Tijekom ratne i političke neizvjesnosti te vođenja brojnih mirovnih pregovora, na današnji dan prije 33 godine proglašena je Hrvatska Republika Herceg-Bosna (HRHB). Nastala kao sljedbenica prethodne Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, proglašena je kao izraz težnje hrvatskog naroda za kreiranjem nacionalne, kulturne, gospodarske i političke zajednice u BiH, s ciljem njegove institucionalne i političke zaštite.
Obrana od agresije i vojna uloga
Godina 1993. donijela je vrhunac ratne neizvjesnosti na prostoru Bosne i Hercegovine, koja je duže vrijeme bila izložena velikosrpskoj agresiji. Istovremeno, na terenu se rasplamsao vojni sukob između Bošnjaka i Hrvata, s posebnim intenzitetom u Središnjoj Bosni i na prostoru oko Mostara.
Umirovljeni general HVO-a i bivši ministar obrane Federacije BiH Miroslav Nikolić podsjeća kako središnje vlasti u Sarajevu u to vrijeme nisu ništa poduzimale za obranu zemlje.
"Hrvatski narod se morao samoorganizirati i organizirao se prvo u Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, koja je prerasla u Hrvatsku Republiku. Njene oružane snage su prihvatile taj prvi udar, zaustavile velikosrpsku agresiju i dale vremena i ostalim patriotskim snagama da se pripreme za obranu", ističe Nikolić te dodaje da bi bez HVO-a i HRHB-a vrijedila ona povijesna izreka "Bosna šaptom pade".
Mirovni planovi i potraga za rješenjem
U vrijeme proglašenja HRHB aktualan je bio Owen-Stoltenbergov mirovni plan koji je predlagao ustroj Bosne i Hercegovine kao saveza triju republika. Prof. dr. sc. Marko Tokić, utemeljitelj HNS-a BiH i bivši predsjednik Hrvatske samouprave, smatra da je to bilo najbolje rješenje za ustroj države, posebice jer je kasnije izigrano puno toga dogovorenog u Washingtonu i Daytonu, i to upravo na štetu Hrvata.
"Nadam se da postoji mogućnost da međunarodna zajednica ponovno preispita ustrojstvo Bosne i Hercegovine. Kao Hrvat zauzimam se za uspostavu druge hrvatske republike u BiH, odnosno za Bosnu i Hercegovinu s tri federalne jedinice s nešto značajnijom vlašću na federalnoj razini", poručuje Tokić.
Pravna ostavština i ugradbenost u današnju BiH
Osim vojnog i političkog značaja, ključan je i segment ugradbenosti Herceg-Bosne u današnju Federaciju BiH, budući da je ona kroz mirovne sporazume svoj institucionalni subjektivitet unijela u državotvornu zajednicu Srba, Hrvata i Bošnjaka.
Također, u Ustavima BiH i Federacije BiH stoji odredba da vrijede svi zakoni i propisi koji su vrijedili do njihova donošenja, dok se ne usvoje novi zakoni. Tokić naglašava da su ti zakoni naslijeđe onoga što je Herceg-Bosna nosila sa sobom kao zalog za obranu države. U praksi to znači da, primjerice, još uvijek vrijedi Zakon o blagdanima i neradnim danima iz vremena Herceg-Bosne, prema kojem bi se 18. studenoga morao voditi kao neradni dan.
Tri desetljeća kasnije, iako se nerijetko nalazi u središtu političkih debata, pravna i povijesna ostavština Herceg-Bosne unutar ustavnopravnog poretka FBiH ostaje neupitna činjenica. Od vojnog štita koji je spriječio potpuni slom zemlje, do ugradnje vlastitog subjektiviteta u njezine temelje, tragovi Herceg-Bosne danas žive kroz isticanje hrvatskog identiteta, opstale institucije i zakone koji se još uvijek primjenjuju.
