu ozljedu, koja te na duži period udaljila sa zelenih terena?

Na sreću, nisam imala nekih težih ozljeda i izbivanja s travnjaka. Prije dva mjeseca sam imala istegnuće mišića, ali nije bilo strašno i to je sada prošlost.

Je li nekad bilo trenutaka u kojim si bila na rubu i na korak od odustajanja od nogometa?

Nije, niti u jednom trenutku nisam požalila i poželjela odustati, a nadam se i da nikad neću.

Tko ti je najveća podrška na tvom nogometnom putu?

Najveća podrška mi je naravno moja obitelj. Bez obitelji ništa od ovog ne bi ni bilo moguće. Zahvalna sam im do neba na svemu što su mi pružili i što mi pružaju, oni su ti koji mi daju krila i motiv i onda kada padnem.

Kakve su reakcije okoline na to što igraš nogomet, je li više podrške ili na neki način osuda i prekoravanja?

Više je podrške. U početku je bilo dosta osuda, u smislu "djevojka igra nogomet, nije to za nju." Ali s vremenom se broj kritika smanjio.

Kada je uslijedio prvi reprezentativni poziv?

Prvi poziv za reprezentaciju Bosne i Hercegovine dobila sam prije otprilike prije 3 godine. To je bilo nezaboravno iskustvo, a bila sam i najmlađa. Bez obzira na godine, odmah sam dobila mjesto u prvih 11.

Često treniraš i s drugim klubovima, koji su primijetili tvoje velike kvalitete?

Da, nedavno sam trenirala sa prvim timom SFK Sarajevo, koji je neodirljiv u Bosni i Hercegovini i igra Ligu prvaka.

Nosiš i kapetansku vrpcu mlade reprezentacije?

Imam čast biti kapetan U15 reprezentacije BiH, to je još jedno priznanje za moj rad i tud koje mi mnogo znači.

Tko ti je najbolja prijateljica s nogometnih terena?

Moja najbolja prijateljica je Maja Jelčić. Baš na ovom posljednjem turniru koji sam spomenula ona je bia najbolja strijelkinja, a ja igračica.Nekako se nadopunjujemo.

Koliko imaš reprezentativnih nastupa?

Ne znam točno, 7-8.Ali mnogo više sam puta bila na okupljanjima reprezentacije, pripremama , kontrolnim treninzima. Utakmice ženskih reprezentacija mnogo su rjeđe nego utakmice muških.

Po kakvim vremenskim uvjetima najviše voliš igrati?

Najviše volim igrati po kiši, lopta je brža, ljepše je i lakše i uklizivati.

Možeš igrati na više pozicija?

Primarno sam po vokaciji lijevo krilo, ali mogu igrati i u napadu.

Pratiš li ženski nogomet, imaš li neku omiljenu igračicu?

Pratim, naravno. Omiljena igračica mi je Francesca Kirby, koja nastupa za londonski Chelsea. Voljela bih jednog dana zaigrati s njom. Pratim i žensku Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo, koje je upravo u tijeku.

A domaći muški nogomet?

Pratim i to, najdraži klub mi je Široki Brijeg, u kojem igra i Stipo Marković, koji je iz istog mjesta kao i ja. Volim i Hajduk.

Imaš li poseban režim ishrane?

Kad sam u reprezentaciji to je obavezno.Imamo točno određeno vrijeme za doručak, ručak i večeru, te spisak namirnica koje smijemo konzumirati.Kada sam kući djelomično se pridržavam, jer je dosta teško, jer na primjer u školi moram pojesti sendvič, i to kada stignem na odmoru. Ne mogu uvijek točno tempirati.

Često treniraš s najtrofejnijim bosanskohercegovačkim ženskim klubom?

Da, sa SFK Sarajevo sam sudjelovala i na turniru u Zagrebu.Sve su igračice imale preko 20 godina, osim mene. Čak sam igrala u ekipi s vlastitom trenericom.

Često igraš nogomet s dečkima. Je li s njima lakše ili teže igrati?

Meni je osobno lakše, jer sam se od malih nogu prilagodila na takav stil lgre.Nekako dečki imaju više razumijevanja za igru. Stalno treniram s dečikima, imam osjećaj da me to dodatno izgrađuje kao igračicu. Baš mi teško pada prebacivanje na ženski nogomet, često me živcira. Često igram i termine sa starijim nogometašima.

Duel-igra je tvoja specijalnost?

Jeste, snažna sam u duelu, pogotovo u odnosu na vršnjakinje. Čak se i dosta muških ne može mjeriti sa mnom u duelu.

Imaju i nastavnici sluha za tvoje školske izostanke?

Imaju, nastavnici su vrlo korektni.A pogotovo moja razrednica Marijana Kobačić, koja me podržava i ima razumijevanja za mje izostanke iz škole. Nju bih željela mnogo pozdraviti i zahvaliti joj na svemu.

Gloria, želimo ti puno sreće u životu i sportskoj karijeri. I hvala na ugodnom i toplom razgovoru.

Hvala vama što ste me pozvali. Prijatno.

64672587_2836571299706250_4994071651189522432_n.jpg

 

NATJEČAJI RADAR OSMRTNICE MARKETING POŠALJITE VIJEST

61414290_1083660301829049_4778604330339008512_n.jpg

 

I dok je muški nogomet u Bosni i Hercegovini praćen na svim razinama, ženski je nepravedno zapostavljen. Mediji bruje čak i o niželigaškim terenima, ne stavljajući u prvi plan naše nogometašice, koje itekako zaslužuju svoje mjesto u medijskim natpisima.

I Kiseljak ima svoju nogometašicu, mladu bosanskohercegovačku reprezentativku, koja je veliki talent i dobrano odskače čak i od dosta nogometaša. Gloria Slišković rođena je 4.svibnja 2005. godine u Novoj Biloj. Živi u mjestu Podastinje. I dok se malo djevojaka odlučuju na bilo kakvo bavljenje sportom, naša Gloria se odlučila graditi svoj nogometni put. Put koji nije nimalo lagan, ali kad se vodite srcem i najtrnovitiji put može postati prohodan.

Gloria je učenica OŠ Kiseljak, te pored svog nogometnog puta uspijeva uskladiti i školske obaveze. Gloria je bila naša današnja sugovornica, i ostali smo i više nego pozitivno iznenađeni njenim stavovima, ponašanjem i uspjesima. Vedra, nasmijana i skromna djevojka, koja uživa u onom što radi, a marljiv i strpljiv rad daju i rezutate. Gloria je naš poziv na kratki razgovor prihvatila sa zadovoljstvom, a došla je direktno s treninga.

Kada si počela trenirati nogomet?

Mislim da sam počela trenirati s osam i pol godina.

Odakle jednoj djevojčici želja za nogometom, kako se stvorila ta ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu?

Brat je trenirao, te sam počela igrati s njim. Bila sam bolja od njega, te me to dodatno motiviralo,haha. Prvo sam počela trenirati kod trenera Radeta Tomića, ali klub se raspao i prešla sam u Bubamaru Kiseljak kod trenera Slobe Novakovića.

Čuli smo za brojne uspjehe u karijeri, koji je posljednji pojedinačni ostvaraj?

Pa, prije desetak dana sam sudjelovala na jakom turniru sa ŽNK Široki Brijeg. Osvojila sam nagradu za najbolju igračicu turnira, na koju sam silno ponosna. Ali, hvala i mojoj ekipi, koja mi je u tome dosta pomogla.

Vidjeli smo te u dresu Ante Rebića, je li to tvoj omiljeni igrač i nogometni uzor ili?

Moji omiljeni nogometaši i neki način uzori su Cristiano Ronaldo i naravno Ante Rebić.Ali i to je povezano, jer je i Anti nogometni uzor Cristiano.

Koliko treniraš dnevno i koliko su naporni treninzi?

Kada su pripreme ujutro radim individualno, a popodne s ekipom. Konkretno, treninzi su trenutno dosta naporni zbog velikih vrućina i sparine.

Nogometaši i nogometašice se moraju mnogo toga odreći na putu k izgradnji nogometne karijere. Koliko si se toga morala odreći i koliko se toga odričeš na putu prema ostvarenju snova?

Odricanja je uvijek bilo, a ima ih i sada. Recimo, teško je kada moraš odbijati pozive prijatelja i prijateljica da izađemo van, što zbog napornih treninga, što zbog činjenice da sam često na pripremama, ali i zbog toga što moram puno učiti jer nemam previše slobodnog vremena.

Spomenula si učenje. Uspijevaš li uskladiti školske obaveze i nogomet?

Pa uglavnom uspijevam sve stići. Ponekad i ne, ali na sreću, tih situacija nema puno. A i škola ubrzo završava, haha.

U kojem klubu trenutno treniraš(mada već znamo haha)?

Trenutno treniram u klubu Bubamara, pod vodstvom trenera Slobe Novakovića, kojeg bi ovim putem željela mnogo pozdraviti i zahvaliti mu, jer sam od njega najviše naučila i najbolji je trener s kojim sam radila dosad.

Ozljede su sastavni dio sporta, ali i najveća kočnica istog. Jesi li imala neku težu ozljedu, koja te na duži period udaljila sa zelenih terena?

Na sreću, nisam imala nekih težih ozljeda i izbivanja s travnjaka. Prije dva mjeseca sam imala istegnuće mišića, ali nije bilo strašno i to je sada prošlost.

Je li nekad bilo trenutaka u kojim si bila na rubu i na korak od odustajanja od nogometa?

Nije, niti u jednom trenutku nisam požalila i poželjela odustati, a nadam se i da nikad neću.

Tko ti je najveća podrška na tvom nogometnom putu?

Najveća podrška mi je naravno moja obitelj. Bez obitelji ništa od ovog ne bi ni bilo moguće. Zahvalna sam im do neba na svemu što su mi pružili i što mi pružaju, oni su ti koji mi daju krila i motiv i onda kada padnem.

Kakve su reakcije okoline na to što igraš nogomet, je li više podrške ili na neki način osuda i prekoravanja?

Više je podrške. U početku je bilo dosta osuda, u smislu "djevojka igra nogomet, nije to za nju." Ali s vremenom se broj kritika smanjio.

Kada je uslijedio prvi reprezentativni poziv?

Prvi poziv za reprezentaciju Bosne i Hercegovine dobila sam prije otprilike prije 3 godine. To je bilo nezaboravno iskustvo, a bila sam i najmlađa. Bez obzira na godine, odmah sam dobila mjesto u prvih 11.

Često treniraš i s drugim klubovima, koji su primijetili tvoje velike kvalitete?

Da, nedavno sam trenirala sa prvim timom SFK Sarajevo, koji je neodirljiv u Bosni i Hercegovini i igra Ligu prvaka.

Nosiš i kapetansku vrpcu mlade reprezentacije?

Imam čast biti kapetan U15 reprezentacije BiH, to je još jedno priznanje za moj rad i tud koje mi mnogo znači.

Tko ti je najbolja prijateljica s nogometnih terena?

Moja najbolja prijateljica je Maja Jelčić. Baš na ovom posljednjem turniru koji sam spomenula ona je bia najbolja strijelkinja, a ja igračica.Nekako se nadopunjujemo.

Koliko imaš reprezentativnih nastupa?

Ne znam točno, 7-8.Ali mnogo više sam puta bila na okupljanjima reprezentacije, pripremama , kontrolnim treninzima. Utakmice ženskih reprezentacija mnogo su rjeđe nego utakmice muških.

Po kakvim vremenskim uvjetima najviše voliš igrati?

Najviše volim igrati po kiši, lopta je brža, ljepše je i lakše i uklizivati.

Možeš igrati na više pozicija?

Primarno sam po vokaciji lijevo krilo, ali mogu igrati i u napadu.

Pratiš li ženski nogomet, imaš li neku omiljenu igračicu?

Pratim, naravno. Omiljena igračica mi je Francesca Kirby, koja nastupa za londonski Chelsea. Voljela bih jednog dana zaigrati s njom. Pratim i žensku Ligu prvaka i Svjetsko prvenstvo, koje je upravo u tijeku.

A domaći muški nogomet?

Pratim i to, najdraži klub mi je Široki Brijeg, u kojem igra i Stipo Marković, koji je iz istog mjesta kao i ja. Volim i Hajduk.

Imaš li poseban režim ishrane?

Kad sam u reprezentaciji to je obavezno.Imamo točno određeno vrijeme za doručak, ručak i večeru, te spisak namirnica koje smijemo konzumirati.Kada sam kući djelomično se pridržavam, jer je dosta teško, jer na primjer u školi moram pojesti sendvič, i to kada stignem na odmoru. Ne mogu uvijek točno tempirati.

Često treniraš s najtrofejnijim bosanskohercegovačkim ženskim klubom?

Da, sa SFK Sarajevo sam sudjelovala i na turniru u Zagrebu.Sve su igračice imale preko 20 godina, osim mene. Čak sam igrala u ekipi s vlastitom trenericom.

Često igraš nogomet s dečkima. Je li s njima lakše ili teže igrati?

Meni je osobno lakše, jer sam se od malih nogu prilagodila na takav stil lgre.Nekako dečki imaju više razumijevanja za igru. Stalno treniram s dečikima, imam osjećaj da me to dodatno izgrađuje kao igračicu. Baš mi teško pada prebacivanje na ženski nogomet, često me živcira. Često igram i termine sa starijim nogometašima.

Duel-igra je tvoja specijalnost?

Jeste, snažna sam u duelu, pogotovo u odnosu na vršnjakinje. Čak se i dosta muških ne može mjeriti sa mnom u duelu.

Imaju i nastavnici sluha za tvoje školske izostanke?

Imaju, nastavnici su vrlo korektni.A pogotovo moja razrednica Marijana Kobačić, koja me podržava i ima razumijevanja za mje izostanke iz škole. Nju bih željela mnogo pozdraviti i zahvaliti joj na svemu.

Gloria, želimo ti puno sreće u životu i sportskoj karijeri. I hvala na ugodnom i toplom razgovoru.

Hvala vama što ste me pozvali. Prijatno.

64672587_2836571299706250_4994071651189522432_n.jpg

 

REDAKCIJA PORTALA

artinfo.portal@gmail.com

Marketing

marketing@artinfo.ba

Copyright 2007-2023 ART Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Uvjeti korištenja Pravila privatnosti Kolačići Impressum

Pravila o kolačićima

Ova stranica koristi samo nužne kolačiće kako bi Vam omogućili bolje i ugodnije surfanje. Korištenjem web stranice slažete se sa uvjetima korištenja kolačića.

Saznajte više