Prosvjed je organiziran u ime pobune protiv režima i uređivačke politike tadašnje Televizije Beograd koja je bila neobjektivna, ratnohuškačka i puna optužbi i uvreda na račun oporbe. 

Ta televizija je nazivana "TV Basilja" jer je bila isključivo u službi propagande Miloševićevog režima, a sudionici prosvjeda tražili su smijene njenih čelnih ljudi.

Na prosvjedima, po tadašnjim procjenama, bilo je oko 100.000 ljudi koji su tražili smijene generalnog direktora televizije Dušana Mitevića i urednika Slavka Budihne, Predraga Vitasa, Ivana Kriveca i Sergeja Šestakova.

Zabrana mitinga, jake snage policije, upotreba suzavca, vodenih topova, gumene ali i bojeve municije, prebijanje prosvjednika,... bili su načini na koji se Miloševićev režim obračunava s neistomišljenicima, piše agencija Beta.

Nazivali su pristalice oporbe "snagama kaosa i bezumlja" i na njihov račun izricali i niz drugih uvreda.

U sukobu prosvjednika i policije, po navodima medija, bilo je ozlijeđeno više od 200 ljudi a stradali su Branivoje Milinović i policajac Nedeljko Kosović.

Uhićen je predsjednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković a zabranjen je rad Televizije Studio B i Radija B92.

Kao odgovor na represiju, 10. ožujka studenti su krenuli iz Studentskog grada ka Terazijskoj česmi i tako je, po navodima kroničara, počela "plišana revolucija".

Nakon nekoliko dana prosvjeda zahtjevi studenata su usvojeni, rukovodstvo televizije je smijenjeno a Drašković je pušten iz zatvora.

Također, ministar policije Radmilo Bogdanović podnio je ostavku, a Radio B92 i Studio B su nastavili rad.

artinfo.ba