Odluka o osnovinanju Srednje škole u Jajcu temelji se na Ustavu i međunarodnim konvencijama.
Prosvjedi učenika rezultat su manipulacije pojedinaca kojima je konačan cilj ukinuti hrvatske škole u Jajcu.

Intervju za Večernji list s ministricom obrazovanja, znanosti, kulture i sporta u Vladi KSB Katicom Čerkez, prenosimo u cjelosti:

VL: Odluka Sabora Kantona Središnja Bosna o formiranju nove Srednje mješovite škole koja će raditi po bosanskom planu i programu u Jajcu, donesena na posljednjoj sjednici Sabora, izazito je negativno prihvaćena u javnosti kao i kod predstavnika međunarodne zajednice, prije svih Misije OESS-a. Stav resornog Ministarstva KSB pri tomu se skoro nije ni čuo iako je spomenuta odluka donesena upravo na Vaš prijedlog. Na početku pojasnite nam zašto je odluka o formiranju nove Srednje škole u Jajcu donesena i na čiju inicijativu, odnosno je li u ovom slučaju zaista riječ o podjelama djece po nacionalnoj osnovi za što Vas optužuju ili osiguranju ustavnog prava na školovanje na materinskom jeziku?

Čerkez: Pravni temelj za donošenje ovakve odluke sadržan je u Ustavu Federacije BiH, u kojem jasno stoji Kantoni imaju sve nadležnosti koje nisu izričito povjerene federalnoj vlasti. Nadalje, Sabor KSB člankom 116. Zakona o srednjem školstvu preuzeo je prava i obveze osnivača prema postojećim srednjim školama te uspostavio praksu da u svim općinama u kojima su ispunjeni uvjeti po pitanju broja djece svakog od predstavnika konstitutivnih naroda, uspostavi srednje škole na jezicima konstitutivnih naroda, sukladno Ustavu BiH, kao i međunarodnim konvencijama koje je prihvatila i BiH.

VL: Ukoliko je 500 roditelja tražilo osiguranje ustavnog prava, izbora jezika te plana i programa po kojemu će se školovati njihova djeca, otkud onda prosvjedi učenika čiji su zahtjevi kontradiktorni? Kako objašnjavate taj fenomen?

Čerkez: Prosvjedi djece u Jajcu su rezultat manipulacije od strane pojedinaca, u koje se svjesno ili nesvjesno uključila i međunarodna zajednica. Srednje obrazovanje nije obvezno i svakom učeniku je dozvoljeno da se upiše u bilo koju srednju školu za koju ispunjava uvjete upisa, bez obzira iz kojeg naroda dolazi i ima pravo koristiti se bilo kojim od službenih jezika i pisama u BiH. Organizatori ovakvih prosvjeda uporno ignoriraju i podržavaju otvorenu asimilaciju i diskriminaciju konstitutivnih naroda na određenim područjima, na kojima uopće ne postoje javne odgojno obrazovne institucije, predškolske ustanove, osnovne i srednje škole, visoko obrazovanje, kultura, šport i informiranje, javni medij itd.

VL: U čemu je razlika između uvođenja nacionalne skupine predmeta čije uvođenje traže organizatori prosvjeda i formiranja nove škole ?

Čerkez: Nacionalna skupina predmeta za konstitutivne narode na bilo kojem području BiH, gdje ima dovoljan broj djece za formiranje odjela, ili formiranje škole na jeziku tog konstitutivnog naroda, je neprihvatljiva i suprotna Ustavu, zakonskim propisima i svim međunarodnim konvencijama čiji potpisnik je i BiH, i predstavlja stvarnu diskriminaciju tog istog naroda na određenom području. Odlukom o osnivanju javne obrazovne ustanove u Jajcu na bosanskom jeziku, osiguravamo jednak pristup obrazovanju za sve konstitutivne narode i ostale društvene skupine u Jajcu, što bi trebao biti princip i za ostale općine u Kantonu, pa i za cijelu BiH.
Zabrinjava činjenica da su glavni zahtjevi prosvjeda u Jajcu koji podržavaju i neki predstavnici međunarodne zajednice u BiH: ukidanje hrvatskog jezika, zabrana Hrvatima korištenja obilježja hrvatskog naroda u BiH, ukidanje nastavnih planova i programa na hrvatskom jeziku, pretvaranje škola na hrvatskom jeziku u škole na bosanskom jeziku. Upravo zbog stalnih pritisaka i nesigurnosti Hrvati se iseljavaju iz BiH, te prijedlozi i zahtjevi za nacionalnom skupinom predmeta nisu za Bošnjake u ove dvije škole na hrvatskom jeziku u Jajcu, nego za Hrvate, koji će vrlo brzo u bliskoj budućnosti postati manjina u školama u kojima su činili preko 90% učenika. Stvarna je to pozadina zahtjeva za nacionalnom skupinom predmeta koja dolazi od pojedinih zlonamjernih predstavnika sa području općine Jajce i Kantona, kao i od pojedinih predstavnika međunarodne zajednice.

VL: Može li se Jajce ili bilo koja druga škola u KSB promatrati kao poseban slučaj i tako rješavati,ili bi trebala postojati Strategija i jednaki principi po kojima će se postupati u svim općinama KSB, počevši od sjedišta Kantona Travnika, preko Bugojna i svih drugih nacionalno mješovitih općina, a većina općina u KSB to jest?

Čerkez: Ministarstvo je utvrdilo da postojeće obrazovne ustanove u Jajcu ne osiguravaju jednak pristup obrazovanju za sve društvene skupine, jer je činjenica da na području općine Jajce ima oko 500 učenika Bošnjaka u srednjem školstvu, a da ne postoji javna ustanovama za srednje školstvo na području općine Jajce na bosanskom jeziku. Po istom principu, ovakva škola, Mješovita srednja škola Vitez u Vitezu na bosanskom jeziku, osnovana je uz posredovanje međunarodne zajednice OHR-a i OESS-a . Po istom principu kao u Vitezu i Jajcu,Ministarstvo će postupati i u ostalim općinama u Kantonu , na kojem postoji dovoljan broj djece za osnivanje škole.

VL : Jesu li i u ovom slučaju na sceni dvostruka mjerila prije svih bošnjačkih političara ali i predstavnika međunarodne zajednice koji tvrde da KSB nema novca ni za postojeće škole, a otvara nove. Usporedbe radi, škola koju traže roditelji bošnjačke djece iz Konjević Polja u Republici Srpskoj je opravdana i za nju se Elvira Dilberović, federalna ministica obrazovanja lavovski bori tražeći za njezino financiranje sredstva iz Proračuna drugog entiteta, u ovom slučaju Federacije BiH. Inzistiranje na školi na bosanskom jeziku u Konjević Polju nitko od bošnjačkih političara niti međunarodnih predstavnika nije okarakterizirao kao podjelu djece niti je postavljao pitanje njezina financiranja. Imaju li dakle „dvije škole pod istim krovom“ jednak tretman u svakom dijelu BiH?

Čerkez: Nažalost, da! Svaki pokušaj hrvatskog naroda da zaštiti svoj nacionalni identitet, zaštiti hrvatski jezik i osigura punu ravnopravnost i konstitutivnost u BiH, se u FBiH od strane predstavnika Bošnjaka uporno se prikazuje kao diskriminacija, koju nažalost i pojedini predstavnici međunarodne zajednice neopravdano i neutemeljeno podržavaju. Isti pokušaj Bošnjaka u Republici Srpskoj da zaštiti svoj nacionalni identitet,zaštiti bosanski jezik i osigura punu ravnopravnost i konstitutivnost, podržano od strane pojedinih predstavnika međunarodne zajednice, se prikazuje i tumači kao pravo Bošnjaka i nije diskriminacija.

VL: Kakav je Vaš stav o fenomenu „dvije škole pod jednim krovom“. Jesu li onu u fuknciji podjela djece po nacionalnoj osnovi ili su način osiguranja roditeljima prava izbora na jezik i plan i program školovanja djece kojeg garantiraju Europske povelje o pravima djece?

Čerkez: U odgovoru na ovom pitanje podsjetila bih da je upravo pod pokroviteljstvom OHR-a i OESS-a, došlo je do stvaranja ovakvih škola, još 2000 godinw, kao prijelaznog kompromisnog rješenja. Isti taj OHR i OESS, koji su pod pritiskom stvorili „dvije škole pod jednim krovom“, 2003. godine nazvali su postojanje takvih škola segregacijom djece te se nametnutim odlukama visokog predstavnika iz 2004 godine ujedinjenju. Pri tom se nisu se uzeli u obzir uzroci zbog kojih je došlo do navedenog stanja, niti se imala prava informacija o kakvim se sve školama u stvarnosti radi, te uzroci koji su doveli do ovakvog stanja po ovom pitanju. U isto vrijeme, predstavnici međunarodne zajednice i druga dva konstitutivna naroda u BiH, ne žele vidjeti diskriminaciju nastalu zbog nepostojanja javnih osnovnih i srednjih škola na hrvatskom jeziku u nekim kantonima u FBiH-e i RS-u, niti se priznaju udžbenici i nastavni planovi i programi na hrvatskom jeziku, od resornih ministara u tim istim kantonima i RS-u.
Iz svega navedenog zaključujem da ,,dvije škole pod jednim krovom,, nisu fenomen, nego jedan od načina provedbe aneksa VII. Dejtonskog sporazuma. Njihovo osnivanje pokazalo se, uz inicijativu i potporu međunarodne zajednice, prije svega OHR-a i OESS-a, kao jedno od dobrih rješenja kako vratiti izbjegle i raseljena, te kako zadržati povratnike na određenom području, i osigurati održivi povratak, uz ispunjavanje temeljnih prava i sloboda, od kojih je i pravo na obrazovanje na svom jeziku.
U prilog tome ide činjenica, da na onim raseljenim i prognanim područjima, gdje nije došlo do uspostavljanja škola, tj. odgojno obrazovnih ustanova, na tim područjima nije došlo do značajnijeg povratka raseljenih i izbjeglih osoba, nego se to iseljavanje i danas nastavlja, i prijeti potpunom etničkom čišćenju.
,,Dvije škole pod jednim krovom,, su naša realnost, a možda i put kako pokrenuti održivi povratak raseljenih i izbjeglih i zaustaviti iseljavanje čitavih naroda sa određenih područja BiH, na kojima ne uživaju punu ravnopravnost i konstitutivnost. Ukoliko smo iskreni, primijetit ćemo da su ,,dvije škole pod jednim krovom,, imale pozitivan učinak na održivi povratak u BiH.

VL: Budući da se uz „dvije škole pod jednim krovom“ uglavnom spominju podjele i razdvajanja djece, znači li činjenica da je svakom djetetu osigurano pravo pohađanja nastavena svom materinskom jeziku da se takvo dijete neće niti želi družiti s djecom druge nacionalnosti? Postoji li uopće takva vrsta isključivosti, i tko to brani jajačkim srednjoškolcima da se nastave družiti?

Čerkez: Na sastanku održanom 22.10.2009. godine u prostorijama OESS-a u Sarajevu, redefiniran je pojam ,,dvije škole pod jednim krovom, pod kojim se podrazumijeva školska zgrada u kojoj su smještene dvije ili više škola istih ili različitih razina obrazovanja, kao zasebnih pravnih subjekata, koje rade po nastavnim planovima i programima za istu ili različitu razinu obrazovanja, i nastavu izvode na istom ili različitim jezicima,,.Pravilno redefiniran navedeni pojam se ne može nazvati diskriminacijom i segregacijom, nego pravom djece i roditelja na izbor škole i jezika, i nitko ne može zabraniti da djeca biraju jezik, školu, i da se nastave družiti u školi i izvan škole. u BiH ne možemo govoriti o problemu ,,dvije škole pod jednim krovom,, jer su ove škole u određenom vremenskom razdoblju, prostoru i međusobnim nacionalnim odnosima dale pozitivan znak. Pri tomu ne treba istaknuti i da su djeca koja su se našla u istom školskom prostoru, dobila i mogućnost uspostavljanja pozitivnog ozračja i međusobnog kontakata. Dvije škole trebaju kroz zajedničke aktivnosti afirmiraju djecu na suradnju i druženje.

ap|artinfo.ba