Na današnji dan prije 30 godina, nakon što je Hrvatska vojska ostvarila veliku pobjedu kroz operaciju Oluja na prostoru tzv. Republike Srpske Krajine, spojile su se postrojbe Hrvatske vojske i 5. korpusa Armije BiH kod rijeke Korane, a ovaj trenutak je označio kraj trogodišnje opsade Bihaća od velikosrpskog agresora. Ipak i dalje se u pojedinim bošnjačkim krugovima značaj i uloga hrvatskih snaga u spašavanju Bihaća omalovažava, a tvrdnje idu čak do te mjere kako je zapravo uloga Armije BiH bila ključna za cijelu operaciju Oluja.
"Gospodine generale dobro došli, čekali smo vas dugo, ali napokon smo se i sreli." Ovako je prije 30 godina izgledao povijesni susret hrvatskog generala Marijana Marekovića i generala Armije BiH Atifa Dudakovića kod rijeke Korane u Raštelama. Simbolično, označio je potpuno oslobođenje bihaćke regije u kojoj se nalazilo oko 150 tisuća civila i 32 tisuće vojno sposobnih muškaraca i dječaka. Ovoj regiji je nakon masakra i genocida u Srebrenici prijetila još veća katastrofa, a da je sudbina ovoga kraja bila usko vezana uz ishod operacije "Oluja" potvrđuju i riječi zapovjednika Armije BiH Izeta Nanića na samom početku operacije.
"Još uvijek smo u teškoj situaciji. Nama je spas Hrvatska i Hrvatska vojska. O sudbini ove operacije ovisi i naša sudbina. Ukoliko Hrvatska vojska bude poražena u ovoj aktivnosti i mi smo poraženi. Tako da znate. Vrijeme i pitanje je kada. To znači da mi moramo maksimalno potporu dat Hrvatskoj vojsci i ovo je trenutak da se spojimo s hrvatskim snagama jer oni su krenuli", kazao je Radioteleviziju Herceg-Bosne Izet Nanić, zapovjednik 505. bužimske brigade 5. korpusa Armije BiH.
Ipak i danas se prema Republici Hrvatskoj mogu čuti optužbe unutar pojedinih bošnjačkih političkih i medijskih krugova kako je ona zapravo također agresor na Bosnu i Hercegovinu ili se važnost same operacije Oluja za bihaćki kraj omalovažava ili čak iznosi i kontrateza kako bi cijela operacija Oluja propala bez djelovanja Armije BiH. Svjedoci vremena to ocjenjuju kao zlonamjerno iskrivljivanje povijesti.
"Nažalost danas se na različite načine u BiH tumači to i neki zli ljudi, zlih namjera okreću skroz priču. Umjesto da nam to bude točka susreta i pomirenja, nastavljaju širiti mržnju i potencirati neke nove sukobe na tome", ističe umirovljeni general HVO-a i bivši ministar obrane Federacije BiH Miroslav Nikolić.
Za cijelu priču važno je spomenuti da bi neuspjehom operacije Oluja te padom bihaćkog džepa došlo do spajanja okupiranih srpskih teritorija sa Srbijom i da bi time njihove snage znatno ojačale. A u kronologiji događaja koji su prethodili Oluji Nikolić podsjeća kako se samo dvadesetak dana ranije dogodio genocid u Srebrenici.
"Par dana nakon toga predsjednik Turske Demirel dolazi u Hrvatsku, na Brijunima se susreće s predsjednikom Tuđmanom i zamolio ga je da hrvatska država pomogne BiH, na što je predsjednik Tuđman pristao. Očito je da predsjednik Demirel bio ta spona koja je to pokrenula", kaže Nikolić.
Nakon Demirelovog apela prema Hrvatskoj, uslijedilo je i pismo Alije Izetbegovića Franji Tuđmanu u kojemu se traži vojna pomoć u svladavanju agresora, nakon čega je 22. srpnja potpisan Splitski sporazum između dva predsjednika. Isti sporazum je omogućio borbeno djelovanje Hrvatske vojske na teritoriju BiH i bio je na obostranu korist. A da je uspjeh operacije Oluja uistinu spasio i Bihać potvrdili su nedavno i bivši veleposlanik SAD-a u Hrvatskoj Peter Galbraith.
"Prevagnuo je argument da će u Bihaću biti 80 tisuća mrtvih, otišao sam na Brijune Tuđmanu i prenio mu poruku da SAD cijene volju Hrvatske da prekine opsadu Bihaća uz klasično upozorenje da ako negdje zapne da računaju na nas, bilo je to zeleno svijetlo za Oluju. Srebrenica je sve promijenila", kazao je Galbraith.
Slična poruka je i od vanjskopolitičkog savjetnika tadašnjeg predsjednika Turske Demirela Mehmeta Aly Bayara. Za činjenice sasvim dovoljno, ali za kojekakve druge interpretacije i potencijalno loše namjere vjerojatno nije.
artinfo.ba
