Podrhtavanje tla pod nogama Agrokora glavna je vijest u Hrvatskoj, a zbog vlasništva firme u regionu ona je nezaobilazna u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Kako prenose hrvatski mediji, najveća kompanija u susjedstvu ne može isplatiti dugove, a rukovodstvo traži izlaz kroz novi kredit ili prodaju ogranaka.

Agrokor je u jučerašnjem saopćenju obavijestio javnost da sa svojim partnerima analizira sve moguće opcije stabilizacije poslovanja društva, posebno vodeći računa o zaposlenicima, dobavljačima, investitorima, potrošačima i ostalim partnerima.

Kako piše Index.hr, osnivač i vlasnik Agrokora Ivica Todorić angažirao je ruski Sberbank kao glavnog financijskog savjetnika za rješavanje problema. U isto vrijeme, upravo je ova ruska banka jedan od najvećih potraživača ukupnog duga od 3,4 milijarde eura. Ruski financijeri, Sberbank i VTB, od Todorića potražuju ukupno 1,3 milijarde eura.

Provjereni izvori govore o vjerojatnoj prodaji dijelova Agrokora (udjeli u Jamnici i Ledu) za koje Todorić može dobiti oko 470 miliona eura. Time bi se značajno olakšao povrat tzv. PIK kredita od 485 miliona eura čija isplata mora početi u svibnju sljedeće godine. Kredit je podignut kako bi se 2014. godine kupio Mercator.

Opcija pretvaranja duga u vlasnički kapital je manje vjerojatna jer je ruski ambasador u Hrvatskoj ranije izjavio kako Rusiju ne zanima vlasništvo u Agrokoru te da njihove kompanije žele isključivo plaćanje duga.

Zbog spomenutih problema, analitičke agencije Moody's i Standard & Poor's snizili su Agrokorove rejtinge.

Agrokorov posljednji kredit bi zajedno sa mogućim prodajama najveću hrvatsku kompaniju trebao izvući iz duga kojeg, po svemu sudeći, sa trenutnim financijskim aparatom jednostavno ne može platiti. Problem je što Rusi možda i ne žele davati kredit zagrebačkom gigantu.

Agrokor u BiH

U obje varijante izlaza moguću ulogu igraju bh. firme u vlasništvu Agrokora. Naime, Skupština dioničara Sarajevskog kiseljaka, a prema podacima dostupnim putem Sarajevske burze SASE, zasjedala je čak četiri puta u posljednjih šest mjeseci i svaki put glavna tačka dnevnog reda bila je donošenje odluke o garanciji društva dioničara u korist kredita Agrokora.

U visoku vjerojatnost da je suglasnost donesena ne treba imati sumnje jer je Agrokor, prema posljednjim podacima, vlasnik 99 posto dionica Sarajevskog kiseljaka uzimajući u obzir i dionice koje tehnički drži Jamnica, također kompanija u vlasništvu Agrokora. Najmanje četiri ostala dioničara kompanije zajedno ne posjeduju ni 0,2 posto firme.

Da je Sarajevski kiseljak i ranije služio kao garant zagrebačkim šefovima govori i podatak da je u posljednje tri godine Skupština sazvana više od 20 puta, a na najmanje 18 njih glavna tačka dnevnog reda bila je donošenje suglasnosti o garanciji za razne kredite.

Prevelik da bi propao

Ekonomski analitičar Admir Čavalić smatra da će sve ipak biti riješeno, a eventualna prodaja kompanija značila bi vjerojatan nastavak njihovog života. Iako trenutno vlada opravdani strah zbog mogućih utjecaja na kompanije u BiH i Srbiji, naš sugovornik vjeruje da će se sve okončati povoljno.

"Ja sam optimista i realista. Mislim da će kompanija veličine Agrokora, ukoliko ne dođe do dogovora sa kreditorima, vjerojatno prodati neke firme iz Srbije i iz BiH, tj. one će samo promijeniti vlasnika i neće doći do tektonskih poremećaja kako se trenutno predviđa", zaključio je Čavalić.

Tisuće bh. obitelji ovisi od Agrokorovog uspjeha

Iako nema zvaničnih podataka, Agrokor u Bosni i Hercegovini najvjerojatnije indirektno zapošljava oko 10.000 osoba. Od toga, Konzum zapošljava najviše 3.500 ljudi, od toga 350 u upravnom sektoru. Sarajevski kiseljak je 2015. godine imao 327 radnika.

Kako saznaje Klix.ba, od početka 2016. godine do danas, tj. od kada je Agrokor odlučio od Konzuma odvojiti Velpro i osnovati posebnu firmu, spomenuti trgovački lanac trpi odlazak uposlenika iz marketinškog i trgovačkog sektora, a nemali broj uposlenika prešao je u dobavljačke kompanije.

Sarajevski kiseljak, ukoliko postane garant odnosno žirant za nova Todorovićeva posuđivanja, pretrpjela bi značajan teret spašavanja koncerna iako sam ima zavidne poslovne rezultate.

U 2016. godini prodaja flaširane vode u bh. marketima pala je za 3 posto, što analitičari smatraju očekivanim nakon velikog rasta tokom 2015. S druge strane, Sarajevski kiseljak je 2016. prvi put zabilježio vrijednost udjela flaširane vode veću od 50 posto što znači da je ova kompanija najveći proizvođač vode u Bosni i Hercegovini. Prihodi od prodaje u 2015. godini iznosili su 87 miliona KM, a operativna dobit bila je 19 miliona KM.

S druge strane, Konzum u BiH je prema podacima iz zvaničnih financijskih izvještaja u 2015. imao obaveze prema dobavljačima u iznosu od 251 milion KM, dok je operativna dobit bila 19 miliona KM. Također, prosječan broj dana plaćanja dobavljača je u 2015. bio 136, a u 2013. 102 što ukazuje da se taj period plaćanja produžava.

U odgovoru našem portalu na upit o utjecaju Agrokorovog problema na Bosnu i Hercegovinu, iz Vanjskotrgovinske komore BiH je saopćeno da nisu dobili zvaničnu informaciju ta da ih suradnici Agrokorovih firmi nisu kontaktirali glede eventualnih poteškoća u plaćanju dobavljača.

Crni scenariji utjecaja na BiH

Kako je objasnio Čavalić, zaduženja u veleprodajnoj i maloprodajnoj industriji su nužnost, a uspjeh zavisi od vidljivog dugoročnog obrta novca.

"Agrokor je jučer saopćio kako imaju povjerenje investitora i o tome se radi – kada se povjerenje izgubi onda sve pada u vodu. U tom biznisu ne možete bez većih zaduživanja, a Agrokor je morao rasti zbog velikog pritiska i to je vodilo ka kolapsu, a i da nisu ostvarivali rast to bi vodilo povećanju kamata i ugrozili bi ih konkurenti", kazao je Čavalić dodavši da Agrokor opterećuje i prošlost u kojoj je vladala bliska simbioza sa politikom, a ona joj sada ne može pomagati.

U slučaju većih problema, odnosno neiznalaženja rješenja za zagrebačkog giganta, Čavalić vidi otvaranje tri fronta negativnog utjecaja na Bosnu i Hercegovinu.

"Prvi su dobavljači i tu mislim na naše kompanije koje se još uvijek oporavljaju od slučaja Tuša. U ovom trenutku je posebno problematično jer bh. ekonomija pati od nelikvidnosti u privredi i to bi je makroekonomski dodatno povećalo. Drugi su ljudi koji rade u tim firmama gdje bi opet u makroekonomskom smislu doživjeli šok jer bi se povećao procent nezaposlenosti. Treća su fiskalne obaveze. Kada imate takve kompanije sa milionima KM prihoda, država od njih dobiva izuzetne iznose. To znači da ako one propadaju, BiH manje dobiva i to na duže staze može uzrokovati fiskalnu krizu", kazao je Čavalić.

artinfo.ba | preuzeto s portala klix.ba