Podignuta optužnica protiv Dragana Vikića, ratnog zapovjednika Odreda za posebne namjene MUP-a republike BiH zbog zločina počinjenog u Sarajevu u svibnju 1992. godine nad osam pripadnika JNA, bude nadu kod Hrvata Viteza da će, tijekom suđenja i dodatnih istraga i svjedočenja, optužnica biti i proširena.
Piše: Zvonimir Čilić, Vitez.info
Naime, Buhinim Kućama 9. siječnja 1994. godine, oko 5 sati ujutro, specijalne postrojbe, tvrdi se, na čelu s Vikićevim specijalcima, u maglovitoj noći, bez borbe i otpora ušli su u zaleđe pripadnika HVO-a i napravili krvavi masakr. U manje od sat vremena ubili su 27 pripadnika HVO-a ali i desetak civila, žena, djece, staraca, te zapalili desetak kuća. Četrdesetak vojnika i civila je ranjeno, devetorica pripadnika PPN-a Munje su uhićeni na spavanju, bez pružanog otpora, mućeni su i masakrirani, a njihova su tijela nađena ruku i nogu vezanih žicom.
Jer, tvrdi se, postoje dokazi da je postrojba „Vikićevi specijalci“, kako su je iz milja zvali, kojom je zapovijedao „legendarni“ Vikić, bila sudionik teškog zločina počinjenog 9. siječnja 1994. godine u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće. A govori se i potencira i sudjelovanje Vikićevih specijalaca i u stravičnom zločinu u Križanćevu Selu, samo 18 dana ranije i 500 metara zapadnije, bliže gradskom središtu, kada su 34 pripadnika HVO-a i hrvatska civila poginula i ubijena, a 30 zarobljenih odvedeno u Zenicu gdje su mućeni i na kraju i svirepo ubijeni. Istina, argumenti i dokazi za sudjelovanje Vikićevih specijalaca u ovom napadu i počinjenom zločinu su „tanji“ ali nikako preko njih ne bi trebalo olako prijeći. Jer, kao i u Buhinim Kućama i u Križanćevu Selu počinjeni zločini su strašni a još uvijek za njih nitko nije odgovarao.
Tog tragičnog 9. siječnja strani mediji, među njima i CNN, BBC… zabilježili su i u svijet poslali stravične slike kuća u plamenu i tijela civila i vojnika koja leže po dvorištima obiteljskih kuća. Tijela petorice ubijenih civila pronađena su u jednoj seoskoj šupi 36 dana kasnije, 14, veljače, kada su Buhine Kuće i definitivno i potpuno oslobođene.
Zauzimanjem Buhinih kuća presječena je i lašvanska „žila kucavica“, prometnica Vitez – Busovača, a krajnji cilj napadača bio je spojiti se sa svojim postrojbama u obližnjoj Vraniskoj, na južnoj strani općine Vitez i tako presjeći Lašvansku dolini na dva dijela. To bi, ustvari, bio i početak kraja obrane ovih prostora na kojima je, u vrlo teškim uvjetima, živjelo više od 60 tisuća opkoljenih, potpuno blokiranih i stalno napadanih više od 60 tisuća Hrvata. A taj cilj vojnih planera i stratega Armije BiH je i razlog što su u napadu na Buhine Kuće, uz Vikićeve specijalce, sudjelovale i pripadnici specijalne postrojbe „Crni Labudovi“ iz Kaknja. „Živiničke ose“, te pripadnici 7 muslimanske brigade u čijim su redovima bili i pripadnici zloglasne postrojbe „El mudžahid“ a prema tvrdnjama ratnih kroničara i zapovjednih struktura HVO-a, Vikićevi specijalci sa svojim zapovjednikom „Zlatnim ljiljanom“, Draganom Vikićem, nositeljem i „Zlatne policijske značke“, te „Specijalne značke“, ostavljali su, uz Sarajevo i Vitez krvavi zločinački trag i na području Kiseljaka, Fojnice, Kreševa…
No, iako se sve ovo već odavno zna, a o zločinu „Veliki park“ u Sarajevu godinama se pričalo, prepričavalo… i moglo bi se reći da je to godinama bila opće poznata stvar, kao odgovor na sve to, bila je dodjela „Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva“, „Zlatnom Ljiljanu Draganu Vikići. Još ranije, poznati glazbenik, Mladen Vojičić Tifa komponirao je pjesmu „Ponesi zastavu Dragane Vikiću“. I Dragan ju je i nosio i iza sebe, iza svojih specijalaca i zastave krvavi zločinački trag ostavljao, po kojemu se, nakon 24 godine (istrage ?) istražitelji i tužitelji došli do zločina počinjenog u Velikom parku u Sarajevu. Hoće li po istom tragu doći i do Buhinih Kuća…?
Teško, odgovor je mnogih Hrvata u Vitezu i na širem srednjobosanskom području. Jer, kažu, jasno je, da su pravosudne strukture vlasti u BiH, daleko „lakše na okidaču“ kada su u pitanju optužnice protiv Hrvata za počinjene zločine nad Srbima i Bošnjacima, dok daleko teže „potežu“ kada su na drugoj strani Srbi ili Bošnjaci, a žrtve vojnici i civili hrvatske nacionalnosti!
artinfo.ba
