HVO je prva organzirana formacija u BIH koja je ustala protiv JNA tijekom agresije Beograda na BIH te pobune Srba u BIH koji su 90-ih, s međunarodnim pravom ili ne , kao konstitutivni narod odbili prihvatiti referendum o nezavisnosti BIH, a nakon ubojstva srpskog svata, i odbijanja Coutillierovog plana, koji je bio uvjet za priznanje referenduma o nezavisnoj BIH, krenuli su u otvoreno etničko čišćenje Hrvata i Muslimana s teritorija koji su zamislili kao buduću srpsku državu, koja će ostati u sastavu s Jugoslavijom. Ti prostori su u pojedinim fazama rata dosezali čak i do 64% teritorija BIH. Zanimljivo je dakle da je Alija odbio plan koji je bio uvjet za nezavisnost BIH a BIH je i dalje ostala nezavisna premda je plan odbijen. Da nije bilo HVO-a BIH bi vrlo lako pala u srpske ruke i ostala bi u sastavu JNA. Učinkovitost JNA formacija dakle, u BIH, usporio je HVO. ABIH organizira se znatno kasnije.
Kako je predsjednik svih Hrvata u BIH Alija Izetbegović, koji je kasnije postao i predsjednik svih Bošnjaka, čim su Bošnjaci 91-e ili 92-e odredili da više nisu Muslimani, kazao da rat koji JNA vodi na teritoriju BIH nije rat u koji se građani BIH trebaju uključiti jedan dio Hrvata u BIH otkazao mu je poslušnost. Može se reći da je HVO time postao državni neprijatelj jer nije poslušao poziv predsjednika države na nemobilizaciju i na kapitulaciju. Bio je Alija doista mudar. Jer bi bolje bilo da smo kapitulirali. Kad se danas pogleda na što liči moderna Hrvatska i moderna BIH rijedak je Hrvat u BIH koji se ne upita “za koji je k ginuo”.
Fašističkim formacijama HVO-a priključio se mnogi bošnjački i muslimanski dezerter koji je također odbio naredbu vrha države da kapitulira pod antifašističkom JNA čizmom i tako postao fašist. Džaba je sad pričati da je HVO u početku bio multietnička vojska. Fašizam je fašizam. A JNA je antfašizam.
Recimo takav jedan fašist bijaše Emir Hadžihafizbegović. Koji je također bio u HVO, danas ima RH putovnicu i hrvatski broj telefona, hrvatski je vojni i porezni obveznik te je u slučaju da RH zarati s BIH dužan pucati po Sarajevu. Njegov dragi sinčeko, koji je također RH državljanin radi kao student u MVP BIH na mjestu savjetnika iako nema diplome, premda je to protivno zakonu. Kako državljanin RH bez diplome može raditi u MVP BIH nije baš jasno a to nije ni tema ove priče, nit će o tome recimo piskutati nit Kožo nit Boris Dežulović, pošto je važnije da se sada dere po Željani Zovko, kako je rekao gazda, koja, sram je bilo, ide u EU Parlament. Iako to što ona ide u EU Parlament nije nešto što bi trebalo iritirati BIH nego joj samo služiti na čast, budući da je ona za BiH odradila puno više nego Dežulović. Za što je nagrađena ćeranjem na ulicu od strane Komšića. Ona da. Ne i mali Emirov.
Kad smo već kod diplomacije, Jugoslavije i transfera među državama evo još jednog zanimljivog starog dobrog primjera. U doba dok traje JNA agresija na BIH Nerkez Arifhodžić diplomata je te države Jugoslavije i po nacionalnosti je Jugoslaven. On je protiv neovisnosti BIH i prosrpski je nastrojen. Kako je diplomat Jugoslavije kasnije postao Bošnjak i diplomat BIH , države koju nije htio, Dežulović nam također neće pojasniti jer on se ne bavi prosrpski nastrojenim licima ni tom vrstom transfera. Jer ako kao jugoslavenski unitarist preko noći postaješ bosanski unitarist to je posve legitimno. Da Željana Zovko izjavi kako će se u EU Parlamentu zalagati za unitarnu BIH bez konstitutivnih naroda sastavljenu od njenih građana i građanki tko bi o njoj riječi loše iz Sarajeva pisao? Dežulovića iritišu tek transferi u Hrvata. No kako je Nerkez u međuvremenu Od Bošnjaka postao Hrvat, tamo u Komšićevom uredu, ispod slike jednog ustaše, slike pored koje je samo nedostajala ona Pavelićeva bista, o kojoj Dežul također šuti, mogao bi Boris, oca mu antifašističkog, pavelićastog, barem koju o Nerkezu. Čovjeku koji radi pozicije ne mijenja samo ideologije, nego države i nacije. Ovisno o sezoni. I plaći.
Može se stoga zaključiti da je HVO, kao cjelina kriminalna grupacija, te je posve suludo suditi pojedincima iz HVO-a kada je jasno da je apsolutno svaki pripadnik HVO-a zločinac i da nas treba sve u zatvore BIH. Možda je to jedini način opstanka Hrvata u BIH. Tko zna, možda je jeftinije živjeti u BIH zatvorima nego hraniti sarajevski kanton. Kada bi Sarajevo zatvorilo pola milijuna Hrvata u zatvore sarajevskog kantona, godišnje bi ostao bez nekih 60 milijuna maraka koliko kroz sustav PDV harača i koeficijenta za posebne potrebe Sarajeva popopljačka 4 većinska hrvatska kantona u FBIH.I ne samo njih nego i neke bošnjačke kantone. I srpske općine Drvar, Glamoć i Grahovo. Kao i sve Srbe u FBIH , kojima potom nametne predstavnike u vlast FBIH.
Dakle sve nas treba zatvoriti. Jer svatko onaj tko nije poštivao odluku vrhovnog vojnog zapovjednika u zemlji Alije Izetbegovića, da ostane u kući dok mu tenkovi prolaze kroz baštu, praktički je pokazao neposlušnost državi i samim time se proglasio terorističkom formacijom. Pravi Bosanac i Hercegovac trebao je tenkove dočekati cvijećem. Onako kako su to učinili stolački antifašisti 90 i neke. Kaplanova raja. Pljeskati im dok ti ruše kuće. I pjevati borbene.
Još ranije, tijekom početka napada na Vukovar, g. Izetbegović je pozvao građane BIH da se ne uključuju u taj rat i ne izazivaju vraga. Zbog tog čina gradonačelnik Vukovara iz SDP-a prije par godina pobratimio se sa Sarajevom. Mudar neki čovjek i SDP-ovac koji je kasnije završio u zatvoru. Jer da su svi poslušali Aliju Mudrog, Vukovar se ne bi branio i ostao bi urbanistički očuvan. Makar srpski. No neprijatelja BIH i Vukovara bilo je i u tom slučaju. Mnogi građani BIH, od kojih najviše kupreški i grudski fašisti odazvali su se fašističkoj obrani Vukovara od napada antifašističke JNA i razorili su do u temelja Vukovar a svu krivicu nabacili na leđa onog markantnog generala s Ovčare.
Jedna od zanimljivijih epopeja hrvatske samotragike u BIH je priča o Posavini. Iako se u Posavini ginulo kao na malo kojoj hrvatskoj bojišnici, Mesić i društvo iz Sarajeva skontali su da bi u cilju razbijanja jednstva hrvatskog korpusa u BIH bilo zgodno pustiti priču o izdaji Posavine. Znači priče o slanju oružja iz Hrvatske, koje je bilo ogromno, mrtvima koji se nisu stigli pokapati na derventskoj liniji, dobrovoljcima iz Županje, Osijeka, koji su tamo masovno ostavljali kosti sve to gurnuto je u stranu. Ili pak nije. Zapravo, možda je zli čovjek Tuđman imao pakleni plan. Izdaja Posavine je unaprijed dogovorena, al' kako ne bi bilo sumnjivo prvo ćemo tamo žrtvovati tone hrane, lijekova, oružja i tisuće Hrvata pa ćemo je tek onda izdati kako bi bilo manje sumnjivo. Genijalno! Tko bi se samo tog sjetio osim ludog Franca?
Koliko Hrvata danas uopće zna da je Derventska bojna imala više žrtava nego Tigrovi u Hrvatskoj? I može li se konačno u RH Saboru donijeti zakon koji bi priču o izdaji Posavine zatvorski sankcionirao?
No na priču o izdaji Posavine mnogi Hrvat i danas nasjeda. Lakše je vjerovati da si izdan nego da si vojno izgubio tu zemlju. Doduše to naivno vjerovanje više govori o stanju u hrvatskom obrazovanju nego o samom činu izdaje.
Priča o padu Posavine detaljno je opisana u knjizi Novice Simića, srpskog generala koji je vojno osvojio Posavinu nakon što su Hrvati u Modriči osvojili srpski koridor, i zaustavili komunikaciju Beograd – Banja Luka, što je bio totalno sulud vojni čin koji je naredio omiljeni Mesićev general. Srbma u Banja Luci nije preostalo ništa nego pod svaku cijenu udariti na Posavinu iako je linija do tada bila mirna. Nakon smrti srpskih beba u Banja Luci koje su umrle nakon što iz Beograda nije došao kisik, koji su naši zaustavili Srbi su jednostavno povampirili i krenuli na sve il' ništa. Simić je preko radio veze najavio veliku bitku za Modriču, hrvatske snage masovno su se grupirale oko Modriče a onda je Simić praktički ušetao u Derventu i Brod. I to je priča kako je Posavina pala. Strateški. Trikom. Starom vojnom forom. Ono malo hrvatske vojske što je ostalo u Derventi i Brodu kupilo je Hrvate po terenu i prebacivalo preko Save. U narodu se stvorio osjećaj da ih je Tuđman izdao. Mesić, staro dobro đubre, odlično je iskoristio tragediju Hrvata Posavine kako bi ih kasnije okrenuo protiv Hercegovaca. Hercegovačka bojna HOS-a predvođena Prkačinom, posljednja ulazi u Posavinu, tada već praktički izgubljenu.
Tijekom rata za Posavinu, od hrvatskobošnjačkog zločina nad srpskim civilima u Sijekovcu, do pada Posavine Srbi su učinili mnoge zločine kao i Hrvati. Većina tih zločina nije procesuirana, niti su po zapovjednoj odgovornosti odgovarali generali vrha armije VRS-a. Bošnjaka u toj priči nema, niti optužuju HV za agresiju na BIH kad je u pitanju Posavina. Agresija je međutim kad hrvatski tenk uđe u Livno ne u Modriču il Mrkonjić. A to što se iz BIH lupalo haubicama s pola BH granice po RH to nije agresija.
Prekjučerašnje privođenje HVO zapovjednika je što? Nakon 21 godine na osnovu svjedočenja logoraša privodi se 21 čovjek. Srbi tužili, saraj tužiteljstvo jedva dočekalo. Kriminalizira se HVO, ruše se odnosi Srba i Hrvata u BIH koji su uslijed saraj majorizacije sve jači. Savršen događaj.
Oporbene hrvatske stranke dobile su opet strašnu priliku opaliti po vodstvu Hrvata u BIH. Jebo te vojnike i njhovu sudbinu eto prilike za koji politički poen.
No prije privođenja posavskih Hrvata RH javnosti prešućena je jedna vrlo važna činjenicu. Platforma Zlatka Lagumdžije. Ćane Primorca, Zvonke Jurišića i Jerke Lijanovića na optuženičke klupe po zapovjednoj odgovornost poslala je na desetke zapovjednika HVO-a Srednje Bosne, Hercegovine i Posavine. Kompletna srednja upravljačka struktura HVO-a u BIH pod optužnicama je od 2010-e godine. Ovo privođenje je teatralno pa stvar izgleda frapantnije no daleko je frapantnija stvar da su stotine HVO pripadnika izbrisane iz mirovina a deseci HVO zapovjednika pod optužbama za zapovjednu odgovornost.
To je ta borba HSP-a Zvonke Jurišića koji je priču Glavnog stana zamjenio s pričom o dva stana u Zagrebu. To je ta posljedica pravaške pameti. Te ljude iz HVO-a njihova “domovina” progoni već petu godinu, neki se kriju u RH neki su umrli od šoka, stresa i ugrožene egzistencije a neki se javljaju kao zadnji kriminalci svaki tjedan u policiju. Sve za Budimirovu karijeru. U isto vrijeme Platforma u FBIH nije optužila NITI JEDNOG zapovjednika ABIH po zapovjednoj odgovornosti. Novci oduzeti HVO-u prebačeni su u Goražde i okolicu Sarajeva a Ćani Primorcu je obećan upis multietničkih HOS-ovaca u pravo mirovine od kojih neki rata nisu vidjeli a neki su bili jako vrijedni radnici u logoru Dretelj 1 kad se u tom logoru rezalo vratove srpskim civilma Hercegovine.
Tako to radi BIH, nezavisno Tužiteljstvo BIH i naša “Domovina”. I to treba znati Stier i Plenković prije nego EU institucijama pošalju prigovor na pristranost BH Tužiteljstva.
Na stranu ironija: U BIH je odavno otvoren proces, političkog, ekonomskog, sudskog i svakog drugog progona Hrvata iz BIH. Kriminalizira se svaki hrvatski lider, svaki hrvatski vojnik, svaka hrvatska politička ideja, prošlosti ili budućnosti. Hrvat je kriv dok se ne dokaže suprotno. Hrvati u BIH poniženi su odavno od strane svoje “domovine” i skuhani polako al sigurno po efektu kuhane žabe. Dobri Hrvati su tek oni koji jašu na krilima najvećeg nacionalizma u zemlji . Onog bošnjačkog. U nedostatku pisaca majorizacije, iz Hrvatske su osim Dorina čokolade, Kraša i TDR cigareta u Sarajevo uvezeni Dežulović, Predrag Lucić, i slični pisci isteklog roka trajanja u Hrvatskoj, koji ovdje odrađuju najprljaviji posao najmoćnijeg nacionalizma u zemlji. Onog koji kao zaleđinu ima Tursku i Saudiju. Kako bi taj nacionalizam uspio dan mu je antifašistički šlagvort. Bošnjački nacionalizam tako postaje bismilah antifašizam. Tako je Alija koji je imao jednonacionalnu vojsku koju je pozdravljao vjerskim pozdravom preko noći postao Tito, Sefer Halilović Edvard Kardelj a mladi Kaplan Boško Buha. I RH država to sve svojski godinama puši. Na radost mnoge hrvatske obitelji iz BIH koja je dala kosti svojih sinova upravo za tu istu Hrvatsku. Što je također neoprostivo.
Dakle kako nam je? Onako kako smo zaslužili. Htjeli smo RH državu. Imamo je. Uživajmo u njoj. Htjeli smo BIH državu, Imamo je. Uživajmo i u njoj. Prema onoj Merlinovoj “Da te nije Alija”….
poskok.info
