Odlučujući u predmetu broj U-7/16 - ODM-1 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio kao neosnovan zahtjev 30 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske (Radovan Višković i drugi) za ocjenu ustavnosti „svih zakona i ostalih općih pravih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituiranja poslije izbora 2014. godine“, priopćeno je iz Ustavnog suda BiH.
Naime, 30 zastupnika Narodne skupštine Republike Srpske podnijelo je 29. rujna 2016. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zahtjev za ocjenu usuglašenosti „svih zakona i ostalih općih pravih akata usvojenih od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine od njegovog konstituiranja poslije izbora 2014. godine“ sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Također, podnositelji zahtjeva su zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se obustavilo izvršenje tih zakona i ostalih općih pravnih akata, kao i da se zabrani rad Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sve dok se u njemu ne ostvari konstitutivnost Srba u punom kapacitetu, a sve do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o zahtjevu.
Podnositelji zahtjeva, između ostalog, smatraju da osporeni zakoni i drugi opći akti usvojeni u Domu naroda Parlamenta FBiH nakon izbora 2014. godine nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine (posebno alinejom njegove Preambule koja glasi: „Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi u zajednici s ostalima, i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine“) iz razloga što nakon izbora održanih 2014. godine Dom naroda Parlamenta FBiH, prema apelantovim navodima, nije konstituiran onako kako to propisuje Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, umjesto 17 izaslanika iz srpskog naroda, kako je to propisano Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, trenutno Klub izaslanika srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH čini 13 izaslanika. Četiri izaslanička mjesta u Klubu srpskog naroda nisu popunjena.
Podnositelji zahtjeva, također, navode da zbog nepopunjenosti Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH u punom kapacitetu izaslanici iz reda srpskog naroda nisu u mogućnosti pokrenuti mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Podnositelji zahtjeva, osim citirane alineje Preambule Ustava, ne ukazuju eksplicitno na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatraju da su povrijeđene.
Stoga je Ustavni sud u konkretnom predmetu ispitao jesu li zbog načina na koji su doneseni osporeni zakoni prekršeno ustavno načelo zabrane diskriminacije, imajući pri tome u vidu svoju praksu zauzetu u Odluci broj U-5/05. Pri tome, pored ostalog, Ustavni sud je imao u vidu i alineju Preambule Ustava Bosne i Hercegovine na koju su se referirali podnositelji zahtjeva.
Ustavni sud smatra da nisu postojale bilo kakve ustavne niti zakonske prepreke da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH, kao i da je izaslanicima Kluba srpskog naroda bilo omogućeno da pokrenu mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa u okviru postojećeg broja izaslanika iz reda srpskog naroda.
Ustavni sud BiH je zaključio da su osporeni zakoni doneseni u skladu sa odredbama člana II/1. u vezi sa čl. II/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i članom 5. stav 1. točka c) Međunarodne konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Ustavni sud BiH, između ostalog, smatra kako nisu postojale ustavne, zakonske ili prepreke iz Poslovnika da se osporeni zakoni usvoje u Domu naroda Parlamenta FBiH, te da Klubu izaslanika srpskog naroda nije onemogućeno ostvarivanje prava na pokretanje mehanizma za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Shodno tome, Ustavni sud BiH zaključuje da Klubu izaslanika srpskog naroda nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava, kao i da u Domu naroda Parlamenta FBiH nije dan privilegiran položaj nijednom od konstitutivnih naroda, a ni Ostalima, odnosno da ne postoji sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa.
Ustavni sud zapaža da u Federaciji BiH ne postoji ustavni ni zakonski mehanizam koji bi jamčio popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH brojem izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda i Ostalih određenim Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, te da upravo to ostavlja mogućnost da ne bude izabran utvrđeni broj izaslanika iz bilo kojeg konstitutivnog naroda i Ostalih. Međutim, ističe kako nijednom od konstitutivnih naroda nije dan privilegiran položaj, odnosno ne postoji „sistem koji rezervira sve javne položaje samo za pripadnike određenih grupa“, nije onemogućena jednakost u uživanju političkih prava. Međutim, Ustavni sud BiH naglašava da to, u svakom slučaju, ne oslobađa nadležne vlasti od potrebe da pronađu mehanizam koji će osigurati konstituiranje Doma naroda Parlamenta FBiH u punom sastavu.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je na današnjoj plenarnoj sjednici, između ostalog, odbacio kao nedopušten zahtjev Mladena Bosića, predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Odluke o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine i Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013. godine zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
Prije prelaska na razmatranje dnevnog reda današnje 102. plenarne sjednice, svečanu izjavu pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine dao je sudija Giovanni Grasso (Republika Italija) koga je predsjednik Europskog suda za ljudska prava, u skladu sa ovlastima i uvjetima iz člana VI 1. a) Ustava Bosne i Hercegovine, imenovao na mjesto suca u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine nakon što je sutkinji Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Constance Grewe zbog navršenih 70 godina života prestala sudačka funkcija u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
artinfo.ba|preuzeto s portala dnevnik.ba
