U medijima se često manipulira time koji je narod najviše stradao u ratu u BiH. Svaka strana sebe predstavlja kako najveću žrtvu, a druge kao agresore i zločince. Podatci o ratnim stradanjima objavljuju se selektivno i zapravo su instrumenti takvih političkih manipulacija. Cjeloviti brojčani prikaz ratnih zločina ubojstava i etničkog čišćenja na sve tri strane koje je prikupio Hrvatski dokumentacijski centar Domovinskog rata u BiH pokazuju kako je u proteklom ratu poginulo najviše Bošnjaka, ali i kako su razmjere zločina etničkog čišćenja najveće na prostoru pod nadzorom Armije RBiH, piše Hrvatski Medijski Servis.
Činjenice o ratnim stradanjima
U 47 općina koje je nadzirala bošnjačka ARBiH prema popisu 1991. nedostaje 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je kontrolirao HVO je 17.476 Bošnjaka manje nego 1991. godine. Mostar i Uskoplje nisu uračunati u ovaj pregled stradanja stanovništva u zadnjem ratu u BiH. Usporedbom sa popisom BiH iz 1991. godine 291.623 Bošnjaka je manje u RS nego 1991. godine. U općinama pod nekadašnjim nadzorom bošnjačke ARBiH danas je 342.367 Srba manje nego po popisu 1991. godine.
"Navedeni podatci pokazuju kako su Bošnjaci etnički očistili sa teritorija pod njihovim nadzorom više nebošnjačkog stanovništva nego Srbi, odnosno Bošnjaci su etnički očistili najviše teritorija u BiH", kaže za Hrvatski Medijski Servis Željko Raguž, ravnatelj Hrvatskog dokumentacijskog centra Domovinskog rata u BiH, koji istražuje, prikuplja, dokumentira i publicira podatke o proteklom ratu.
"Prema podatcima u zadnjem ratu u BiH, ljudski su gubici", dodaje Raguž, "bili daleko najveći kod Bošnjaka. Po nacionalnosti 64 036 žrtava bili su Bošnjaci, 24 905 žrtava bili su Srbi i 7788 žrtava bili su Hrvati. Većina srpskih žrtava bili su vojnici 20 690 od 24 905 ukupno stradalih Srba u BiH. Vojnika HVO-a stradalo je 5719 od ukupno 7788 hrvatskih žrtava. Kod Bošnjaka većinu stradalih činili su civili 33 403 od ukupno stradalih 64 036 Bošnjaka".
Od zločina nad Hrvatima u BiH procesuirani su zločini u Bugojnu (po individualnoj odgovornosti). Nitko nije odgovarao po zapovjednoj odgovornosti za zločine u Bugojnu iako Tužiteljstvo BiH posjeduje takve dokaze za bošnjačke političke i vojne dužnosnike. Procesuirani su još neki zločini nad Hrvatima u BiH po individualnoj odgovornosti (u Drežnici, u Grabovici, za zločin u Trusini u tijeku je postupak pred Sudom kao i u predmetu "Muzej-Jablanica") ali nije procesuiran nijedan zločin po zapovjednoj odgovornosti ili za udruženi zločinački poduhvat protiv hrvatskog naroda od strane političkog i vojnog vodstava bošnjačkog naroda i Armije RBiH iako su s njihove strane počinjena takva kaznena djela.
Analizom optuženih osoba (po podacima Tužiteljstva BiH optuženo je 506 osoba od 1. 1. 2005. do danas ), te mjesta izvršenja kaznenih djela nesporno bi se utvrdilo kako je od svih procesuiranih daleko najmanje procesuirano pripadnika Armije R BiH za zločine počinjene nad Srbima i Hrvatima.
Na upit zašto, Raguž kaže: "Nažalost, zato što su Tužiteljstvo BiH i Sud BiH po naputku bošnjačkih političkih stranaka sebi uzeli za pravo pisati povijest rata u BiH u razdoblju od 1992.-1995. u kojoj Srbi trebaju biti genocidan narod, Hrvati udruženi ratni zločinci, a ratni zločini koje su počinili Bošnjaci, pripadnici Armije R BiH incidenti pojedinaca".
Upitna uporabna vrijednost presuda
Upitan u kojoj mjeri suđenja pred Haškim sudom i Sudom BiH onda doprinose da se otkrije istina o ratu u BiH, da na temelju toga dođe do katarze, pokajanja za zločine, oprosta i pomirenja Raguž kaže kako se uistinu nameće pitanje uporabne vrijednost haških presuda ali i presuda na Sudu BiH u javnosti BiH te posebice u političkom životu BiH. Donose li se presude kako bi se ostvarila pravda i kaznili ratni zločini, ili kako bi se "zadao udarac" nastojanjima hrvatskog naroda da bude ravnopravan s Bošnjacima i Srbima u BiH što on danas nije i što se želi spriječiti od bošnjačkih političkih struktura u BiH.
"Svaka nepravda, bilo da je sadržana u haškim presudama ili presudama Suda BiH može biti još jedan u nizu udaraca ionako narušenim međunacionalnim odnosima u BiH. Potpora Hrvata budućnosti Bosne i Hercegovine takvim presudama neće porasti, nego će porasti otpor, inat, prkos i ogorčenost, kako prema međunarodnom pravosuđu, tako i prema bošnjačkim nacionalistima koji danas likuju u BiH zbog presuda nastalih zlouporabom Haškog suda, Tužiteljstva i Suda BiH za svoje nacionalističke ratne ciljeve u BiH", smatra Raguž.
Nažalost, presude na Haškom kaznenom sudu kao i niz presuda Suda BiH, prema mišljenju sugovornika HMS-a, u sebi sadrže nečije političke ambicije -jedne od sukobljenih strana u ratu u BiH i utjecajnog dijela međunarodne zajednice na Haškom kaznenom sudu sklonog toj strani- njihove koristi ili strasti i kao takve nedvojbeno kompromitiraju navedene pravosudne institucije.
Nejednako kvalificiranje činjenica iz rata
"Zbog nejednakog kvalificiranja činjenica iz rata u BiH u navedenim pravosudnim institucijama i oprečnih tumačenja stradanja naroda u prošlom ratu ostaje jedan dio konfliktnog potencijala u odnosima među narodima u BiH što svakako nije dobro i o čemu bi se odgovornije trebalo voditi računa zbog budućnosti ove zemlje", ističe ravnatelj Hrvatskog Dokumentacijskog centra Domovinskog rata Raguž u intervju Hrvatskom Medijskom Servisu.
Raguž je inače i kandidat HDZ-a u 11. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor. Bude li izabran na predstojećim hrvatskim, prijevremenim parlamentarnim izborima, kaže ka će se zalagat prije svega za jednak pristup hrvatskom iseljeništvu iz BiH i RH u političkom životu Hrvatske te na poseban način zastupati hrvatski narod u BiH, Srbiji i Crnoj Gori gdje su Hrvati autohtoni narod.
"Hrvati u BiH istina imaju status konstitutivnog naroda, ali bez osiguranih političkih mehanizama za ostvarenje potpune ravnopravnosti s druga dva naroda, dok Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori imaju status nacionalne manjine u tim državama".
Kako Hrvatska može pomoći?
Upitan kako Hrvatska može najdjelotvornije pomoći u rješavanju hrvatskog pitanja u BiH, Raguž kaže kako RH kao članica Europske unije i NATO-a diplomatskim utjecajem kod zemalja koji su ključni kreatori međunarodnih odnosa u jugoistočnoj Europi može još snažnije isticati međunarodne standarde tijekom procesa europskih integracija BiH.
"Time se u okviru toga procesa mogu eliminirati vrela koja sadrže konfliktne potencijale u odnosima među narodima u BiH. Rješenjem hrvatskog nacionalnog pitanja u BiH ova će zemlja brže ući u Europsku uniju", smatra sugovornik HMS-a.
O onom što se događa u BiH jako se malo govori i piše u medijima u Hrvatskoj. Upitan planira li, se na tom planu, kao saborski zastupnik, angažirati kako bi se to promijenilo, Raguž, koji je dugo godina bio ravnatelj radija Herceg Bosne, smatra kako je prevažno govoriti i pisati u političkim prilikama u BiH u javnosti RH jer je objektivno sagledavanje prilika u BiH pretpostavka za ispravan pristup u traženje rješenja za konfliktne odnose u BiH.
"Već je jedan broj Hrvata iz BiH koji djeluju u javnom životu RH, poput dr. Ive Lučića i dr. Nine Raspudića odredio i nametnuo svojom djelatnošću vrijednost takvih nastojanja te bi ih bilo korisno slijediti u tome poslu", smatra ravnatelj HDC Domovinskog rata u BiH i kandidat HDZ za Hrvatski sabor Željko Raguž.
im|artinfo.ba, preneseno s portala hms.ba
