Komentar Tvrtka Milovića

Malo je sredina kao Vareš. Vareški Hrvati, iako malobrojna i siromašna zajednica, imaju dva medija na hrvatskom jeziku. Njihov dominantni interes je – kultura. I to nam šalje poruku. I način na koji je SDA Vareš doživjela poraz, kao i sam načelnik Kovačević, pokazuje dozu demokratičnosti i tradicije suživota. Nije bilo ničeg od onog što smo čuli za Stolac, Srebrenicu i Veliku Kladušu. A ista količina vlasti je u pitanju. Za razliku od Stolačkog prekida izbora, Abdićeve pobjede u Kladuši i srpske pobjede u Srebrenici, prava iznenađenja lokalnih izbora su pobjede Fuada Kasumovića u Zenici i Zdravka Maroševića u Varešu!

Piše: mr.sc. Tvrtko Milović, Dnevnik.ba

Abdić posredno vlada Velikom Kladušom jako dugo a iznenađeni mogu biti samo oni koji ne znaju baš ništa o odnosima na sjeverozapadu BiH. I u Stocu se već mjesecima podižu tenzije. Nekoliko novinara i "političara" Bošnjaka odlučno je svim sredstvima pobjediti na izborima, tako da ni šake nisu posebno iznenađenje. Što se Srebrenice tiče, izborne malverzacije sa lažnim prijavama su se ovaj put obile Bošnjacima o glavu. Očekivano također.

Tu su i dvije lijepe priče: pobjeda nezavisnog kandidata u (velikom gradu) Zenici, i hrvatskog kandidata u bošnjačkom (malom gradu) Varešu.

S politološkog aspekta obje su pobjede jako zanimljive, ali u kontekstu desetljetnih tničkih podjela u BH društvu, pobjeda kandidata HDZ-a u dominantno bošnjačkoj sredini ipak zaslužuje malo više pozornosti.

Da bi se razumjela mikropolitička klima Vareša treba poznavati ovu sredinu, i njenu povijest. Radi se o mjestu s vijekovnom tradicijom vjerske i etničke tolerancije. Kulminacija te tolerancije bila je u socijalizmu, kada je Vareš neprirodno urbaniziran i naseljen "radničkom klasom" rudara, inženjera, birokrata i drugih pratećih službenika svih nacionalnosti (pogledati groblje na Majdanu).

Na svom vrhuncu, Vareš je bio izrazito urbanizirana općina u kojoj je većina stanovnika živjela u gradu. Blizina Sarajeva, ali tradicinalna težnja Varešaka da se obrazuju, učinila je ovaj kraj izuzetno naprednim u smislu prosječne obrazovanosti.

Razlika između Komšića i Maroševića

S obzirom na spominjanje Željka Komšića, kao paradigme hrvatske neravnopravnosti i Zdravka Maroševića u kontekstu zdravih, čak i poželjnih međuetničkih odnosa, potrebno je naglasiti razliku ova dva slučaja, kako bi se izbjegla izjednačavanja: Za razliku od Željka Komšića, koji je isključivo bošnjački politički produkt i čovjek koji s hrvatskim narodom nema nikakvih dodirnih točaka izuzev izljeva netrpeljivosti prema njima, Zdravko Marošević ima apsolutnu podršku hrvatskog naroda. Stoga, kada bi sutra na izborima za Predsjedništvo, za Maroševića glasovalo milijun Bošnjaka, on bi i dalje bio legitimni hrvatski predstavnik sve dok ima natpolovičnu podršku hrvatskog naroda. Onu koju ni komšići nikad nisu imali. (T.M)

Ipak, industrija koja je za vrijeme socijalizma izgrađena bez ekonomskog opravdanja, kolabirala je krajem osamdesetih. Teška situacija nije utjecala na ideološku opredjeljenost Varešaka, pa je tako ovo bila jedna od rijetkih općina BiH u kojoj nisu pobijedile nacionalne stranke. Rezultati nisu mnogo pomogli Varešu, a tek je rat preduhitrio socijalne nemire.

Kao što to u Varešu vole reći, "rat je došao sa strane". Razmirice sa srpskim stanovništvom trajale su kratko i u početku je poginuo jedan Varešak. Od zalutalog metka.

I sukob Hrvata i Bošnjaka je bio po mnogo čemu specifičan, s obzirom da se pod nejasnim okolnostima obrana grada urušila. Hrvati Vareša su izbjegli uglavnom u Kiseljak, a veći zločini nisu zabilježeni. Jedino što je ostalo kao remetilački faktor odnosa Hrvata i Bošnjaka Vareša je zločin u Stupnom Dolu, koji su i jedni i drugi elegantno pripisali – Kiseljačanima.

Povratak u Vareš krajem 90-tih tekao je uglavnom neometano. Mjesto je bilo neatraktivno za naseljavanje izbjeglica, tako da Vareški Hrvati brzo vraćaju svoju imovinu.

Vrlo brzo postalo je jasno da su u ekonomskom i socijalnom jadu i Hrvati i Bošnjaci – zajedno.

Takvo je stanje bilo i pred posljednje lokalne izbore 2016. Na vlasti je bio načelnik Avdija Kovačević iz SDA. Prema Hrvatima Vareša imao je nekoliko pozitivnih gesti u početku mandata, a čak je i u svojoj knjizi pokušavao razumjeti poziciju hrvatskog naroda Vareša. Što se tiče međuetničkih odnosa, načelnik Kovačević nikada nije bio meta kritika.

Ipak, načelnik Kovačević itekako je bio meta kritika za upravljanjem općinom. Zanimljivo, odnosi unutar općinskog vijeća, kojim je predsjedavao upravo aktualni načelnik Marošević, bili su skladni (!?). Sjednice općinskog vijeća bile su, onako Vareški, mirne i tolerantne. Iako se općina u nekoliko navrata našla pred blokadama računa i bankrotom!

Osim HDZ-a, opozicija vladajućem SDA bio je SDP. Na čelu SDP-a nalazi se Hrvat koji je rat s obitelji proveo s Armijom BiH. Njegovo razumijevanje pozicije hrvatskog naroda u BiH ravno je razumjevanju kojeg ima Željko Komšić. I kada bismo pomislili da je takav SDP zadnja stranka koja bi mogla dati podršku HDZ-u, opet se moramo sjetiti stila života kakav gaje u Varešu. Zato podrška koju je SDP, ali i sve ostale stranke Vareša (osim DF-a) dala kandidatu HDZ-a – ne iznenađuje. Ono što ipak iznenađuje jeste da su (prešutnu) podršku Maroševiću dali iz SBB-a, koalicijskog partnera SDA!

Zato Zdravko Marošević ima mnogo više glasova nego što ima stranka koja ga je kandidirala. Bošnjaci Vareša, koji nisu u SDA (a ni svi SDA-ovci nisu glasovali za kandidata SDA), su pokazali da im ne smeta da općinom upravlja Hrvat. Nešto što je nezamislivo u zajednicama s konfliktnom poviješću.

Vareš je primjer kako lokalni izbori trebaju izgledati. Činjenica, niti su Hrvati bili ugroženi vladavinom SDA, niti će nešto posebno profitirati u odnosu na Bošnjake u vladavini HDZ-a. Vareš je jednostavno paradigma kako bi trebalo biti.

Već u susjednom kantonu druga priča.

Zamislimo sada ovu situaciju na primjerima Novog Travnika i Jajca gdje načelnici koriste ratnu retoriku, gdje sve svoje političke resurse troše na ugnjetavanju naroda iz kojeg ne dolaze.

Izbori za načelnika ravni su vojnim pobjedama. Narod se „mobilizira“, vlast se „osvaja“. Kandidati koriste neprihvatljivu retoriku obrušavajući se na identitet svojih sugrađana, objašnjavajući im kako oni u biti "ne postoje".

Nažalost, malo je sredina kao Vareš. Vareški Hrvati, iako malobrojna i siromašna zajednica, imaju dva medija na hrvatskom jeziku. Njihov dominantni interes je – kultura. I to nam šalje poruku. I način na koji je SDA Vareš doživjela poraz, kao i sam načelnik Kovačević, pokazuje dozu demokratičnosti i tradicije suživota. Nije bilo ničeg od onog što smo čuli za Stolac, Srebrenicu i Veliku Kladušu. A ista količina vlasti je u pitanju.

Vareš je premali da bude pokretač promjena u doživljavanju biti lokalne vlasti. Ali nije premali da svojim primjerom pokazuje kako treba biti.

ap|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba