Pošast iseljavanja mladih radno sposobnih i obrazovanih ljudi, cijelih obitelji, nadvila se nad Bosnom i Hercegovinom, posebno nad hrvatskim narodom koji s hrvatskim državljanstvom mogu bez ikakvih problema tražiti i naći posao u zemljama Europske unije.
Ide se trbuhom za kruhom (nerijetko za pogačom), a iseljavanju doprinosi i „nezdrava“ politička klima, politički i institucionalni pritisci na Hrvate kojima se uskraćuju mnoga prava koja im kao konstitutivnom narodu u Bosni i Hercegovini pripadaju. Odlaze nezaposleni, ali i oni koji su imali radno mjesto zbog vrlo malih primanja od kojih se ne može živjeti, sastavljati kraj s krajem piše Vitez.info.
Odlaze jer su im mjesečna primanja manja od primanja političkih i drugih visokih dužnosnika koji primaju za tzv. odvojeni život, kao da ih je netko na silu odvojio od njihovih obitelji. Sramotno je, najblaže rečeno, da jedan federalni ili državni parlamentarni zastupnik, federalni ili državni tužitelj, sudac…, ima desetostruko, petnaestostruko veća mjesečna primanja (s radom u komisijama, odborima…, sve u radno vrijeme), od plaća radnika u nekim granama gospodarstva, od, recimo, mirovine, svojevremeno nastavnika ili profesora tih vrlih zastupnika o kojima govorimo.
Da li netko od tih spomenutih dužnosnika misli ili planira iseliti, tražeći bolje uvjete rada i života za sebe i svoju obitelj?
Na to zlo, na pošast iseljavanja, ukazuje se svakodnevno iz crkvenih krugova, kulturnih institucija, udruga…, no ozbiljnijih koraka da se odlasci bar smanje ako se već zaustaviti ne mogu, niotkuda. Ponekad su ti odlasci pomodarstvo, „gladne oči“ za dobrim automobilom, luksuznijim životom…, međutim takvi su ipak manjina, a najveći broj ih odlazi iz nužde, tjera ih borba za životnu egzistenciju njihovih obitelji. Neće i ne može ih zaustaviti ni pjesnikova poruka kao „tuđa zemlja ima svoje, ne poznaje jade tvoje, tuđa zemlja ljubi svoga“. Jer, na žalost, njih ne ljubi ni njihova rođena. I pošast iseljavanja traje, traje…, uzima sve više maha.
Iseljavanje nije zaobišlo ni Lašvansku dolinu koja za bosanskohercegovačke prilike ima uspješno gospodarstvo na čelu s Vitezom, općinom koja spada u red razvijenijih, uspješnijih u Federaciji, pa i u Bosni i Hercegovini. To se svakodnevno vidi, zabrinjavajuće je, po stanovima i obiteljskim kućama u kojima nitko ne stanuje, po sve manjim brojem osnovaca, prvopričesnika, krizmanika…
Pokušavaju Vitežani, traže rješenja, kako smanjiti iseljavanje, a zanimljivu inicijativu pokrenuo je predsjednik Udruge viteških poslodavaca, Anto Rajković. Naime, Rajković kroz Udrugu koju vodi pokušava realizirati ideju povećanja plaća uposlenih u tvrtkama Poslovnog centra PC – 96.
„Ni na kraj pameti mi nije nekomu “soliti pamet“, no razvidno je da su i poslodavci jedna od prekinutih karika tog lanca odlazaka u inozemstvo. Plaće su male pa je vrlo često i egzistencija njihovih obitelji ugrožena i nije čudo što i znatan broj onih koji imaju radna mjesta odlazi u potrazi za boljim i sigurnijim materijalnim sutra. Mogućnosti nas gospodarstvenika, govorim o gospodarstvu Viteza, u tomu baš i nisu velike, Ali, dužni smo tražiti mogućnosti u tom smjeru, u granicama mogućnosti, vući, pa makar i male, pozitivne poteze. Jer, „žedni“ su ljudi pozitivnih vibracija, pomaka na bolje, pa i onih relativno malih i neki od onih koji su „na vagi“ – ostati ili otići – prevagnut će na ostanak na rodnoj grudi.“
Kazao je za Vitez.info Anto Rajković, čija tvrtka Ecos upošljava 120 djelatnika (20% uposlenih je visokoobrazovanih), a bavi se trgovinom materijala za vodu i centralno grijanje te proizvodnjom fleksibilnih cijevi koje izvoze u 5 zemalja EU i u sve zemlje nastale nakon raspada Jugoslavije.
„S tim ciljem mi smo u Ecosu od 1. travnja ove godine linearno povećali plaće za 11%, i nadam se da će uskoro biti još takvih primjera. Jasno je, teška su vremena, neke tvrtke to ni u najmanjem postotku ne mogu učiniti, ali neke mogu… Vidjet ćemo…“, kazao nam je Rajković te ukazao kako se nedavno na jedan natječaj u Ecosu za posao jednog djelatnika s VSS spremom javilo njih čak 30.
„To je poruka, pokazatelj, da mladi hoće ostati samo im treba dati priliku za rad, za egzistenciju“, dodaje vlasnik Ecosa, Anto Rajković.
Iako to Rajković ne govori, treba reći da Ecos ima plaće znatno iznad viteškog, federalnog i državnog prosjeka, da radnici imaju vrlo kvalitetan dnevni obrok, nedjeljom ne rade a mjesečno rade samo jednu subotu. Prekovremeni rad se uredno plaća, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, državne dažbine, imaju božićnicu i regres… Uz to, Ecos materijalno pomaže viteški sport, kulturu, dobrotvorne i humanitarne akcije… A od nadležnih struktura traže bolje i sigurnije uvjete rada…, manju rastrošnost svih struktura vlasti – izvršne, političke, zakonodavne…, neophodne korake, političke i zakonske poteze i odluke koje će biti na tragu stvaranja boljih uvjeta života i rada svih građana…
Samo tako se može „stati u kraj“ pošasti iseljavanja koja se nadvila nad Bosnu i Hercegovinu i nad narode u njoj.
artinfo.ba | preuzeto s portala vitez.info
