Jedna Međunarodna zajednica osmislila je Dvije škole pod jednim krovom. Druga međunarodna zajednica optužuje da se radi o segregaciji. Umjesto da ponude rješenje, traže od nas da rješavamo njihove probleme.

Predvodnici masovnog povratka u središnju Bosnu bili su Bošnjaci. U nekim mjestima poput Kiseljaka, već krajem 2000. vratilo se preko 95% prognanih Bošnjaka. Jedno od prvih prava koja su tražili bilo je pravo na obrazovanje na vlastitom jeziku. Do tada su Bošnjaci Kiseljaka pohađali nastavu na hrvatskom jeziku.

Na zahtjev SDA, Međunarodna zajednica izmišlja rješenje „Dvije škole pod jednim krovom“. Hrvatska strana se nije protivila, tim više što je upravo ovo „rješenje“ potaklo povratak Hrvata u krajeve pod „kontrolom“ Bošnjaka.

Sa sigurnosnog aspekta, nešto što se smatralo potencijalno velikim problemom, riješeno je elegantno. Nije bilo sukoba, nije bilo diskriminacije, i sva su djeca imala mogućnost obrazovanja na maternjem jeziku. S obrazovnog aspekta, postojao je problem različitog gradiva koje djeca iz istog mjesta uče. Ipak, najveći je problem bio financijske prirode – čitav obrazovni sistem je dupliran.

A onda je netko odlučio cijeli sistem Međunarodne zajednice „Dvije škole pod jednim krovom“ nazvati – segregacijom!

Sarajevski mediji, vječno gladni fašizma, segregacije i genocida, brzo su se „uhvatili“ i počeli etiketiranje sistema kao šovinističkog, diskriminatorskog, nacističkog i kako sve ne. Namjerno izostavljajući objasniti kontekst nastanka sistema, u pravilu su se obrušavali na ministra obrazovanja Srednjobosanskog kantona, koji je u pravilu Hrvat. I tako su Hrvati, kao dežurni krivci za sva zla, postali odgovorni i za „dvije škole pod jednim krovom“.

Želeći zaštititi krhku nacionalnu ravnotežu u Srednjobosanskom kantonu i izbjeći niz problema koje bi ujedinjene škole sasvim sigurno donijele, ministri obrazovanja su branili sistem „dviju škola...“

Ujedinjenje škola bi izvjesno donijelo i međunacionalne incidente, koji su za razliku od sadašnjih monoetničkih ipak opasniji. Dovoljna je bezazlena tuča dječaka na igralištu da proizvede nesagledive posljedice. Problemi mogu nastati i na nastavi. Vidjeli smo kako djevojčica Bošnjakinja iz Jajca ocjenjuje hrvatsko obilježje „šovinističkim“. Postojeći obrazovni sistem je u ovom trenutku isuviše isključiv prema drugima da bi se mogao tek tako ujediniti bez posljedica. Treće, još nije predložen obrazovni sistem koji bi garantirao Ustavno pravo obrazovanja na maternjem jeziku. Jedino što imamo u ovom trenutku su pozivi za „ujedinjenjem“ škola i „prestankom segregacije“.

SDA političari, koji jednako podržavaju sistem „Dviju škola...“ koliko i HDZ političari, po ovom pitanju mudro šute.

Vidimo u slučaju Jajca. 

Načelnik Jajca Edin Hozan se pred karijernom diplomatkinjom Moreen Cormack pretvorio u janje koje „samo traži jednaka prava za sve“ dok istovremeno provodi velikobošnjačku hegemoniju nad Hrvatima Jajca.

Također, upravo je Hozan jedan od zagovornika osnivanja nove Srednje škole na bosanskom jeziku, pa je licemjerno njegovo svaljivanje krivice za osnivanje nove škole na ministarstvo obrazovanja.

Ipak, najgore je od svega što je posjet Moreen Cormack protekao u atmosferi „svi se slažemo da je netko drugi kriv“. U cijeloj se priči nije istaklo da je ministarstvo jednostavno udovoljilo želji roditelja da im se djeca školuju na bosanskom jeziku. Tu odluku podržala je, i očito koordinirala SDA (čiji je i Hozan član).

Licemjerno je također i od SDP-a i DF-a što podržavaju osnivanje škole na bosanskom jeziku u Konjević Polju i Kotor Varoši, ali su protiv istog rješenja u Jajcu.

Licemjerno je i da se SDA ušuti kao da je se cijela stvar ne tiče, pa izlože nadležnu ministricu kao da je njoj samoj palo na pamet osnivati škole po Jajcu

Licemjerna je i Međunarodna zajednica koja je i napravila cijeli sistem a sada kao zgrožena zbog segregacije.

Prije nego su krenuli sa moraliziranjem i javnim etiketiranjem Dviju škola pod jednim krovom, neka smisle način obrazovanja koji će osigurati upražnjavanje ustavnog prava na školovanje na maternjem jeziku.

Načina ima mnogo, ali administrativno ujedinjavanje škola po sistemu „hajmo ih ujediniti pa šta bude“ je najgore moguće rješenje koje će sasvim sigurno proizvesti ogorčenje roditelja.

Prisjetimo se da su upravo roditelji tražili osnivanje nove škole u Jajcu, a oni se pitaju.

artinfo.ba | preuzeto s portala dnevnik.ba