Svašta možemo misliti o Hadžiomeroviću no nikako ga ne možemo smatrati ratnim zločincem. Sve da je htio to biti on to nije mogao. Proglašen je nestabilnim za vojnu dužnost na osnovu potvrde koju je sam donio. Tako su pisali saraj mediji. No, kada bi postojala kategorija postratni zločinac, Hadžiomerović, ovako nestabilan, to bi svakako mogao biti. I opet bi se od kaznene odgovornosti mogao izvući na potvrdu.
Svašta možemo misliti i o Borisu Dežuloviću, no nikako ga ne smijemo smatrati ratnim zločincem, jer za voljenu mu Jugoslaviju nije se javio u dobrovoljačke odrede 90-ih. Nit je nešto naročito pisao o Dobrovoljačkoj kad već nije htio ratovati. Možda bi ga dakle ratnim zločincem mogli nazvati samo ako bi mu se kao krimen stavilo medijsko prikrivanje ratnih zločina. Osim Dobrovoljačke, i onog što se tamo dogodilo, Dežuloviću, našem gostujućem kolumnisti u BIH, odavno jasno gdje se krije hercegovačka Lora u doba uprave Blaža Kraljevića, Komšićevog idola. A on baš nikako ni slova o tome. Premda voli Lore.
Svašta možemo misliti i o Slavki Kukiću. No nemamo ga pravo optužiti da je ratni zločinac. Jednu večer je drhtao na onoj čatrnji iznad župnikove ograde u Posušju kao dio teritorijalne obrane. Potom je pobjegao na Sveučilište HercegBosne u Neum. I tamo inkubirao do kraja rata. Glasa pustio nije. Kada je skontao što su NGO grantovi, namjestio je kravatu i patriotskoj raji prodao je priču kako je za rata običaj bio da mu HVO obredno rafala po kući. A on godinama odbijao metke. Ko u Matrixu bokte.
Mala raja sve to fino popušila, a akademska i medijska karijera naglo krenula uzbrdo. I dotadašnji provincijalni perač mozga, telal marksističkog Boga, notorni totalitarist, gurač pod tepih komunističkih čaura po Hercegovini, za potrebe velikog nacionalizma ušulja se u Helsinški odbor za ljudska prava. Potom u kožu demokrate pa u krzno socdemokrate. Zazivatelja Svevišnjeg. I puštača suza nad sirotim hrvatskim narodom. Onda dođe majorizacija. Alijansa. Nadzorni odbori FTV-a. Pa sponzorska kola Jerke Lijanovića. Pa nadzorni Eroneta. Sve do Gibraltara. Gdje se uglavnom i završava , mukotrpna borba za bolju BIH, ovog nekorumpiranog borca za pravdu. Najvećeg Bošnjaka među Hrvatima i najvećeg Hrvata među Bošnjacima.
Ukratko, gornji trojac, definitivno, budući da rata nisu vidjeli, imaju pravo popovati svima nama koliki smo ratni zločinci. No koja je njihova zasluga i pozicija, kada popuju o imidžu BIH, opstanku BIH, pomirenju BH građana i koliki je njihov doprinos današnjoj BIH. Zemlji mržnje, ustavne zakočenosti, prestanka svakog dijaloga?
Malo je ljudi poput Bakira Hadžiomerovića koji su nakon rata poradili na dizanju svijesti o tome kako rat još traje i kako unutarnji neprijatelj nije pobijeđen. Sam rahmetli Izetbegović govorio je kako Dayton savršeno omogućava da se neostvareni ratni ciljevi ostvare drugim sredstvima. Hadžiomerović je to doslovno shvatio. Ono što je u ratu metak to je u miru medij. I pucao je Bakir tako, i godinu i drugu. Bilo je toga, bilo…
U doba dok je vodio “kultnu emisiju 60 minuta” u koju ga je postavio gore narečeni ćaća FTV-a, emisiju koja se kultnom može smatrati tek po tome što je njegovala kult smrti, kult jame i kult međunacionalnih rana, građani BIH baš i nisu imali osjećaj da je rat završio a jačanje međunacionalne napetosti među BH narodima ovisilo je od toga kakav Bakir ima dan. Ako je Bakir imao loš dan tri BH naroda su se više mrzili. Ako je imao dobar dan, tri bh naroda mrzili su se uobičajeno.
Kako je ružan osjećaj kad znaš da budućnost društva u kom se krećeš ovisi od toga hoće li neka pijana Sarajka sa Bakirom u krevet il neće.
Ništa kao FTV nije odgodilo pomirenje naroda u ovoj zemlji i ostavilo nas u trajnom vakumu mržnje. Ništa kao FTV, nije možda konačno i presudilo bilo kakvom izglednom pomirenju BH naroda. I najtolerantniji se danas pitaju je li kasno.
Što je najtužnije, ljudi koji danas rade na FTV-u ne pokazuju da su te odgovornosti uopće svjesni.
A prije Bakira krenulo je čak i fino. Postojala su dva kanala, dijalog se počeo obnavljati. Emisije nisu bile huškačke, na trenutak čak optimistične i pomirbene. Svima je bilo dosta rata i svi su željeli bolje društvo. Sve do 2000-e. A onda su došli komunisti, obradili OHR, izlobirali amandmane, srušili Ustav i uprskali stvar. Slavo, Zlatko, Željko, Dizdarevići. Militantni utopijske misli. Eksperti za kaos.
Dobio je Bakir i nekakve nagrade za mržnju premda se usput bavio i reketarenjem. Bijaše to prva nagrada za reket. Ili za prikrivanje Reketa? Na kraju je neslavno završio kao SDP kandidat za Predsjednika Republike.
Preko državnog medija do Predsjednika. Fora. Do sad neviđena u svijetu.Dežulović o tome nije pisao.
I malo tko od BH analitićara da je to primjetio ili kritikovao kao nećuveno. I uvredu za državu. Tu uvezanost državne TV kuće i SDP-a.Nit je tko rekao da je to sumrak demokracije. Kao što je nećuven, skandalozan i nedopustiv transfer Željane Zovko.
Raspisao se tako danas Hadžiomerović o tome kako je hrvatska kivnja i galama oko privedenih Posavljaka licemjerna, da služi samo kuknjavi lažne majorzacije koje nema. A dokaz da je nema upravo je slučaj Željane Zovko. Jer njoj je navodno oduvijek tu super što je dokaz da je svima super. Super je i Komšiću, no to Hadžiomerović ne navodi kao argument. Ako se sutra bilo koji Hrvat u BIH požali da mu je loše, sjetite se samo Željane Zovko. Ona je dokaz da ti nije loše. Fantastična logika u nekadašnjeg FTV prvaka.
Premda kuknjava ima osnovu čak i dok nas privode. Ni u tome čak nismo isti. Samo Bakir to ne zna. Tko njega smije privesti?
Naime kad se radi o zločinima ABIH u pravilu, doduše rijetko, jako rijetko, zapravo jako, jako rijetko, privode se direktni počinitelji, ne zapovjednici. Oni dobiju par godina, potom se to prepolovi, pa prenamjeni u kućni zatvor. Na kraju im se država ispriča što ih je uznemiravala tako ponosne. Njih skoro šehide. Branitelje ulogorenih žena krive nacionalnosti. A kad ih oslobode onda svi idu na skupove Sefera Halilovića ili na davanje počasti Rasimu Deliću. Sve fino posnimi FTV.
Uglavnom Bakir, kao i “oltar slobodne misli”Dežulović našli se mudrovati kako je upravo stanje u diplomaciji BIH dokaz da majorizacije nema, da je Hrvatima super itd.
Pa kud ćeš ko grom u koprive, budalo?
Gdje je, ako nije u diplomaciji, tako vidljiva majorizacija nad Hrvatima u BIH?
I danas, širom hrvatske kvote BH diplomatske BH mreže sjede Saraj kadrovi koje je postavio Komšić. Još smjenjeni nisu premda su se naradili skandala. Jedan od njih kojeg je Komšiću doveo Kukić ovih dana uhvaćen je u aferi kupovine glasova za lokalne izbore. Policija tek istražuje slučaj. Čović se drži zakona, pa ih trpi do kraja mandata, za razliku od Komšića koji ih je sjekao dan poslije otimačine fotelje. Koju je preoteo, valja to naglasiti, da Bakir lijepo čuje – majorizacijom.
Jedan od tih pometenih kadrova, od strane samog Komšića jest i Željana Zovko. Šutnuta prije isteka mandata kao politički nepodoban kadar.
Iako je prije dolaska Komšića odradila upis Višegradskog i Starog Mosta na UNESCO-vu listu, Španjolski trg u Mostaru, izručila Batka, srpskog ratnog zločinca iz Francuske, ništa to nije bilo dovoljno da ju Komšić, dakle produkt majorizacije Bakire, zadrži u diplomaciji. I učini predmetom majorizacije. Predmetom te čudne gotovo tako teško shvatljive, riječi koju Bakir ismijava i uporno negira. Premda je i sam na funkciju na FTV-u došao istom tom majorizacijom kojom je doveden i Komšić. Zlatkovom majorizacijom. Vjerojatno je Bakir i danas nesvjestan toga. Moguće je da on misli kako je doveden radi svojih novinarskih kvaliteta. Moguće je i da Komšić smatra kako je on zapravo veliki državnik a ne sredstvo u rukama većeg nacionalizma. Moguće je i da Dežulović konta kako je njegov humor univerzalan a ne pero u rukama istog tog nacionalizma. A i posve je moguće, ako pitate nas, da Slavko Kukić doista vjeruje da je znanstvenik i socdemokrat.
Željana Zovko je dakle, premda je odradila ove stvari za državu, završila na ulici. Kao i cijela hrvatska kvota diplomacije koja je zamijenjena kvotom koju je donijela majorizacija.Komšićevim kadrovima. Koje li povlaštenosti Hrvata.
A Komšić dovodi koga? Upravo fascinantan slučaj, neviđen u svijetu, koji bi Bakira i Dežulovića trebao frapirati daleko više nego slučaj Zovko.
Poznajete li naime slučaj, da je ambasadore jedne države , bio netko tko je prije tog mjesta obavljao dužnost ambasadora druge države, koja je izvršila agresiju na ovu prvu državu? Možete li zamisliti da ambasador Hrvatske postane netko tko je u vrijeme napada na Vukovar bio ambasador Srbije?
Hajde da pojednostavimo. Kad bi se dežurnim braniteljima Bosne pojasnilo, da u BIH postoji čovjek, koji je prije nego je postao ambasador BIH bio ambasador Jugoslavije, prosrpski orijentiran i nesklon nezavisnosti BIH, kako bi reagiralo političko Sarajevo?
Ne radi se ovdje ni o kakvom Srbinu.
Komšić, dakle tada, kada majorizira, pripadnicu majoriziranog naroda, Željanu Zovko, koja je odradila neke stvari za BIH, dakle tada kad joj udjeljuje otkaz, dovodi na ambasadorsko mjesto Nerkeza Arifhodžića. Čovjeka koji je radio protiv same ideje BIH i bio ambasador agresorske Jugoslavije, dakle po dužnosti nesklon nezavisnoj BIH.
Upravo zbog tog dijela biografije njega Nerkeza Arifhodžića, Alija zaustavlja da u prvim godinama nezavisnoti postane ambasador BIH, ne vjerujući da netko tko je do jučer služio Beogradu danas može biti lojalan Sarajevu.
Isti taj kasnije ponovno radi protiv ideje BIH. Kriminalnim činom izjašnjava se kao Hrvat, uzurpira hrvatsku poziciju u diplomaciji i narušava međunacionalne odnose u BIH. Ništa od tog nije bilo na FTV. Koja je navodno patriotska. Ništa od tog nije napisao Dežulović. Koji je navodno nepotkupljiv. Taj slučaj Tužiteljstvo BIH nikada nije procesuiralo. Misleći valjda da Nerkez ima diplomatski imunitet i u BIH. Ili zato što je Željko prava raja pa ga nije fora ganjat po sudovima?
Bakir naravno neće napisati tekst “gdje u svijetu ima da netko tko je bio protiv nezavisne BIH može biti ambasador BIH i to nakon što je bio ambasador države koja je izvršila agresiju na BiH”. Dežul isto tako neće napisati taj tekst.
Neeeee. Nije to njihov posao. Premda je informacija točna. Oni pucaju samo po ideološki nepodobnima.
Naravno sve ovo ovdje napisano, tek je puki hercegovski fašizam. Ovi argumenti su nevažni. Biti protiv ovog dvojca znači biti fašist. Državni neprijatelj.
Dežulović i Hadžiomerović su u pravu i kada nisu. Jer su dio gornje ideološke kaste.. Pripadnici Viših u ovom daytonskom milet sustavu, u kojem smo mi niži, tek samo na papiru građani jednakih prava.
Viša kasta tako je mrtva hladni odlučila oderati kožu Zovkinoj. Na lomaču s njom. Kaos! Skandal! Nedopustivo!
Šta je bolan nedopustivo? Da je Zovko zagovornica unitarne BIH i da odlazi u EU Parlament bi li ova dvojica pili od muke il bi nazdravljali od sreće?
Budimo dakle iskreni. I ne budimo licemjeri.
Umjesto da BIH bude ponosna što je jedna BH građanka, uz to diplomatkinja koja je nagrađena od nekoliko EU zemalja, dobila priliku vući BIH ka EU iz ove njene učmalosti, djelujući iz samog središta iste te EU, sarajevski NGO , to nešto gradžansko, nazadno, recidivno, komunističko (ne i demokratsko) plače.
Zašto? Zato što je ista ideološki antikomunist i proeuropski tip političarke. Nije totalitarka, ne klanja se NGO sceni, ne ciieni Tita, Komšića smatra majorizatorom a Blaža Kraljevića Ustašom. Zna što je Alijansa i što Platforma. Zna tko su glavni kočničari BH napretka i kadra je to na par jezika pojasniti EU Parlamentarcima. Kao državljanka i političarka RH. O da. Zašto ta stvar više iritira od plaćenih saraj lobista, pa i u samoj RH koji pričaju po istoj toj EU posve suprotne stvari? Recimo Mesić. Samo se sjetite gdje je taj državljanin RH i što sve pričao. Po kojim sve summitima, sesijama i sastancima.
To je zapravo jedini problem gore narečenih sa Željanom Zovko. Strah. Čisti strah da ih se konačno ne raskrinka. Da u EU Parlament ide gore spomenuti Nerkez, makar u hrvatskoj kvoti, riječi oni ne bi rekli. Nit bi brujali o nepravdi. Takva je pravda u totalitarne misli.
Krimen Željane Zovko je taj što je kadar HDZBIH a ne SDP-a BIH ili DF-a. Hrvatski član Predsjedništva naprosto je procijenio da je mudro u EU Parlamentu imati svoj kadar. Koji to političar u BIH tako ne bi prosudio?
Odlaskom Željane Zovko za BIH je u Italiji ostalo ispražnjeno hrvatsko mjesto. Opet, i samo mjesto u Italiji Zovko je dobila upravo jer je Izetbegoviću više bilo neugodno od slučaja Arifhodžić pa je mijenjao Italiju za Jordan. Naime poslije “Hrvata” Arifhodžića u Italju je trebao ići Bošnjak.
Odlaskom Željane Zovko na RH radnu knjižicu završava svako pravo lamentiranja sarajevske čaršije oko nje , radila ona na štandu u Jurevskoj ili u EU Parlamentu. To više nije sarajevski problem. Vraga bi Sarajevo grmilo da je Zovko tek samo iselila iz BIH nakon što ju je Komšić šutnuo. I nikad se više ne vratila. Brigalo bi ih kao i za Bačanovića i za tisuće mislećih Bosanaca i Hercegovaca svih triju nacija koje su uslijed militantne kulture misli odavno protjerali. “Domovina BH” toliko voli svoju djecu da samo neku djecu voli. Ograničena je ljubav “u matere”.
Hrvati i Srbi ne postavljaju pitanje što rade i pričaju bošnjačke zastupnice s europskim državljanstvima, po EU strankama i EU Parlamentu. To je naprosto nepristojno. Nemamo pojma ni što govore i što su govorili Komšićevi diplomati , u hrvatskoj kvoti, sve ove godine u naše ime. Što su odgovarali strancima kad bi ih pitali da im pojasne što je to “hrvatsko pitanje u BIH” i “zašto se zapravo Hrvati bune?”. Što je na to odgovarao Komšićev i Kukićev diplomatski kadar?
Tko smo mi Hrvati u BIH da nam se podnesu izvještaji o tome?
U ovoj priči jedino je pristojno postaviti pitanje, otkud moralno pravo Hadžiomeroviću da bilo kome lamentira o dignitetu i državnosti BIH? Iste one države koju je toliko trovao mržnjo, reketom i medijskim metcima. ( Ne i o aferi “Metak” koju je zarad ljubavi drugu prešutio)
Ili otkud moralno pravo državljaninu RH Dežuloviću, koji ne plaća porez u BIH tolika prepotencija i silna briga za dignitet BIH, kada tu brigu za ugledom BIH nije iskazivao u doba dok su vladama BIH defilirali njegovi miljenici. Pošteni gospodarstvenik Jerko i Pavelićevi antifašisti. O čijoj je korupciji i ustaštvu napisao točno nula tekstova. Tolika potreba za miješanjen u unutarnja pitanja BIH, odavno nije viđena u nekog građanina Hrvatske. Čak se i Mesić manje miješao.
I Hadžiomerović i Dežulović bili su i ostali režimski igrači. Jednako kao i Arifhodžić. Bio režim Beograd ili Sarajevo.
Svi mi ostali, koji se usudimo pomisliti da je država BIH ipak nešto više naša nego Dežulovićeva, i čak jednako naša kao i Hadžiomerovićeva, čekat će nas tjedni medijske deračine s komunističkih medija. Recimo radija Slobodne Europe. Radija koji je nekada rušio komuniste dok danas isti istim upravljaju.
Dehumanizacija nepodobnih građana BiH koju provodi totalitarna sarajevska elita više se ne radi onako plastično kao prije. Tupim udarcem u potiljak. Jednostavno te streljaju medijski. Proglase vješticom. Stave na lomaču. I onda dovedu pripadnika tvog naroda da te spali. Čisto da bude manje rigidno. I tako te, ufino pošalju u vječna lovišta.
Zna Hadžiomerović kako se to radi. Dežulović je ovdje samo dželat tuđeg nacionalizma. Slično kao i Hadžiomerovićev medijski babo. Sveprisutni ahdnamademik.
Ovaj put pucali su na Zovkinu. Drugi put tko zna tko je na redu. Ne misli to stjati. To se bola razgoropadilo. To se umislilo da je važno…
Poskok.info
