Tužiteljstvo BiH obustavilo je istragu za kaznena djela ratnih zločina na području Guče Gore protiv dvojice pripadnika tzv. Armije RBiH Naida Grabusa i Džeme Grabusa.
U rješenju Tužiteljstva BiH navedeno je kako je istraga obustavljena zbog “nedovoljno dokaza” da su dvojica pripadnika tzv. Armije RBiH 8. lipnja 1993. na području Guče Gore počinili kaznena djela ratnih zločina.
U optužnici Haaškog suda protiv Rasima Delića, uvršten je samo Travnik kao općina iz koje je hrvatsko stanovništvo protjerano, međutim, Deliću se po zapovjednoj odgovornosti sudilo samo za strijeljanja hrvatskih civila u Bikošima pored Guče Gore.
Enver Hadžihasanović i Amir Kubura su prvotno optuženi i za zločine nad hrvatskim civilima u Bugojnu, Travniku, Kaknju, Varešu i Zenicu no drugostupanjskom presudom oslobođeni su tih navoda optužnice i u konačnici su odgovarali samo za kršenja Ženevskih konvencija i zatvaranja hrvatskih i srpskih civila u logoru “Muzička škola” u Zenici.
Napad na samostan
Iako je sustavni napad na područje Travnik – Zenica, pa tako i na Guču Goru, izveo 3. Korpus tzv. Armije RBiH te vojne formacije Sedma Muslimanska brigade u sklopu koje je i odred El – mudžahid pod zapovjedništvom Šerika Patkovića, 306. Brdska brigade i 17. Krajiški koprus tzv. Armije RBiH, za zločine nad Hrvatima Travnika pa tako ni u selu Guča Gora još uvijek nitko odgovarao osim Abdulahima Maktoufa za nezakonito pritvaranje civila u prvi mudžahedinski kamp Orašac.
Podsjetimo, hrvatsko stanovništvo Guče Gore prije samog napada 8. lipnja 1993. godine je protjerano u Novu Bilu, Vitez i Busovaču.
Preostali Hrvati, njih dvjestotinjak po procjenama udruga proisteklih iz rata, se tog jutra predalo UNPROFOR-u i smješteno je u samostan sv. Franje Asiškog u Gučoj Gori.
Međutim, vojnici tzv. Armije RBiH i mudžahedini su pucali u samostan i samostansko dvorište, crkvu, a u napadu su ubili osmoricu zarobljenih civila.
Samo dan ranije, 7. lipnja 1993. u susjednom selu Krpeljići ubijeno je sedmoro Hrvata čija je tijela UNPROFOR sahranio u samostanskom dvorištu.
Nakon što se gučogorska brigada HVO-a “Frankopan” predala, UNPROFOR je civilno stanovništvo kojem je samostan bio dom tijekom 24h izveo u Novu Bilu (op.a dok je kolona Hrvata napuštala selo tzv. Armija RBiH je i dalje pucala na civile) a jedna svjedokinja tada je kazala “Muslimanska vojska je pucala i po crkvi, tako da je UNPROFOR morao uzvratiti, a nije bilo UNPROFOR-a sve bi nas zaklali”.
Nakon toga je gučogorski samostan sv. Franje Asiškog, od nekadašnjeg hrama katoličanstva i kulturnog blaga postao je vojna baza tzv. Armije RBiH te potpuno devastiran, oskrnavljen i opljačkan.
Mudžahedini su unutrašnjost crkve i freske na zidovima mazali izmetom a njihov vođa Abu Maali (Ali Ahmed Ali Hamad iz Bahreina, osuđenik u zeničkom KPD-u za teroristički napad u Mostaru 1997. bio je svjedok - pokajnik Haaškog suda u postupku protiv Rasima Delića) popeo se na crkveni otlar i uputio poruku “Allah je najveći. Svjedočim da nema Boga do Allaha. Pristupite molitvi, priđite spasu”.
Napad i mudžahedinske aktivnosti po samostanu zabilježene su i na video snimci koja je poslije korištena za prikupljanje donacije za džihad u Bosni.
Samostan pretvoren u vojni stožer
Od 8. lipnja 1993. pa u sljedećih petnaest dana te godine, zapaljeno je više od 300 stambenih i drugih objekata u selu, imovina opljačkana i odvožena kamionima a u sačuvani dio sela uselili su se mudžahedini s obiteljem i tek početkom 1997. hrvatsko stanovništvo moglo je slobodno posjetiti svoje porušene domove.
Iako je gučogarski samostan sv. Franje Asiškog služio neko vrijeme kao vojni stožer jedinicama tzv. Armije RBiH, mudžahedini su ga, prema rječima svjedoka – pokajnika Ali Hamada iz Bahreina, planirali raznijeti TNT-om, međutim, dogovorima generala Mehmeda Alagića i vodstva odreda El – Mudžahid za kog Ali Hamad tvrdi da “ nijedan napad nisu izveli bez suradnje sa Armijom BiH”, od te se ideje odustalo a travnički muftija Nusret ef. Abdidbegović u novinama Zlatni ljiljan i Radiu Travnik suptilno je najavljivao pretvaranje franjevačkog samostana u “islamski centar”.
Za travničke Hrvate pravda nije zadovoljena budući da je osuđen samo jedan izvršitelj zlodjela Abdulahim Maktouf a nalogodavci poput Šerifa Patkovića, zapovjednika Sedme muslimanske brigade, bivaju nagrađeni.
Patković je bivši ministar branitelja Zeničko- dobojske županije i vijećnik u GV Zenica.
G. Lujanović / Dnevnik.ba
