Skoro pa jednakopravnost

Društveno-politički odnosi u BiH od rata do danas, kako ih vidi SDA, feudalne su naravi – piramidalni poredak na čelu s Bakirom Izetbegovićem i ostalim čelnicima SDA koji bi državom apsolutno vladali dok bi promatrajući “stvarnost” s moralno-superiornije pozicije, Hrvatima, "kao patrioti i čuvari Bosne, izabrali kmetski prostor za svako njihovo djelovanje.

Piše: Gloria Lujanović, Dnevnik.ba

Izjava potpredsjednice FBiH, Melike Mahmutbegović, hrvatsku političku zajednicu nije ostavila ravnodušnom ali nije ni izazvala posebnu medijsku sablazan. Diskurs bošnjačkih političara, poglavito onih iz SDA struktura još uvijek je sličan onom devedesetih godina i svatko tko reagira ili negira takve tvrdnje "mrzi Bosnu" i već "sprema njenu podjelu".

Monopol nad obranom BiH

Prije nekoliko tjedana Bakir Izetbegović je prilikom posjete Travniku rekao kako se ustroj Mostara i Travnika ne mogu povezivati jer je Mostar imao "specijalnu prošlost", izravno negirajući progon i hrvatske žrtve u Travniku.

Ovakve su izjave dio stalnog političkog diskursa člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda, kao i dužnosnika SDA, koji Hrvate, kao konstitutivan narod i političku zajednicu, smatraju relevantnim političkim čimbenikom u BiH tek kad se međunarodni akteri raspituju o višenacionalnosti i multikulturalizmu BiH kao države. Njihov diskurs glede ratnih zbivanja u BiH je hegemonistički i nacionalšovinistički, gdje je još uvijek nemoguće pronaći realan prostor za priznavanje činjenice kako je i Armija BiH, ipak, koristila zločine kao metodu ratovanja.

Eksluzivitet i monopol nad obranom BiH od "agresora" ima isključivo bošnjačka politička zajednica i nasljednici Armije BiH. Iako, brojevi svoje – oko 170.000 Hrvata protjerano je ili izbjeglo s prostora koje je kontrolirala Armija BiH, oko 15.000 Hrvata bilo je zarobljeno u 331 logoru i zatvoru (10.346 civila i 4.098 vojnika HVO-a) od kojih su 623 logoraša Hrvata ubijena a njih 50 je pogubljeno na ritualan način. Ubijeno je i 121 dijete.

Iako su za ove zločine tek rijetki pripadnici Armije BiH odgovarali, budući da su pravosudni organi BiH pod strogom kontrolom najviših struktura SDA, koji ih institucionalno amnestiraju ali potom i društveno i duhovno, praveći od njih heroje i osloboditelje, te ih kroz svaki izborni ciklus nagrađuju "boljim funkcijama".

Dug je popis zapovjednika i drugih vojnih aktera Armije BiH koji su odgovorni za zločine nad Hrvatima u BiH – politički ili zapovjedno. Jedan od istaknutijih primjera svakako je Selmo Cikotić, zapovjednik Operativne grupe Zapad Armije BiH (odgovoran za logor Stadion u Bugojnu), bivši je ministar obrane BiH, a od nedavno i savjetnik u kabinetu Bakira Izebegovića.

Pored Cikotića, Šefika Džaferovića, predsjedavajućeg Zastupničkog doma PS BiH, Tužiteljstvo BiH nedavno je nagradilo "neprovođenjem istrage za prikrivanjem zločina nad srpskim stanovništvom u Vozući pored Zavidovića".

Svoje mjesto u institucijama našao je i Naser Orić, savjetnik u federalnom Ministarstvu branitelja i Halid Genjac (aktualni predsjedavajući Kluba Bošnjaka u Domu naroda), predsjednik travničkog SDA od 1992. do 1996. godine. Genjac je, prema iskazima, Abu Džafera (egipatsk državljanin protiv kojeg je nedavno podignuta optužnica za ratne zločine nad travničkim Hrvatima), kazao kako mu je upravo Genjac "dao popis osoba hrvatske nacionalnosti koje treba zarobiti u mudžahedinskom logoru Orašac".

Vrh SDA u pamfletima o "sabirnim centrima", "sporadičnim incidentima Armije BiH" i "obrani od agresora" nije usamljen.

Pored Suda BiH i Tužiteljstva BiH kroz pravno-politički sustav doprinose upozvanju s "herojima u obrani BiH" od devedesetih do danas, važna je uloga i Rijaseta Islamske zajednice BiH.

Reis Kavazović je već prilikom posjete Pape Franje i "želje da živimo u duhu Ahdname", "historijskog susreta s Abu Hamzom" i "načelnikom Vlahom u Srebrenici" pokazao kako je velikoislamski hegemon čija se retorika nimalo na razlikuje od one Cerićeve kada je u emisijama na Radiu Travnik devedesetih, militantnim motivirajućim govorima inkorpiriranim mudžahedinskim jedinicama u Armiju BiH, "dizao moral" i pozivao na progone i istjeravanja Hrvata Travnika i središnje Bosne.

Prijetvorna politika

Izjave Bakira Izetbegovića su kroz sve ove godine političkog angažmana doprinijele stvaranju ideje o bošnjačkom narodu kao jedinom apsolutnom vlasniku BiH na svakom njenom kvadratnom metru, dok su Hrvati i Srbi tretirani tek kao bijedni, apstraktni građani koji bi trebali otići "ili u Hrvatsku ili u Srbiju".

Bez obzira na licemjernu SDP-ovu politiku, Alijansu i Platformu izravno krivih za političko demontiranje Hrvata u BiH, SDP je u tom procesu u Izetbegovićevom SDA-u pronašao vjernog partnera i suradnika.

Tomu u prilog ide i Izetbegovićeva izjava iz 2011.: "Rado bih vidio predstavnike najutjecajnijih hrvatskih stranaka u Vijeću ministara BiH. Trebamo shvatiti da su oni pobjednici u tom korpusu, a oni trebaju shvatiti da ima još jedna stranka koja je pobijedila općenito na izborima u BiH. To je SDP, a oni ne predstavljaju samo Bošnjake. SDP predstavlja barem 20 posto građana i HDZ treba da se pomiri s tom činjenicom i napravi koristan i zdrav kompromis te prepusti jedno od tri 'hrvatska' mjesta u Vijeću ministara BiH kako bi se krenulo dalje."

Izetbegović se posebno proslavio govorom na Podveležju kod Mostara 2013. godine.

"Vidjet ćete kakva će muslimani biti velesila za kojih deset-dvadeset godina. Imat ćemo se na koga osloniti. Oslanjat ćemo se na našu milijardu i pol brojnu braću muslimane u svijetu. Dva milijuna Bošnjaka živi u BiH – naša vjera je islam, jezik bosanski. Svaki građanin BiH je Bosanac."

Ipak, svu slavu u bošnjačkim redovima pokupio je u ožujku ove godine kada je izjavio kako će Hrvatima omogućiti "skoro pa jednakopravnost" što će vjerojatno i ostati najbolje zapamćena izjava sve do početka predizborne kampanje za lokalne izbore u listopadu.

"Davanje" prava

Glagol "dati" Izetbegović je kroz dugogodišnju karijeru najviše puta izgovorio kroz sljedeće fraze: nećemo im nikad dati treći entitet, neću im dati da stvore izborne jedinice, neću im dati Mostar, neću dati podjelu Bosnu, neću im dati kanal na hrvatskom jeziku itd. Rijetko kad čujemo o poboljšanju socijalnih i gospodarskih uvjeta života najmnogobrojnijeg naroda u BiH.

Izetbegović vjerojatno smatra kako Bošnjaci žive od "nedavanja prava Hrvatima" jer samo bošnjačka politička elita u 2016. godini, u BiH koja pledira biti moderna demokracija još uvijek s javnostima komunicira na principu "davanja".
Princip "davanja" dokaz je kako se Izetbegović smatra apsolutnim vlasnikom BiH i suverenom koji odlučuje o sudbinama drugih manjskih kolektiviteta s kojima njegov – najmnogobrojnijih narod živi.

Prijetvorno, kao osvjedočeni patriot, ne poštujući zakonske odrednice kao ni poziciju koju obnaša, Izetbegović se pretvara u "agu" koji argument brojčane nadmoći koristi u dnevnopolitičke svrhe i vjeruje kako će i dalje uspjevati u institucionalnom, političkom i društvenom nasilju nad Hrvatima u BiH.

Izetbegović, SDA i vrh Islamske zajednice u BiH morat će prihvatiti činjenicu kako je BiH višenacionalna država, pluralnog karaktera i pluralnih istina, multikulturalnih identiteta.

Dokle se god Izetbegović bude smatrao "darovateljem" i Hrvatima bude "davao" treći entitet, kanal na hrvatskom jeziku ili bilo što drugo, treba znati da ne postoji nikakvo pravo koje on može ili treba iz puke samilosti i dobrohotnosti dati a da nam to isto pravo već ne pripada.

Jedino sporno u pitanju prava Hrvata u BiH je volja, želja, interes i sposobnost dužnosnika Hrvatskog narodnog sabora BiH na svim razinama vlasti, u borbi za apsolutnu i dosljednju konzumaciju tih prava.

im|artinfo.ba, preneseno s portala dnevnik.ba