Foto: Biljana Blivajs/Cropix
Nina Christina Stanić vlasnica je i direktorica tvrtke Nika Bev te direktorica marketinga tvrtke Stanić Beverages. Njezin otac, poznati poduzetnik Svjetlan Stanić, vlasnik je nekoliko uspješnih tvrtki koje posluju u regiji, od kojih su najpoznatije Stanić Beverages i Maraska. Tvrtka Nika Bev početkom je prošle godine od Pivovarne Laško kupila brendove pića Sola i Zala. Nina Christina Stanić ističe da su to slovenski brendovi te da će tako ostati i nadalje, uključujući i tvrtku Nika Bev, koja ima sjedište u Ljubljani.
Piše: Jozo Vrdoljak/Jutarnji.hr
Koji su planovi s tvrtkom Nika Bev u kojoj su slovenski brendovi Sola i Zala?
Nika Bev je projekt koji razvijam sa svojim timom već dvije godine. Radi se doista o velikom zalogaju. Prije svega jer su Sola i Zala u Sloveniji jako snažni brendovi s velikim tržišnim udjelom. Drugo, jer se radi o slovenskom tržištu na kojem do sada naša grupacija nije radila. Doduše, za Heineken smo uslužno proizvodili Solu u Kreševu za tržišta Srbije te Bosne i Hercegovine, pa smo poznavali Solin asortiman. Idemo polako, bez naglih iskoraka i promjena, kao grupacija imamo veliko iskustva rada u industriji pića, ali bitno je i temeljito upoznati brendove, tržište i potrošače.
Koliko je izazovno preuzeti lidere na drugom tržištu?
Svaki posao je odgovornost, a pogotovo preuzimanje ovakvih giganata. Sola je prvi put proizvedena 1993. godine, Zala 1995. godine, a ja sam rođena 1992. Zato cijelom poslovanju i pristupamo jako pažljivo. Najveći izazov smo imali s vodom Zala, koja se do ove godine punila na izvoru Ljubljanica u Ljubljani. Nakon preuzimanja brendova morali smo pronaći drugi izvor i apsolutni imperativ je bio pronaći izvor u Sloveniji. U tome smo uspjeli i ponosno mogu reći da se Zala sada puni na izvoru Max2 u Sloveniji, u blizini grada Kostela. To je bolji izvor od onoga u Ljubljani. Tada je Zala imala kategorizaciju prirodne izvorske vode, a sada ima onu izvorske mineralne vode, što je razina više. Taj izazov smo prevladali, a za sve ostale imamo podršku i super suradnju s PLU-om, koji je i dalje distributer brendova na slovenskom tržištu, a s kojim surađujemo preko 30 godina.
Vi ste, znači, jedina vlasnica Nika Beva?
Tako je. Vlasnica sam tvrtke Nika Bev, brendova Sola i Zala te sveukupnog poslovanja tvrtke. Sjedište tvrtke je u Ljubljani.
S kojim proizvodima su brendovi Sola i Zala prisutni na tržištu?
Sola ima proizvode u tri kategorije: still-drinkove, ledene čajeve, s četiri okusa, i napitak Iso Sport. S druge strane, Zala je voda, ali imamo i liniju Zala voda s okusom, koja ima šest okusa. U travnju smo izbacili i novu liniju proizvoda Zala Vitamin Water u tri okusa. Pratimo trendove, osluškujemo tržište, a Slovenija prednjači u sportskom načinu života i na ovim prostorima su ispred svih. Prve reakcije i rezultati su odlični.
Jeste li krenuli s plasmanom tih brendova na hrvatsko tržište?
Nismo još krenuli s hrvatskim tržištem. U Hrvatskoj imamo Juicy, koji ima snagu kakvu Sola i Zala imaju u Sloveniji. Ponavljam, ne žurimo nikamo.
Kakva je situacija s ostalim tržištima što se tiče Zale i Sole?
Sola je snažno pozicionirana na tržištima Srbije te Bosne i Hercegovine, te ima prisutnost i u ostalim državama regije.
Hoće li se to i kada promijeniti?
Razmatramo širenje na tržište Hrvatske. Tome pristupamo oprezno jer nam se neki proizvodi podudaraju s proizvodima Juicy. I Solini proizvodi i proizvodi Juicyja nalaze se u premium kategoriji still-drinka, slični su komunikacija i ciljani kupci, tako da će hrvatsko tržište s nekim proizvodima Sole malo pričekati, dok Zalu planiramo lansirati i ranije.
Je li Juicy i dalje lider u Bosni i Hercegovini?
Pod Juicyjem imamo sedam različitih brendova i, da, lideri smo u nekim kategorijama na tržištu BiH. Puni se u našim pogonima u Kreševu u BiH i u Jastrebarskom u Hrvatskoj. U Jastrebarskom smo nedavno realizirali značajnu investiciju u novu modernu liniju tetrapaka.
Koliko vam rastu kapaciteti s tom novom investicijom?
Investicija u nove proizvodne linije i modernizaciju tvornice Stanić Beverages vrijedna je 12,8 milijuna eura. Time će se broj radnih mjesta povećati sa 60 na 100 te će se znatno povećati proizvodnja bezalkoholnih pića. Investicijom u tvrtki Stanić Beverages u Jastrebarskom proizvodni je segment povećan s dvije na četiri proizvodne linije za proizvodnju sokova u staklu, briku i PET ambalaži. To će omogućiti daljnje širenje branda Juicy na domaćem i inozemnim tržištima. Na početku je Juicy proizvodio dva milijuna litara godišnje te samo četiri artikla, a kada sve nove linije budu u pogonu, proizvodit će se više od 200 artikala i 100 milijuna litara godišnje za domaće i strana tržišta. Investicija je usmjerena i na održivu proizvodnju, pa tako nova proizvodna linija Tetra Stelo omogućuje i novu ambalažu koja je napravljena od 70 posto biljnih materijala, a Juicy je prvi sok u svijetu koji će imati neodvojivi čep LightWing30 napravljen od 100 posto certificirane reciklirane plastike.
Koliko je marketing presudan u industriji pića?
Izuzetno je važan. Marketing je svugdje važan, a pogotovo u FMCG industriji koja je jako dinamična i podložna promjenama. Zahtjevan je i naporan posao, ali ja ga obožavam. Prošla sam sve faze, od asistentice marketinga do direktorice marketinga, i mogu reći da je marketing moja ljubav.
Vidite li se na nekoj drugoj poziciji unutar Stanić Beveragesa u smislu novih poslovnih izazova?
Ne vidim se u nekom duljem razdoblju na nekoj drugoj poziciji. Smatram da moram proći sve faze poslovanja, da bih onda možda jednog dana mogla kontrolirati sve poslovne procese i poslovanje.
Juicy je prisutan na Bliskom istoku. Jesu li to ozbiljne količine?
Maraskini proizvodi nalaze se na više od 30 inozemnih tržišta, dok je Juicy na tržištu dvadesetak zemalja. Da, odlično smo pozicionirani na tržištu Saudijske Arabije i UAE-a s Juicyjem. Naša core-tržišta su Hrvatska, Bosna i Hercegovina te Slovenija. Star-tržište je Srbija sa šest milijuna prodanih litara Juicyja. Slijede još tržišta koja razvijamo, u kojima nam je jako važna prisutnost. U Dubaiju smo fokusirani na segment HoReCa. To nam je u svakom slučaju važno i zbog reputacije, ali taj projekt razvijamo i u smislu boljeg pozicioniranja. Potencijal tog tržišta je ogroman, a mi imamo rast volumena iz godine u godinu.
Tvrtka Stanić Beverages je preuzela Marasku. Koji su vam tu planovi?
Maraska je preuzeta 2021. godine. Možemo reći da dvije godine posluje pod našim upravljanjem. Tek kada je preuzeta shvatili smo u potpunosti snagu brendova i bogatu povijest Maraske. Ti brendovi su, uostalom kao i čitava Maraska, veliki sjajni dijamant na dnu mora. Svim silama se trudimo da ga promišljeno iznesemo na površinu. Pogotovo proizvode koji su proizvedeni na bazi autohtone višnje maraska, koja uspijeva samo na području od Zadra do Maraske, ima najveći udjel suhe tvari, pogodna je za dijabetičare. Od maraske se radi jedino hrvatsko autohtono alkoholno piće, a to je maraschino. Imamo 70.000 stabala višnje maraska u Ravnim kotarima, a podižemo i nove plantaže. Ovu jesen ćemo zasaditi 20.000 novih stabala, a svake sljedeće godine sadit ćemo po 20.000 stabala višnje maraska. Naš cilj je sačuvati višnju maraska.
Nekada je maraschino bio traženo piće. Je li danas zaboravljen?
Nije zaboravljen, ali nije niti toliko poznat s obzirom na svoju posebnost i kvalitetu. Maraschino je nastao u 16. stoljeću. Već 1759. godine Francesco Drioli napravio je recepturu po kojoj se i danas proizvodi. Zadar je nakon toga postao grad likera, a maraschino je postao veliki hit u svijetu. Plemići su ga obožavali. Nakon Napoleonove blokade Zadra, maraschino se nije mogao transportirati brodskim putem, nego kočijama, pa bi se većina boca razbila. Njegov tvorac Drioli se sjetio da se oko boce plete i od tada oko njegove boce imamo pletivo od šaša. Plele su ga, posebnom tehnikom pletenja, žene iz Arbanasa. Mi smo danas jedini proizvođač koji ima to pletivo na bocama. I danas se to ručno plete. Imamo pletilje i one su zaposlene u Maraski. U sklopu tvornice 2026. godine planiramo ponuditi i turističku uslugu obilaska tvornice, a u sklopu koje će se moći obići pletionicu i uživo pogledati tu tehniku koju još jedino znaju i baštine naše pletilje.
Je li točno da je Maraskina šljivovica najprodavanija šljivovica u SAD-u?
To je točno. Radi se o podacima američkog Nielsena. Sa šljivovicom ciljamo stanovnike SAD-a koji imaju porijeklo s ovih prostora. Uz šljivovicu, u SAD-u jako dobro stojimo po plasmanu orahovca, rakija te maraschina koji planiramo lansirati vrlo visoko. Maraschino, naravno, ima i drugačiju komunikacijsku strategiju. Imamo svog distributera, a upravo smo pronašli i brend ambasadora koji će se fokusirati na grad po grad. Brend maraschina ima veću snagu izvan Hrvatske. Kada smo imali prezentaciju u Dubaiju i počeli pričati o maraschinu, većina barmena je znala za njega, a oni koji nisu znali, zaljubili su se na prvi pogled. Na potonulom Titaniku nađene su velike količine maraschina, Honoré de Balzac je u svojoj knjizi spominjao maraschino, a i Zadar je bio poznat kao grad u kojem se proizvodi poznati liker maraschino. Pio ga je Orson Wels, Napoleon Bonaparte je potpisao narudžbenice svojim ljudima da idu u Zadar kupiti maraschino, kraljica Victoria je skrenula ratnu flotu koja je isplovila iz Tunisa da ide u Zadar po maraschino... Maraschino je moja velika strast i cilj mi je ljudima ispričati njegovu priču, vratiti ga gdje i pripada - na vrh svjetske scene.
Osim maraschina, koliko Maraska ima brendova i koji su vam glavni brendovi?
Maraska ima preko 60 različitih artikala unutar osam kategorija. Najvažniji su, osim maraschina, pelinkovac, orahovac te naši voćni likeri i rakije cherry brandy, cherrica... Od novih proizvoda ostvarujemo iznimne rezultate s pićem PeTe.
Što je PeTe?
To je zadarsko izvorno piće. Naime, Zadrani oduvijek miješaju pelinkovac i tonik. To je kombinacija koja uspijeva jedino s Maraskinim pelinkovcem. Njegov puni naziv je Pelin&Tonik, ali ga Zadrani popularno zovu PeTe. PeTe u limenci, s udjelom alkohola od sedam posto, spada u kategoriju pića s niskim udjelom alkohola. Mi smo ga sada ponudili u limenci. Priča je autentična i to su ljudi tako prihvatili. PeTe nam je dao i mogućnost da se obraćamo mlađoj publici te komuniciramo urbanijim jezikom. Po svemu sudeći, to bi uskoro mogao postati najprodavaniji Maraskin proizvod.
Imate i projekt u suradnji Tončijem Huljićem.
Da, to je projekt Madre Badessa. Tu su brendovi Triska, Šizika, Mana, Teta Mare... Nastali su u suradnji s jedinstvenim Tončijem Huljićem. Madre Badessa je, inače, glavna opatica u samostanu. To je starosplitski izraz koji je pomalo i zaboravljen. Stari Splićani su ga koristili da nekoga zaustave i poklope, ako previše pametuje. Madre Badessa je naš projekt premium likera.
Kako su Maraskini proizvodi pozicionirani na slovenskom tržištu?
Tek smo krenuli. Uskoro će nam Heineken, odnosno Pivovarna Laško, preuzeti distribuciju. S njihovom snagom u distribuciji i našom snažnom brend-pričom imamo realna očekivanja značajnih rezultata već sljedeće godine.
Je li točno da je u segmentu jakih alkoholnih pića došlo do promjene u smislu da rastu udjeli ruma i tekile, a potrošnja ginova stagnira?
To je točno. Treba znati i to da je to premium i nišna kategorija. Točno je da se u toj kategoriji bilježi trend rasta ruma i tekile te da je gin na svom vrhuncu, možda čak i nešto pada u potrošnji. To nije Maraskin core-business. Mi se primarno fokusiramo na ono što radimo najbolje, a to su biljni i voćni likeri i rakije. To je Maraska.
Gdje ste se školovali?
Rođena sam u Švedskoj, ali sam se s nepunih godinu dana s roditeljima preselila u Split. Pohađala sam poznatu splitsku gimnaziju Marko Marulić, ali kako sam se aktivno bavila sportom, i to alpskim skijanjem, škola nije imala toliko sluha za moja dulja izbivanja s nastave. Izbivala sam više od 100 dana godišnje. Zbog sporta sam srednjoškolsko školovanje nastavila u privatnoj gimnaziji Kraljica Jelena u kojoj je školovanje prilagođeno sportašima. U privatnoj gimnaziji sam dobila status sportaša. Sudjelovala sam na utrkama i godišnje sam imala preko 100 skijaških dana. S tek napunjenih 18 godina preselila sam se radi studija u London, gdje sam provela četiri godine i diplomirala na Hult International Business School. Po završetku studija vratila sam se u Hrvatsku i zaposlila u tvrtki Stanić Beverages.
Čini se kao da ste bili potencijal za ozbiljnu sportsku karijeru?
Bavila sam se alpskim skijanjem i natjecala se na FIS natjecanjima. Inače jako volim sport, tako da sam trenirala više sportova, ali sam za alpsko skijanje bila jako talentirana. Roditeljima i danas zamjeram što mi odmah nisu dozvolili da se upišem u privatnu gimnaziju i dobijem status sportaša jer sam uvjerena da bih postigla rezultate. I danas se aktivno bavim sportom, trenutačno sam u sportovima izdržljivosti. Prošle godine otrčala sam Ljubljanski maraton, a 20. listopada idem u Poreč na svoj prvi Iron Man 70.3.
Koliko vas je sport definirao i kad je riječ o biznisu?
Jako puno. Naučila sam se disciplini. Pogotovo me disciplini naučio trener Davor Komšić, od kojeg sam stekla radne navike. Prestala sam s 18 godina, kako bih ispunila svoju drugu veliku profesionalnu želju i preselila se na studij u London. Svjesna sam da jako malo ljudi ima tu sreću da im roditelji mogu financirati odlazak na studij u inozemstvo i na tome sam vrlo zahvalna.
Nakon diplome vratili ste se u Zagreb?
Vratila sam se u Zagreb i zaposlila u obiteljskoj tvrtki. Moram priznati da mi se niti malo nije svidio uredski posao. Da mi je netko tada rekao da ću danas raditi uredski posao i biti tu gdje jesam, ne bih mu vjerovala. Nikada me nije privlačila korporativna kultura, poslovna odjela, uredski posao, višak ozbiljnosti... Jednostavno nisam taj tip.
Ipak ste ostali u biznisu.
Nisam baš odmah ostala. Slučajno sam otkrila dronove. Kolega na fakultetu mi je pokazivao kako je snimao kuću u Švedskoj. Mene je to jako zaintrigiralo, kupila sam dron i donijela ga u Hrvatsku. Ispalo je da sam donijela jedan od prvih dronova u Hrvatsku. Počela sam snimati, objavljivati, i ljudi su mi sami prilazili i tražili usluge snimanja. To su bili začeci, radi se o 2015. godini. Jedno je vodilo drugome i osnovala sam tvrtku Drone Guerilla Crew, u sklopu koje smo počeli snimati sadržaj za društvene mreže, s naglaskom na video. Nakon godinu dana odlučila sam se za nastavak školovanja na studiju vizualnih i digitalnih medija na sveučilištu IE u Madridu. Doslovno sam se zaljubila u taj studij, učila od profesora koji rade u industriji u velikim kompanijama i agencijama te imaju iskustvo rada s najvećim multinacionalnim brendovima i poznatim osobama. Tako sam pronašla sebe i svoj put.
Nakon diplome u Madridu okušali ste se samostalno. Kako je to prošlo?
Bilo bi točnije reći da sam pokušala samostalno. Nakon studija sam s kolegom Samyjem odlučila otvoriti digitalnu agenciju. On se kao Španjolac alžirskih korijena preselio u Hrvatsku da bi ostvario svoj cilj i san, ali je Samyjev otac teško obolio i projekt smo stavili na čekanje. U tom trenutku sam se pridružila marketinškom timu Stanić Beveragesa i nikada nisam požalila. Od tada sam tu, a trenutačno pohađam i executive MBA u Londonu. Jednom mjesečno odlazim na predavanja i radim na profesionalnom nadograđivanju i usavršavanju.
Kada ste osnovali tvrtku Nika Bev?
Nika Bev je osnovana prije dvije godine, kada smo akvizirali brendove Sola i Zala. Tvrtka je osnovana i registrirana u Ljubljani, glasi na mene, ali jasno je da je i dio cijelog obiteljskog biznisa.
Koliko vam znači podrška oca u poslovnom smislu?
Puno mi znači. Bez podrške, zaleđa te prezimena koje imam danas sigurno ne bih bila tu. Startala sam s puno više stepenice nego većina mojih vršnjaka.
Ima li takva podrška i određena opterećenja?
Naravno da ima. Dugo se borim s takozvanim imposter-sindromom. Moram se dokazivati više nego drugi jer koliko god da sam dobra u tome što radim, uvijek sam uz to i Svjetlanova kćer. Prije me to mučilo, sad sam se naučila živjeti s time i sama zbijam šale na taj račun. Valjda odrastam.
Mnogi nasljednici poduzetnika drugačije govore.
To je stvar odgoja. U mom odgoju je majka Vesna imala ogromnu ulogu, balansirala je naš odgoj s naglim širenjem poslovanja. Uvijek nas je držala čvrsto na zemlji. Danas pokušavam biti realna. Volim reći onako kako jest. Neki moj moto je "ni oholo ni ponizno". Iako sam svjesna pozadine koju imam, itekako sam svjesna i svojih kvaliteta. Puno radim na sebi te kontinuirano ulažem u poslovno i privatno usavršavanje.
jutarnji.hr
