Nejra Rahmanović rođena je 1999. godine u Travniku. Osnovnu školu završila je u Gromiljaku u Kiseljaku a Srednju ekonomsku u Kiseljaku. Još u osnovnoj školi počela se baviti sportom a osim kick-boksom bavila sam se rukometom, folklorom, nogometom.

Aktivist je Crvenog križa. Kroz različita putovanja, obično zbog sportskih nastupa, obišla je brojne zemlje, između ostalih Austriju, Njemačku, Italiju, Tursku, Srbiju, Španjolsku, Hrvatsku i na taj način upoznala druge kulture i tradicije. Također je i Koordinatorica Mreže mladih čije se djelovanje zasniva na radu s mladim osobama kroz različite radionice društvenog i kulturnog karaktera.

Studentica ste Odsjeka za turski jezik na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Zbog čega ste se odlučili za studij turskog jezika?

Da, studentica sam turskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu prva godina. Turski jezik još u srednjoj školi je privukao moju pažnju, volim da slušam kad se govori turski jezik, kulture su nam slične, posljednjih godina smo dodatno povezani na ekonomskom i obrazovnom planu, velike su mogućnosti napredovanja jer Turska je doživjela veliki uspon tako da se nadam i poslu učeći turski jezik. Jednostavno postoji motivacija da se može uspjeti i to je razlog mog izbora da studiram turski jezik.

Turski jezik je doživio značajnu ekspanziju u posljednjoj deceniji. U kojoj mjeri je po Vašem mišljenju zastupljen u našoj zemlji?

Turski jezik zaista doživljava ekspanziju u našoj zemlji ali smatram da bi to moglo biti i bolje. Škole bi mogle još više da urade po tom pitanju jer naše ruralne sredine još uvijek nemaju dovoljno mogućnosti kao što to imaju gradske sredine. Bilo bi dobro organizovati i nekih dodatnih kurseva za djecu manjeg uzrasta jer naše kulture i običaji su usko povezani.

Jeste li ste do sada bili uključeni u projekte prevođenja određenih djela sa turskog na bosanski jezik?

Ja sam tek u srednjoj školi zavoljela turski jezik. U mojoj sredini nije bilo nikakvih aktivnosti po tom pitanju tako da sam većinom učila s TV-a i interneta i konačno odlučila da je moj izbor u daljnjem školovanju turski jezik. Tako da nisam imala priliku da sudjelujem u bilo kakvim projektima.

Pored studija uspješno se bavite kick-boksom? Otkud ljubav prema ovoj borilačkoj vještini?

Kick-boks sam počela trenirati kako bih manje vremena provodila za kompjuterom i igricama što je danas posve okupiralo mlade. I kada sam otišla na svoje prvo takmičenje probudile su se neke emocije u meni, ljubav, nešto što me ispunjava u svakom smislu.

Osvojili ste na desetine medalja u karijeri. Koje biste takmičenje i medalju izdvojili kao najznačajnije?

Najznačajnija i meni najdraža medalja je svakako drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Italiji, a pored nje i moja prva zlatna medalja i osvajanje titule prvakinje BiH u Širokom Brijegu.

Koliko puta sedmično trenirate i koji pojas trenutno imate?

Zbog obaveza na fakultetu sada stižem tri puta sedmično, a kada su intenzivnije pripreme svaki dan. Imam smeđi pojas i kandidat sam za polaganje crnog pojasa.

Koliko je teško uskladiti fakultetske i sportske obaveze?

Trenutno je fakultet i sportske obaveze teško uskladiti ali opet se nađe prostor da se to lijepo organizuje tako da slobodnog vremena jednostavno za sad nema, sve je nekako ispunjeno na relaciji škola-sport.

Pored navedenih obaveza, uključeni ste i u aktivnosti Fondacije “Izvor nade”. Koliko vam je značajna podrška Fondacije?

Ja bih se prije svega zahvalila Fondaciji “Izvor nade“ na financijskoj pomoći koju mi daje jer studentima svaka pomoć dobro došla. Zadovoljna sam sa svime što Fondacija pruža, imamo mnogo edukativnih sadržaja što je vrlo dobro za nas mlade – da otkrivamo svoje talente kroz te programe koje Fondacija nudi.

Koju biste poruku uputili mladima u BiH?

Moja poruka mladim ljudima je da učimo za znanje a ne diplome jer poznato nam je danas do tih diploma može se doći na razne načine ali znanje je najjače oružje s kojim se mi mladi možemo boriti i pobijediti. Ne smijemo odustajati jer put do uspjeha je trnovit ali je naš cilj da stvaramo bolju budućnost a time ćemo bit još ponosniji jer ćemo imati privilegiju da živimo sretni i mi i svi oko nas. (izvornade.com)

artinfo.ba | preuzeto s portala mahalla.ba