Nogometni klub Romari donosi zanimljivu priču o vrijednom dječaku iz Jajca koji svakodnevno putuje u Vitez na treninge ovog Kluba.
Vidjela sam svojim očima, upoznala stvarne ličnosti! Da ne bude zabune, svatko daje u svojim mogućnostima, i onda ih jedan roditelj nadiđe.
Ponekad sam se uhvatila kako razmišljam da je malo samo dva roditelja na dvoje djece kako bi se stigle sve školske i izvanškolske aktivnosti. U svemu se od djece sada traži izvrsnost: barem jedan jezik i barem jedan sport, jedna umna aktivnost pa glazba.
I još ako otkrijemo da je dijete stvarno uspješno u nečemu, a onda to i fanatično voli, a roditeljima treba samo sat predaha od svega. Ipak, kao i većina roditelja, revno „vozarimo“ na sve što je djeci interesantno, pratimo napredak, ponekad uključimo bake, djedove, tetke, kumove.
Sport je posebna disciplina u kojoj, ako želiš napredak, moraš svom djetetu biti iznimno velika podrška. Više nije stvar samo tri ili četiri puta trening, tu su i turniri, lige, putovanja, itd. Povremeni izleti sa razmišljanjima kako više nemam energije za vozarenje utišaju mi djeca koja dolaze iz Novog Travnika, Busovače ,Zenice.
Ipak, ponajviše me spustio na zemlju ovaj dječak sa fotografije kojeg roditelji voze na trening u NK „Romari“ tri puta tjedno, i to čak iz Jajca. Jedan je od najredovitijih članova a po treningu prijeđu ukupno 164.60 km, u najboljoj opciji.
Hej, većina nas je u krugu od 4 km!
Filip Dramac, mali Jajčanin sa fotografije, jedan od velikih potencijala našeg kluba. 2009.je godište i posljednjih godinu dana član je našeg omladinskog pogona.
Kako to kod djece i biva, brzo prihvaćen a sada već „stari“ suigrač u ovih godinu dana prešao je otprilike oko 23.000 km na relaciji Jajce-Vitez-Jajce kako bi trenirao u boljim uvjetima, sa dobrim planom i programom, i na taj način od malih nogu „brusio“ svoj talent. Znate li da mu, uz sve to, otac nerijetko radi i 3. smjenu pa povremeno odmori u autu kako bi imao elana za novi dan.
Zamislila sam se kako je i majci, koja sa čežnjom ispraća svog sina na treninge i željno čeka njegov povratak u kasnim satima. I sve to jer zna da je sinu najveća podrška, i njegov najveći navijač. Saznala sam da mama ne radi, i da traži posao u Jajcu, tata radi u dobroj firmi. Baš neki dan sam mu upoznala oca, i sa divljenjem sam ga gledala. Pa čovječe, kakva si ti ljudina, kakva si ti podrška, pa ti si tata mata. Najjači si tata!
A ja se ponekad uhvatim da se mislim za nekih 4-5 km!!! I samo još jedno, o tome ne pišu naši mediji. Za njega se ne zna, a svi u NK „Romari“ željno čekaju da se o ovom dječaku jednom čuje, i to onako sa bombastičnim naslovom. Naš bosansko-hercegovački talent!
I ne samo njegovom mami i tati, treba skinuti kapu svim onim roditeljima koji na ovaj način pružaju svojoj djeci podršku i nadaju se da će u životu uspjeti- postati dobar čovjek!!!!
Hvala vam, ovakvi roditelji, što postojite, da nas vaš primjer povrati iz povremenih „mrsko mi“ misli!
NK Romari
