Jačati koncept tri konstitutivna naroda – prema načelima složenih demokracija kao što je Švicarska ili Belgija – te pravno i ekonomski izgrađivati i BiH ka EU, znači osnaživati njezine institucije i dugoročno raditi na njezinoj opstojnosti.

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Jedan od bosanskohercegovačkih političkih oksimorona – nešto što je u praksi i stvarnosti poput kvadratnoga kruga – već duže vremena jest sintagma: „probosanske stranke“ i prateći im medijski sateliti. Zašto je to tako mogu naslutiti svi koji iole kritički promišljaju stvarnost, jer se u njoj otkriva kako se upravo te političke opcije svako malo potrude da bi dugoročno naštetile državi, a onda i ideji Bosni i Hercegovini. Razvidno je to još jedanput bilo u reakcijama koje su uslijedile nakon izjave predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića da „ako ne prevlada koncept tri konstitutivna naroda, neće biti ni BiH“.

Prijetnja čega?

Događaj koji je uznemirio duhove tzv. „probosanskog“ političkog korpusa zbio se u Mostaru, u kojemu je 28. i 29. studenoga boravio rečeni gost iz Republike Hrvatske, a sve u okviru svoga posjeta Bosni i Hercegovini, u koju je došao od 26. studenoga. Sav njegov krimen sazdan je u dvije rečenice, koje oslikavaju pogled na budućnost ove zemlje. „Vjerujem da će koncept tri konstitutivna naroda na kraju prevladati jer inače neće biti ni BiH. Također, vjerujem da će europski put ojačati taj koncept, ali ne na štetu suverenosti i stabilnosti BiH nego upravo suprotno: da će jačati njene institucije“, kazao je predsjednik Hrvatskoga sabora.

To su „probosanske stranke“ – u prvom redu Stranka demokratske akcije (SDA) i Demokratska fronta (DF) Željka Komšića – ocijenile kao „prijetnju po opstanak BiH“. Uplašen rezultatima Lokalnih izbora održanih u listopadu ove godine – kada je na medijski nametnutom narativu i optužbi „izdaje“, njegova partija Narod i pravda (NiP) u mnogim mjestima doživjela poraz – tomu se pridružio i ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković upućujući prosvjednu notu. U njoj je naveo kako vjeruje da Jandrokovića izjava „ne odražava stvarnu prirodu naših bilateralnih odnosa, ne doprinosi izgradnji povjerenja i daljnjem jačanju prijateljskih odnosa, čemu BiH ostaje privržena“.

No, nakon odgovora kojega je obznanilo Hrvatsko veleposlanstvo u BiH da su istupi predsjednika Sabora „u duhu dobrosusjedstva i prijateljstva dvije države“, uslijedile su još žešće reakcije „probosanstva“.  

Plitkoumna i, po svemu viđenom, zlonamjerna sluganska piskarala (jer se zbilja drugačije i ne može nazvati te kvazi-komentatore) svoje su zaglupljivanje vlastitoga čitateljstva i naroda, pakirali u celofan optužbi Hrvatske za ratnu agresiju i još uvijek „patronizirajući“ stav prema BiH. Umjesto uzimanja u obzir stvarnih uzroka koji su doveli do činjenice da državno uređenje sazdano u Daytonu počiva na konstitutivnosti naroda te posljedica što bi značilo njegovo napuštanje, takvi su medijski emisari perfidne politike stvaranja jednonacionalne države (bošnjačkog naroda) samo, dugoročno gledano, dodali mjeru mržnje unutar odnosa Bošnjaka i Hrvata.

„Uzroci“ načela konstitutivnosti

Da bi to bilo – pod gore spomenutim uzrocima – jasnije valja podsjetiti:

-da se krvavi rat 1990-ih vodio u konačnici zbog „nacionalnoga“ i da je taj element nužno uvažiti u svakom političkom diskursu;

-da BiH nije jednonacionalna država (kao što su to, recimo, Njemačka, Italija, Francuska…), nego stvarnost kojoj je povijest dodijelila zamršeni usud te kao takva višenacionalna (kao, primjerice, Švicarska) i odatle nužnost konstitutivnosti u ovom slučaju tri naroda;

-da je rat završen dogovorom u kojemu su jasno definirane činjenice postojanja nacionalnih sastavnica države, pri čemu su Srbi dobili i zaseban oblik toga u „nacionalnom“ entitetu nazvanom Republika Srpska, a Hrvati i Bošnjaci su, prethodno stvorili Federaciju od HR Herceg-Bosne i onoga što je ostalo od R BiH;

-da nije bilo takvoga dogovora, tj. da je ostavljena mogućnost izigravanja načela konstitutivnosti kao što to bošnjačka politika već gotovo dva desetljeća čini u liku Željka Komšića i nametanja Hrvatima izbora njihova člana Predsjedništva, zasigurno ne bi bilo ni Splitskog, ni Washingtonskog, a niti Daytonskog sporazuma… i o tomu valjda nitko iole pri pameti ne treba dvojiti – a onda sam Bog zna bi li bilo i prisiljavanja srpske strane (što je učinjeno u velikoj mjeri zbog angažiranja Hrvatske vojske) na ozbiljne razgovore i u konačnici očuvanja države BiH.

To su naprosto fakti, a „historijsko i međunarodno pravo“ na koje se kao pozivaju oni koji su u Jandrokoviću vidjeli „Hitlera kako umarširava u Beč“, samo je definiralo stvarno stanje. Svaka interpretacija izvan toga naprosto je zaglupljivanje i pokušaj vođenja „žednih preko vode“ zarad vlastitih interesa.

A posljedice?

Kada je pak riječ o posljedicama napuštanja konstitutivnosti one vode do neslućenih scenarija, i o njima oni koji i kroz ovaj slučaj, u prvom redu koriste prigodu za obračun unutar bošnjačkog političkog korpusa, očito uopće ne vode računa, a obuhvaćaju činjenice:

-da se time razgrađuje sporazum u Daytonu čiji je integralni dio, kao Aneks 4, i Ustav Bosne i Hercegovine… (S obzirom da je riječ o međunarodnom aktu, valja podsjetiti kako je njegov supotpisnik i Republika Hrvatska.)

-da se Ustav ne može jednostrano dokinuti ili promijeniti – u suprotnom riječ je o državnom udaru;

-da se na taj način otvara realna (pa i pravna) mogućnost izdvajanja iz državnoga okvira entiteta Republika Srpska – čime na svoje dolaze svi današnji „separatisti“;

-da se pod krinkom „građanskog modela države u kojem bi svaki pojedinac imao jednaka prava bez obzira na etničku pripadnost“, a računajući kako su Bošnjaci najbrojniji narod, ostvaruje unitaristička zamisao o jednonacionalnoj bošnjačkoj državi(ci);

-da se Hrvate, kao najmalobrojniji konstitutivni narod, gura u političko samoodređenje i vraćanja na postavke iz dogovora u Washingtonu kada je stvorena Federacija BiH.

Upravo to...

Stoga jačati koncept tri konstitutivna naroda – prema načelima složenih demokracija kao što je Švicarska ili Belgija – te pravno i ekonomski izgrađivati i voditi Bosnu i Hercegovinu ka Europskoj uniji, znači zapravo osnaživati njezine institucije i dugoročno raditi na njezinoj opstojnosti, koja svoje korijene ima u povijesnoj stvarnosti, a ne umjetnoj kreaciji kao što je bila Jugoslavija. Upravo to i jest poručio predsjednik Hrvatskog sabora, kojega se zbog toga ne treba abolirati nekih drugih pogrješaka.

Ideološki mjesečari koji se prave da to ne razumiju, uistinu na praktičan i sadistički perverzan način ruše državu BiH te opravdavaju oksimoronsku bit svoga „probosanstva“. I kada se sve promotri može se zaključiti kako se tu nalazi „odraz stvarnih - iako ne jedinih - uzroka nestabilnosti u Bosni i Hercegovini“.

nedjelja.ba