Evo pred vratima je, mislim na Valentinovo, jel’?
Slijedi klasična podjela, oni koji slave taj dan i oni koji se zgrožavaju i pljuju naveliko. Ne razumijem ni prve, a bome ni druge.
Zašto ti smeta što se ljudi posebno vole na taj dan? Nije nitko rekao da mi smeta, ali znaš, ja bih da me netko posebno voli svaki dan.
To dobije buket ruža, pa ih suši i čuva za uspomenu, kako bi se cijelu godinu podsjećali na taj divni dan, kada su posebno obilježili svoju ljubav.
Koju ljubav? Tu posebnu, na taj dan koju su osjećali, ili onu ljubav od ostatka godine? Ne znam ni sama, ali znam da se ljubav treba slaviti svaki dan. Meni ne treba buket ruža, meni treba pažnja svaki dan.
Skromno, zar ne?
Svaki dan poseban treba biti, a ne, prisjećati se i veličati prošlogodišnjeg Valentinova, kao što se prisjeća onog nekupljenog kaputa od novogodisnjeg sniženja. Svaki dan mi pokazivati koliko ti je stalo, a ne samo uz jednu posebnu večer uz svijeću, kada ćeš mi reći da me voliš. Ne treba mi govoriti kako me voli, treba mi pokazivati, svaki dan. Zar je to mnogo?
Da se razumijemo, posebnost se ne može kupiti, niti treba biti kupljiva. Ali u tome i jest problem. Došlo glupo vrijeme, gdje su neke žene sa svojim željama i očekivanjima svele posebnost ljubavi na materijalizam. Kao, više ćemo se voljeti u Dubaiju, nego u Lepenici, šetnjom po Čubrenu. Što fali Čubrenu? Ništa sestro, još ostane viška u novčaniku... , ali valja se popet na Čubren.
Mislili ste da će ovo biti još jedan tekst pun frustracije prouzrokovane nesretnom ljubavi, ali varate se. Dobro, o ovom drugom dijelu rečenice bi se dalo raspraviti. No, sada nije vrijeme za frustracije.
Ljubav je ljubav i od toga ništa jače nema. Ljubav nas kroz život vodi. Zadržava nas i tjera istovremeno dalje. Ona je pokretač svega. Zaustavlja sve. Hrani. Boli. Veseli. Tjera na promjene. Pakira kofere i seli u drugu državu, kontinent... Energija koja ti može srušiti cijeli svijet, a isto tako i probuditi iz mrtvih. Čudnovato je to. Ali razumijete o čemu pričam. Pričam o ljubavi koja se slavi svaki dan.
Svatko na svoj način. Nije sreća i ljubav svima ista. Ali ljubav je ljubav. Ne treba je osuđivati, ni komentirati. Pustite ljude neka se vole kako hoće i žele. Važno je da se voli. Iskreno. Svatko ima svoje. Netko u Njemačkoj, netko u Bosni. Nije ni važno gdje. Važno je s kim. Važno je tko ti zvijezde sa neba NE skida, ali jedini donosi sjaj u tvojim očima. I kad ti nema što reći, zagrli te. Pazite na sitnice, velike su to stvari...
Disclaimer: svaka napisana riječ ima veze sa stvarnim životom i osobom koja piše, uključujući i trenutačno emotivno stanje.
artinfo.ba
