Nekoliko puta proteklih dana se od različitih analitičara i političara provukla teza da se Republika Srpska ne može otcijepiti jer nema vojsku. Toj logici je podlegla i Aleksandra Pandurević postavivši pitanje mogućeg vojnog "presjeka kod Brčkog".
Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba
Inspirirani paradom 9. siječnja u Banja Luci, komentatori su naširoko počeli raspravljati o vojnoj snazi Republike Srpske kao preduvjetu osamostaljenja. Ali, stvari treba postaviti na drugačiji način.
Federacija primarni interes Hrvata
Istina, Republika Srpska nema vojnu snagu da se osamostali. No, ona joj nije ni potrebna. Federacija je ta koja nema vojnu snagu onemogućiti Republiku Srpsku u tom eventualnom naumu!
Poredba s građanskim ratom devedesetih u BiH također ne stoji. Vojska Republike Srpske se nije borila za puku podjelu BiH, kao što to danas simplificiraju u Sarajevu. VRS se borila za proširenje teritorije Republike Srpske. Da se srpsko rukovodstvo željelo zadovoljiti cijepanjem BiH, onda bi proglasili mir krajem 1992. kada su bili na vrhuncu moći. I nitko ih ne bi mogao zaustaviti.
No, ono što je pravo pitanje jeste pozicija Hrvata u ovom natezanju "snage" između Bošnjaka i Srba. Pa, ovo jednostavno nije hrvatski "rat".
Za preostale Hrvate u Republici Srpskoj (a bošnjački mediji im se danas i dodatno rugaju smještajući ih sve u kuću Dragana Čovića) potpuno je svejedno žive li u entitetu Republika Srpska ili u državi Republici Srpskoj.
Skoro 99 posto BiH Hrvata živi u FBiH, i koliko god bio važan položaj Hrvata u Republici Srpskoj, za njih se primarno mogu i moraju brinuti Hrvati iz FBiH. Ako Hrvati u FBiH ne mogu ostvariti ni svoja najosnovnija politička prava, kako će onda brinuti za Hrvate u Republici Srpskoj?
Iz ovoga proizilazi da je Federacija primarni interes Hrvata u BiH, da treba potpuno odbaciti sarajevsku lažnu brigu za Posavinom, a posebno odbaciti spočitavanje hrvatske nebrige za Posavinom. Nažalost, priča oko povratka Hrvata u Republiku Srpsku je davno završena. Život Hrvata se danas odvija u Federaciji. I zbog toga, eventualno otcjepljenje Republike Srpske Hrvatima može samo promijeniti položaj u Federaciji. Što bi onda za Hrvate u Federaciji značilo "odlazak" Republike Srpske?! Za početak, značilo bi da takva krnja Bosna i Hercegovina postaje ustvari Federacija deset kantona, od kojih su Hrvati većina u četiri i kvalitetno zastupljeni u još dva.
Odlazak Republike Srpske sveo bi FBiH na dosljedno uređenu federativnu državu u kojoj Hrvati možda nisu 100 posto ravnopravni, ali su solidno zastupljeni, pogotovo u svjetlu implementiranja presude Ustavnog suda po apelaciji Bože Ljubića. U tom scenariju, čak i geografski položaj Hrvata dobiva na značaju, jer Federacija BiH bez Hrvata ne može biti funkcionalna.
Hrvati ipak bitni
Naravno, sve su ovo hipotetski scenariji koji se vjerojatno neće ostvariti, ali nude perspektivu za političko djelovanje; prvenstveno u smjeru odnosa prema najavljenom otcjepljenju Republike Srpske. Druga važna stvar u ovom pitanju jeste odnos Bošnjaka prema Hrvatima.
Dok se na sve načine pokušava Hrvatima nametnuti priča kako ih je "samo 15% i da u skladu s tim ne mogu biti jednakopravan narod u BiH", kada je na dnevnom redu moguće otcjepljenje Republike Srpske, odjednom je tih 15 posto jako bitno. Odjednom je "Dragan Čović taj koji rastura BiH". Pa ako su Hrvati malobrojni i nebitni, kako je moguće da "osovina Dodik – Čović" tako snažno djeluje na odnose u BiH!?
Naravno, Hrvati su itekako bitni, bez obzira na svoju brojnost. Njihovu bitnost vidimo po isijavanju mržnje prema hrvatskim političkim predstavnicima koje vidimo zadnjih godinu dana u bošnjačkim medijima. Čak i kada je bila riječ o obilježavanju 9. siječnja, dana Republike Srpske, iz medija se mogao steći dojam da je Dragan Čović ravnopravan sukrivac za obilježavanje ovog dana.
Hrvatima Srbi u BiH mogu biti od koristi sve dok je politički odnos Čovića i Dodika funkcionalan. Ipak, tu se radi o stranačko-personalnim vezama i one su podložne dnevnopolitičkim utjecajima. Sve dok u Hrvatskoj traje srbofobna atmosfera, hrvatsko-srpski savez u BiH bit će pod stalnim iskušenjima i pritiscima.
Isto tako verbalni (i eventualno neki drugi) rat Srba i Bošnjaka nužno bi tražio opredjeljenje Hrvata. I kakav god da je odnos srpske i hrvatske politike u BiH, činjenica s početka teksta o teritorijalnoj raspoređenosti Hrvata bi odredila smjer hrvatskog opredjeljenja. Jer, Hrvati u BiH su nerazdvojni od Bošnjaka.
Ono što je najbolje u slučaju bošnjačko - srpskih odnosa, jest rukovoditi se riječima jednog bošnjačkog mudraca: "Ovo nije naš rat".
artinfo.ba|preuzeto s portala dnevnik.ba
