Nakon što je Konaković navijestio kako će na SNSD bagerom, iz Banje Luke su mu uzvratili nešto suptilnijim mjerama pa će, evo, i njegovu ministarsku sudbinu propitivati u Parlamentu. U paketu s Helezom kojemu bi, gle ironije, glave mogli doći (fantomski) bh. dronovi koje je on toliko promovirao. Ma, jedna je Bosna – laže tko drugačije kaže!
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik
Da su političke okolnosti u ma kojoj drugoj europskoj državi, izuzima se, dakako, tzv. Zapadni Balkan, ovakve kakve su u „Tisućljetnoj i Nedjeljivoj“, bez ikakve bi se dvoumice govorilo o političkoj drami i do temelja uzdrmanoj državi. A onda i o izvanrednim izborima. No kako su u nas ti temelji ionako – još od Daytona – klimavi, ovo što sada živimo samo je još jedan (uobičajeni) dan u uredu. Riječ je uistinu o već viđenom, pa je evo eresovska oporba – baš kao što to godinama rade svi domicilni akteri usred česta političkog preslagivanja – obznanila kako joj nije mrsko ući u vlast. Ali, vele, ne žele to samo radi fotelja. U biti, samo je o foteljama i riječ.
Dobro kaže Njegoš
Naime, zasad (samo) hipotetska prekompozicija vlasti na državnoj razini u režiji Trojke započeta smjenom SNSD-ova – mislilo se vječnog – Nebojše Radmanovića iz čelništva Zastupničkog doma Parlamenta BiH, nastavljena je tako što je „imperija uzvratila udarac“; sljedeći čija će se politička sudbina dovoditi u pitanje u Parlamentu je Elmedin Konaković koji bi vrlo lako na vlastitoj koži mogao osjetiti što je Njegoš, parafrazirajući Isusov svetopisamski izričaj, mislio kad je upozoravao: „Tko se mača latio, od mača je i …“
Taj je šef diplomacije, nemalo precjenjujući svoj značaj, zagalamio kako će pomesti kadrove SNSD-a. „Ide(mo) bagerom!“, zagalamio je. Nakon čega mu je iz Banje Luke stigao žurni odgovor od tamošnje vladajuće stranke. Jer, golemi su Konakovićevi grijesi iz eresovske perspektive. Tražio je, prije no što će zaprijetiti teškom mehanizacijom, da se 9. siječnja proglasi danom žalosti, a nedavno je, makar to tvrdi srpski izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Radovan Kovačević, objavio twit da je nova glasnogovornica State Departmenta Tammy Bruce podržala sankcije SAD-a Miloradu Dodiku i (generalno) osudila politiku RS-a. „Raskrinkao sam Konakovića i objavio da je to neviđeni politički skandal, jer je on uzeo twit koji je objavila stara administracija i pripisao ga novoj. Rezultat tog skandala je da se State Department odrekao tog naloga i napravio novi nalog glasnogovornika državnog tajnika“, svjedoči Kovačević.
Baja bez temeljne ruke…
Uz to, svojim je velikim ustima Konaković izazvao i mangupe iz vlastitih, dakle bošnjačkih, redova. Zaprijetivši kako su odlučni – biva sarajevska trojka SDP, NS i njegova slabašna NiP – BiH izvući iz ralja Dodika, Izetbegovića i Komšića, uspio je – makar kad mu se na Marijin Dvoru o glavi bude radilo – ujediniti Bajino parlamentarno jato i Temeljnu u Bošnjaka. Gostujući u Mreži Federalne televizije, koja se odavno, po ugledu na medijski koncept Aleksandra Vučića, prometnula u Bakirov Pink, Izetbegović II. je „urbi et orbi“ razglasio kako će SDA glasovati za sve smjene te kako će neke i inicirati. Alijin je jedinac, međutim, otklonio mogućnost ulaska u vlast s onima koji prave planove za rušenje BiH. Što je u biti replika na Konakovićevu tezu kako će ta stranka dati ruku (uzdrmanom) Dodiku. Spomenuvši pak (i) bošnjačkog gaziju, izazvao je bagerist Dino i njegovu Frontu, otkud su ga – za početak – podsjetili tko je eresovskom voždu davao ruku kroz noviju povijest. Slijedom čega su se vratili u vrijeme kada je, u studenom 2023., iznad ministarske perspektive SNSD-ova Staše Košarca, zbog obiteljskog nasilja, stavljen veliki upitnik. Tada su ga, tvrde u DF-u, spasili: Denis Zvizdić, Saša Magazinović i Sabina Ćudić, Trojkini aktualni jurišnici na najjaču srpsku stranku.
Podsjetili su, također, frontaši Ljiljana Zlatnog i na prošlogodišnji „slučaj Nešić“ i inicijativu SDA da se smijeni taj ministar sigurnosti zbog ismijavanja srebreničkih žrtava na srbijanskoj televiziji Happy. Ali, protiv su bili PDP i SDS s kojima sada Konaković tikve sadi.
Zukanovi dronovi (nelegalno) lete?
Ali, kada je riječ o slučaju Nešić, to su ionako tempi pasati. Već je, naime, stanovito vrijeme taj ministar na punom pansionu u Istočnom Sarajevu o državnom trošku. Priču o smjeni u Parlamentu preduhitrio je podnoseći 23. siječnja ostavku iz, veli, moralnih razloga te (i) poručivši kako voli Republiku Srpsku, pa će se – logično! – za nju uvijek boriti. Zatvorske mu rešetke nisu, eto, nikakva zaprjeka. Na čemu mu je 28. siječnja zahvalila, poslovično ljubazna, predsjedateljica Vijeća ministara BiH Borjana Krišto koja bi uskoro mogla baš – nazahvaljivati na korektnoj suradnji.
Tlapnja o hrvatsko-srpskim „fašističkim željama“ Muamera Bandića skandalozna je sama po sebi. No, kad smo već kod fašističkih želja, ono bošnjačko o Hrvatima koji mogu stati u dva vagona, uistinu je teško nadmašiti. Da (sad) priču o lošim podstanarima ne spominjemo
Sljedeći je na redu Zukan Helez, zahtjev za čiju je smjenu sredinom prošloga tjedna najavio njegov zamjenik Aleksandar Goganović – u paketu s Konakovićem. Tome, i inače kontroverznom ministru obrane, zamjera se, po eresovskom sudu, narušavanje regionalne suradnje, antidejtonsko djelovanje, urušavanje sustava obrane te – što je, ipak, novost u slučaju toga bugojanskog lole – sudjelovanje u sumnjivim javnim nabavkama, posebice u svezi s odorama i na toj istrazi, temeljenoj na anonimnoj prijavi, posebno će se inzistirati.
Uz to, tvrde kako je Helez umiješan u naročito opasno kazneno djelo koje se odnosi na prikrivanje podataka o nelegalnoj proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme, poglavito dronova zbog kojih je ministar obrane ionako ismijavan čak i od bošnjačkih medija, s portalom Klix na čelu. Kako bilo, Goganović će uskoro o svemu detaljno obavijestiti svekoliku javnost, ali i Tužiteljstvo BiH.
Dvije Trojke – čak!
U trenutačnim se okolnostima s osobitom pozornošću čekao mostarski sastanak Dragan Čović – Milorad Dodik, do koga je i došlo 28. siječnja. Nakon što se rastao od svoga druga zapadnomostarskog, visoki je gost iz Laktaša bio zadovoljan i to svoje zadovoljstvo ispovjedio novinarima kazavši kako je srpsko-hrvatsko bratstvo-jedinstvo i dalje stameno. Međutim, bošnjačku političku i medijsku javnost zaintrigiralo je to što je Čović svoga druga banjolučkog pustio samog pred sedmu silu. Ta je njegova šutnja, čak i na društvenim mrežama, dodatno produljila enigmu: Kojem će se carstvu Hrvati – što je, u biti, sinonim za stožernu stranku – privoljeti?! Hadezeovski se lider i dalje drži one kako treba sa svima pregovarati. I to uistinu i čini.
Usred toga njegova altruizma, Konaković mu poručuje kako ima dvije opcije od kojih je: A – da HDZ zadrži partnerstvo s SNSD-om, kome bi se, po čelniku NiP-a, onda priključili DF- i SDA. K'o nekoć…; ili opcija B - da HDZ shvati kako na stolu ima snažnu proeuropsku koaliciju. Biva bošnjačka Trojka plus srpska Trojka: PDP, SDS i Lista za pravdu i red. Njih šest, Hrvati sami!
Ne nudi se HDZ-u Bog zna što, pa stoga vjerojatno Čović čeka da se političko nebo iznad Bosne napaćene malo razbistri. Ali, ni inače mu ne bih bio u koži dok bude odlučivao između dviju bošnjačkih, ili kako se vole nazivati, probosanskih (posvađanih) strana. Nema, naime, bošnjačke opcije – lijevo, desno, svejedno! – koja nije hrvatskoj konstitutivnosti o glavi radila. Još tamo otkako je Lagumdžijin SDP instalirao Komšića II. u troglavi državni vrh. Što se pak tiče Srba – bilo kojih u RS-u – teško je ne biti ironičan do cinizma. Tamo (daleko) hrvatski problem, ili slučaj ne postoji; nema tamo – Hrvata. Zapravo, nakon etničkog čišćenja iz 1990-ih, tako se odnose prema onima koji su ostali i preživjeli: kao da ih uistinu nema.
Uostalom, sve se tamošnje stranke prema Federaciji odnose kao prema inozemstvu. Ipak, s nekim se Srbima mora! Baš kao i – to je nama naš Dayton dao! – s (nekim) Bošnjacima.
Kad sam već kod fašizma...
Kad je o ovim posljednjima riječ, vrlo se zanimljiv autorski tekst pojavio na portalu Patria na komu se ovih dana političkim horoskopom bavio zastupnik u Skupštini Županije Sarajevo i član Predsjedništva Stranke za BiH Muamer Bandić. I taj se dužnosnik stranke, znane po nekadašnjem (patetičnom) izbornom sloganu 100% BiH, prisjetio kako su eto i oni prije više od dvije godine, kada se u Zenici pregovaralo o formiranju vlasti, predlagali da se ignorira SNSD. No, svjedoči, kako im je Konaković tada mahao telefonom pozivajući se na (navodne) poruke veleposlanika po kojima Dodikova stranka mora ostati u vlasti. Bandić istodobno drži kako bi najgora opcija bila da SDA - veli - uleti umjesto Trojke u vlast. Jer bi, misli, to bila slamka spasa za Dodika te bi, čega se osobito boji, ojačala antidržavna koalicija SNSD&HDZ.
„Nakon toga ni etnički utemeljeni Izborni zakon i treći entitet, kao i percepcija entiteta kao država u državi ne bi bili samo puke fašističke želje, jer u dvojnom zagrljaju SNSD-a i HDZ-a i nema drugih priča“, detektirao je Bandić što bi bilo kad bi bilo.
Njegova je tlapnja o „fašističkim željama“ skandalozna sama po sebi. Dodatno je, međutim, problematična jer to što govori taj županijski dužnosnik proteklih su godina, na ovaj ili onaj način, govorili gotovo svi bošnjački dužnosnici. A kad smo već kod fašističkih želja, ono bošnjačko o Hrvatima koji mogu stati u dva vagona, uistinu je teško nadmašiti. No Hrvati su ovdje ionako podstanari za kojima (baš kao i za Srbima), veli jedan esdeaovac iz Mostara, Bošnjaci stalno moraju pospremati.
Nije, ponavljam, lako Čoviću. Što god izabere, pogriješit će. Zato (zasad) i šuti. Dobro, i što će na kraju biti s – Tisućljetnom?! Vjerojatno ništa što već nije bilo.
nedjelja.ba
