Obrana žepačkog kraja kao jedan od najvećih uspjeha postrojbi HVO-a u BiH
18. ožujka ove godine navršila se 31. godina od završetka vojne opsade Hrvata žepačkoga kraja koja je trajala 268 dana. Počela je napadom postrojbi Armije BiH iz pravca Zenice 24. lipnja 1993. godine i trajala sve do 18.ožujka 1994. godine. Zahvaljujući kružnom sustavu obrane,pripadnici žepačkih postrojbi HVO-a, prije svih 111. xp Brigade uspijevaju se obraniti od peterostruko brojnije Armije BiH. Opstanak Hrvata u žepačkom kraju životima je platilo 257 hrvatskih branitelja, više od 600 je ranjenih, stradali su i brojni civili uključuju i djecu, a nekoliko desetina hrvatskih branitelja prošlo je torture logora.
Prema svjedočenjima hrvatskih branitelja koji su obranom žepačkog kraja ispisali neke od najslavnijih stranica povijesti Domovinskog rata u BiH, opsadi Hrvata žepačkog kraja prethodili su incidenti između pripadnika Armije BiH i HVO-a u središnjoj Bosni, u Lašvanskoj i Vrbaskoj regiji, a strah i nesigurnost pojačava progon muslimanskog stanovništva iz istočne i zapadne Bosne, ali i pad Jajca nakon kojeg postaje sve jasnije da će muslimansko političko vodstvo krenuti s planom nadoknađivanja izgubljenih teritorija . Po riječima pukovnika Nike Jozinovića, grupiranje snaga Armije BiH oko Žepča bilo je, nakon brojnih incidenata, jasan znak da se sprema agresija na Hrvate ovog kraja koja počinje 24. lipnja '93., a svojevrsna najava bio joj jenapad mudžahedina iz pravca Željeznog Polja na hrvatsko selo Golubinja koji sedogodio 23. lipnja da bi sutradan dijelovi pet brigada Armije R BiH s oko 12, 5 tisuća vojnika iz pravca Zenice, Zavidovića, Tešnja i Maglaja opkolili Žepče te ga o okruženju držali 268 dana.
„Plan napada pod nazivom Objekt koji je krenuo krajem svibnja rezultiraoje otvorenom agresijom Armije R BiH koja počinje 24. lipnja 1993. godine, nablagdan sv. Ivana Krstitelja u jutarnjim satima, dok se većina vjernika spremala na misu. Mi iz zapovjedništva Brigade HVO-a na čelu s Ivom Lozančićem upozoravali smo danima što će se dogoditi, među ostalim i pripadnike Britanskog bataljuna UNOPROFOR-a, a oni su to i sami priznali kad su otvoreni napadi već krenuli“, kazuje Jozinović. Komentare časnika britanskog bataljuna na početak sukoba Armije R BiH i HVO-a u Žepču u knjizi „Muslimansko- hrvatskigrađanski rat u srednjoj Bosni“ prenio je američki vojni stručnjak i povjesničar Charles R. Schrader „U ovom trenutku nije jasno tko je započe oborbe, ali kad se odmjere vjerojatnosti, nameće se zaključak da je za to odgovorna Armija BiH. Nazočnost vojnika 314. Brigade, koja je obično stacionirana u Zenici, stanovit broj vojnika 309. Brigade iz Kaknja zamijećenih 23. lipnja kod Kamenice, kao i dominantni lokalni položaji Armije BiH navode nas na takav zaključak“, prenio je autor spomenute knjige. Tako su prema podacima koje su potvrdili i pripadnici britanskog bataljuna krajem lipnja u Žepče i oko njega stacioniranesve brigadne postrojbe Armije R BiH koje su djelovale u džepu Tešanj- Maglaj. Napadom na Žepče s ciljem razoružanja pripadnika 111.xpBrigade HVO-a i Bojne „Andrija Tadić“ te progona civilnog hrvatskogstanovništva rukovodi Operativna grupa Bosna -Zavidovići čiji je zapovjednik Žepčacima zbog izazivanja sukoba između Hrvata i Muslimana bio dotad već ozloglašeni Refik Lendo.
Po isprobanoj matrici masovnog progona Hrvata koja je do trenutka agresije na Žepče provedena u Zenici, Travniku i Kaknju, krenulo se s progonom i hrvatskog stanovništva iz Žepča kako bi se ovaj prostor mogao naseliti Muslimanima, uglavnom protjeranim u srpskoj agresiji iz istočne izapadne Bosne. Kružni sustav obrane zaštitio je hrvatska sela, a diverzantski upadi bili su mu jedina slaba točka. Jedan od najtežih dogodio se 16. kolovoza '93. kada su u popodnevnim satima pripadnici Armije BiH iz pravca Zenice ušli u prigradsko naselje Kiseljak ubijajući i pljačkajući sve pred sobom. Ubili su i 13. godišnju djevojčicu Ivanu Širić, a među pobijenim su bili i starce i žene. Postrojbe HVO-a uspijevaju se vrlo brzo konsolidirali te su nakon samo tri sata vratili izgubljenepoložaje te okružili neprijatelja. Diverzante su morali pustit da se povuku jer su kao živi štit uzeli 24 civila iz naselja, među njima je bilo i novorođenče od 16 dana, koje je majka nosila u naručju.
U vremenu opsade, žepački Hrvati su izuzetno teško živjeli i preživljavali, bez struje i osnovnih uvjeta za život, s jednim telefonom, kao jedinom vezom s ostatkom svijeta. U tom razdoblju žene i djeca su preuzeli obvezu golog preživljavanja obitelji dok su vojno sposobni muškarci dane provodili u rovovima, na obroncima žepačke enklave. U cilju obrane svojih obitelji i hrvatskoga puka pripadnici HVO-a branili su i obranili kružnu obrambenu crtu unutar okruženja između Tešnja, Maglaja, Zavidovića i Zenice u dužini od 64 kilometra, s 543 borbena položaja. Prema podacima Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, cijenu opstanka hrvatskog naroda u Žepču života je platilo 257 hrvatskih branitelja, 639 branitelja je ranjeno, a neki od njih i više puta. Zarobljena su 44 pripadnika HVO-a od strane A BiH među kojimaje i 33 pripadnika HVO-a koji su zarobljeni na Maglajskom bojištu na crtama prema Vojski Republike Srpske. Stradao je veliki broj civila među kojima je bilo djece. Samo zahvaljujući pripadnicima postrojbi HVO-a Hrvati na žepačkim prostorima još uvijek žive. Veličanstvenom obranom, u potpunom okruženju, pripadnici 111. xp brigada Žepče su ušli u svjetlu hrvatsku vojnu povijest na što trebaju biti ponosni, istaknuli su iz Udruge nositelja ratnih odličja Zeničko-dobojske županije prisjećajući se 31. obljetnice završetka vojne opsade žepačkog kraja.
artinfo.ba
