Iako su pozdravili podizanje i od strane Suda BiH nedavnu potvrdu optužnice protiv čelnika bošnjačkog političkog i vojnog vrha u Bugojnu, Dževada Mlaće, predsjednika Ratnog predsjedništva Bugojna i Selme Cikotića, zapovjednika Operativne grupe Zapad 3. Korpusa Armije RBiH, Hrvati Bugojna zabrinuti su jer su izostala uhićenja optuženih..
"Strahujemo da bi 30 godina nakon podizanja optužnice kojom su nažalost obuhvaćeni samo zločini nad hrvatskim logorašima, ali ne i progon 15 tisuća Hrvata iz Bugojna, zločini nad civilima, razaranja i pljačke, cijeli proces mogao biti prekinut prije nego što je i počeo, bijegom optuženih". Dio je to strahova ljudi koji su preživjeli torture bugojanskih logora i koji u predmetu protiv Mlaće i Cikotića imaju status svjedoka Tužiteljstva, te zbog moguće izloženosti prijetnjama i zastrašivanju, nećemo spominjati u tekstu njihova imena.
Posebno kažu sumnjaju da bi se na bijeg mogao odlučiti Cikotić koji je rođen u Crnoj Gori, te se školovao na Vojnoj akademiji u Beogradu. Cikotić je, vidljivo je iz njegovog životopisa, bio dio vrlo utjecajnog vojnog i obavještajnog kadra bivše države čije veze s Beogradom, u to se s pravom sumnja, nikad nisu prekinute.
"Mislimo da bi Cikotić vrlo vjerojatno mogao otići najprije u Srbiju, a potom moguće i Mahmuljinovim stopama u Tursku. Zato smatramo bitnim da institucije kojima je to posao poduzmu sve zakonske mjere kako bi spriječili bijeg, oduzimanjem dokumenata i praćenjem kretanja, kad se već Sud BiH dosad nije odlučio izdati mjeru određivanja pritvora. Bez namjere vršiti pritisak na pravosuđe, smatramo takvu mjeru nužnom i zbog težine djela koja se optuženima za zločine nad Hrvatima Bugojna stavljaju na teret, ali i zbog iskustava koje imamo s optuženim pripadnicima Armije RBiH za zločine nad Hrvatima, od Zulfikara Ališpage do Sakiba Mahmuljina kojeg imamo dojam institucije ove država više i ne traže", kažu nam svjedoci Tužiteljstva BiH u predmetu protiv Mlaće i Cikotića s kojima smo razgovorali nakon što je Sud BiH djelomično potvrdio optužnicu.
"Naša je dužnost ne samo svjedočiti o zločinima već i predvideti situacije u kojima bi optuženi mogli opet pronaći način i izbjeći nakog toliko godina pravdu. Izbjegavali su je više od 30 godina i naivno je očekivati da neće pokušati još jednom, čak i nakon podizanja i potvđivanja optužnice. Njihov bijeg bi bi potpuni poraz i onog malog tračka nade da će pravda i istina konačno stati i na stranu hrvatskih žrtava Bugojna. Jednostavno, mi više ne bi mogli pogledati u oči obiteljima nestalih i ubijenih ako bi Mlaćo ili Cikotić iskoristili svoj politički utjecaj i izbjegli suđenje. Bio bi to potpun poraz za Hrvate Bugojna koji su doživjeli etničko čišćenje i bili žrtve jednog udruženog zločinačkog potvata na čijem čelu su bili Mlaćo i Cikotić", strahovi su ljudi koji su uspjeli preživjeti strahote logora Armije RBiH u Bugojnu, logora koji su bili dio plana etničkog čišćenja. Prema pučkoj "bolje spriječiti nego liječiti", smatraju da bi Mlaćo i Cikotić, početak suđenja trebali čekati u pritvoru, a dotad bi svaki njihov korak trebao biti pomno praćen od strane institucija, počevši od MUP-a Federacije BiH do Granične policije BiH i obavještajno-sigurnosnih agencija.
Pokazatelj odnosa prema hrvatskim žrtvama rata u BiH su i mišljenja najvećeg dijela bošnjačke javnosti, posebno u Bugojnu, koji Mlaću i Cikotića i dalje smatraju herojima i braniteljima BiH.
"Voljeli bi čuti kako je to Cikotić kao Crnogorac po rođenju branio Bugojno od ljudi koji su u njemu rođeni, odrasli i živjeli. Trebalo ih je istrijebiti samo zato što su Hrvati? To je očito i po definiciji je etničko čišćenje čiji akteri zaslužuju najstrožu kaznu, pa makar i nakon više od 30 godina", zaključuju naši sugovornici.
