Slobodna Dalmacija o kiseljačkoj punionici
Nigdje se u cijeloj Bosni i Hercegovini s više zebnje ne prati situacija oko Agrokora nego u Kiseljaku. Ivica Todorić se namjerio na lokalni simbol i ponos – punionicu nadaleko od poznate mineralne vode "Sarajevski kiseljak" – na vrhuncu svoje poslovne ekspanzije, koncem 90-ih i početkom 2000. godine, piše Slobodna Dalmacija.
"Od običnih radnika u plavom kombinezonu, koji su imali udjele od 0,000000001", kaže Tvrtko Milović, novinar i dobar poznavatelj svih prilika u središnjoj Bosni, "preko noći je napravio imućne ljude. Ja znam čovjeka koji je do jučer vozio raspadnuti golf dvojku, kada ti ga odjednom u novom autu, obnavlja kuću..."
Kažu da je ta Todorićeva želja, ravna onoj u pohodu na Mercator prije nekoliko godina, imala i jedan razlog u obiteljskoj mu prošlosti: "Njegov otac Ante ovdje u punionici radio je od 1958. godine, u doba kada je Kiseljakom vladao Tomo Jurišić. Ostao je par godina", otkriva nam Ivo Miro Jović, nekadašnji član i predsjedatelj kolektivnog Predsjedništva susjedne države.
Danas je neka vrsta savjetnika agilnom općinskom načelniku Mladenu Mišuriću Ramljaku. Za obojicu nema dileme – Agrokorova kupnja Kiseljaka i sve ono što je uslijedilo priča je isključivo obojena pozitivnim tonovima.
"Što god neko pričao okolo, to vam je tako. Evo pogledajte s prozora mog ureda pa ćete moći shvatiti. Od Todorićeva ulaska trostruko je povećana površina pogona, broj je zaposlenih skočio sa 100 na 300, a da ne govorimo što je dobilo samo mjesto. Zajedničkim smo snagama uredili ovo korito rijeke Lepenice, napravili novi most, izmjestili kamione da se ne okreću u školskom dvorištu...", stao je nabrajati načelnik koji odrađuje već četvrti mandat.
I moji rade u Konzumu
U pomoć mu priskače i Jović: "U Kiseljaku je prije rata zadnji metar nogostupa napravljen još 1957. godine. Općina je na cijeloj svojoj površini imala slovom i brojem 17 rasvjetnih tijela, da bi danas pokrili 104 kilometra. Ili, za cijelog komunizma, tih 45 godina izgrađeno je 270 stanova, od 2004. na ovamo 800. To je zasluga našeg načelnika, ali i ekspanzije poduzeća poput Kiseljaka. Zato mi danas imamo 1100 više zaposlenih nego prije 27 godina i jedna smo od rijetkih hrvatskih općina u BiH koja nije izgubila stanovništvo."
"Po svemu ispada da bi Agrokorov slom mogao dovesti gradić nadomak Sarajevu u prilične nevolje. Ali ne", kaže Ramljak.
"Istina je da kada u vrijeme kakva remonta vidiš u radno vrijeme dosta ljudi po ulicama i kafićima, prvi je zaključak: 'Šta je, stao Kiseljak!?' Mogli smo učiti i na primjerima Viteza, Visokog ili Zenice kako je to kada je sve nasađeno na jednu nogu, jedan veliki sustav, pa nismo ponovili grešku. Zato o Agrokoru nismo ovisni, ali da jesu gospodarska kičma, jesu", pojašnjava načelnik.
Na ime koncesije, Agrokor Općini godišnje plaća iznos od 150 do 200 tisuća konvertibilnih maraka. Prema slobodnim procjenama, svaka peta do deseta marka što na osnovi toga, što poreza na plaću i ostalih davanja slije se iz koncerna u općinski proračun, težak oko 6,5 milijuna KM. Ramljak kaže da im se sve uredno podmiruje i da u ovom trenutku nemaju ni pfeninga nenaplaćenih potraživanja.
"Od kada su ušli ovi iz Agrokora niti jednu godinu Kiseljak nije završio s dobiti manjom od 5 milijuna maraka neto. Osim mineralne vode ovdje proizvode i 'senzaciju', te Sky colu kojom su osvojili više od polovice tržišta u cijeloj BiH i izgurali Coca-colu. Izuzmu li se mjenice koje je Kiseljak kao i ostale članice grupe izdavao za koncern, ovo je po svemu vrlo zdrava i jaka tvrtka i zato nam nije svejedno što će biti", ističe Ramljak.
Strah od novog vlasnika
Milović raspolaže informacijom kako je Ivica Todorić i vrh Agrokora u jednom trenutku htio založiti kompletnu tvornicu za hipotekarni kredit u jednoj od banaka.
"Sva je sreća za nas u Kiseljaku da se kriza ubrzala i nije mu prošao taj plan", veli Milović.
"Ne trebate biti velike pameti kako biste shvatili da bi i manja tvornica od današnje za Kiseljak bila skoro nenadoknadiv gubitak. Samo vam još u vojarni radi podjednak broj ljudi, ali je problem što od tamo sada po NATO-ovim standardima moraju na burzu rada otići svi vojnici stariji od 35 godina. Treći je naš ekonomski stup Sarajevo i zajedničke institucije. U Kiseljaku živi mnogo državnih službenika, jer se Hercegovcima, pa čak ni Vitežanima ne isplati raditi za manje od 2 tisuće maraka u Sarajevu."
Kada su na vidjelo izbile dubioze moćnog zagrebačkog koncerna, usporedo su krenule i priče o novom vlasniku punionice. Kao jedan od mogućih spominje se baš Coca-Cola, koja u obližnjem Blažuju ima svoju tvornicu. Drugi je potencijalni gazda Karlovačka pivovara.
"Znate što bi se desilo ako bi ušla Coca-Cola? Pa prvo bi ugasili liniju Sky-cole, a to nam automatski znači 100 manje zaposlenih!", načelnikova je projekcija.
Ipak, daleko je veća bojazan i u gradu i u njegovim strukturama ako bi došli Rusi ili Arapi. Prvi na krilima banaka kod koji se gazda naveliko zadužio, dok potonji kupuju sve živo u sarajevskom prstenu, a vode su im posebno na meti. Zato je šapa koju je hrvatska država preko "lex Todorić" stavila na Agrokor bila poput apaurina za Kiseljak.
"Jest da kapital nema boje, vjere ili nacije, jest da država nije neki Bogom dani poslodavac, ali ćemo Hrvatsku uvijek prije izabrati nego li Ruse ili Arape. Ako ne netko iz Hrvatske, onda neka barem bude iz Europske unije. Ali bojim se da će se nas malo ili nikako pitati", rekao je na ispraćaju načelnik Mladen Mišurić Ramljak za Slobodnu Dalmaciju.
artinfo.ba/ap
