Režim Josipa Broza Tita je neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata podvukao crtu i uglavnom nije krenuo u brutalni lov na glave ratnih zločinaca na području bivše države,piše Dnevni list.
Pobjednička partizanska vojska i vrhovni zapovijednik Tito su mudro odlučili da zakopaju ratne sjekire i pokrenu proces ‘bratstva i jedinstva’, dugoročno pomirenje među narodima.
Jer, procijenili su, da bi progon velikog broja nespornih zločinaca još više fragmentiralo ionako trusno društvo. Tito je radije svoje neistomišljenike smještao na zloglasni Goli otok ili prepuštao da ih proguta crni mrak nego se bavio masovnim progonom ratnih koljača.
Lov na glave nije donio pomirenje
U BiH je dijametralno drugačija situacija i drugačiji pristup. Bošnjačke vođe su se ugurale u status ratnih pobjednika, pa su proces pomirenja među narodima odlučili aktivirati bespoštednim progonom ratnih zločinaca u redovima Hrvata i Srba.
Iako, u postotcima, Armija BiH je počinila ništa manje ratnih zločina od pripadnika HVO-a ili Vojske RS-a. Dobrim dijelom su bošnjačke elite uspjele pritisnuti međunarodnu zajednicu i iskoristiti njezinu ‘grižnju savjesti’ što je dopustila onakvo krvoproliće pa je na desetine hrvatskih i srpskih političkih i vojnih vođa završilo u sudnicama Međunarodnog suda u Haagu, a kasnije i u svjetskim kazamatima.
Ali, takav lov na glave i ukupni pristup nije donio pomirenje u BiH. Dapače, svjedoci smo eskaliranja mržnje, plesa po rubu novih okršaja, stalnih podjela i huškanja. Ratne zločine je trebalo istražiti i procesuirati, a zločince kazniti, to nije nikom pametnom sporno, ali ratni zločini i zločinci se moraju jednako tretirati. Napokon, ljudi koji su presuđeni i koji su odslužili višegodišnje kazne za svoje grijehe imaju pravo na normalan život po europskim konvencijama i domaćim zakonima.
Sviđalo se to javnosti ili ne, oni se imaju pravo čak baviti i politikom, biti kandidirani i birani. Oni nose biljeg osuđenog zločinca do kraja života u svojoj duši.
Što kaže OHR?
Otprilike slično je reagirao i OHR na zahtijeve Udruge žrtava genocida da Christian Schmidt smijeni svježu predsjednicu FBiH Lidiju Bradaru zbog njezine izjave da je osuđeni ratni zločinac Dario Kordić svoju kaznu odležao i on za nju nije više ratni zločinac.
-Presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ne nestaju nakon što je odslužena zatvorska kazna. Ratni zločini se ne mogu poništiti. Činjenica da je netko izdržao kaznu ne znači da su ti zločini nestali, već da je pojedinac kažnjen za svoju krivičnu odgovornost. Visoki predstavnik od političara očekuje istinsku posvećenost unapređenju pomirenja i to priznavanjem patnji žrtava i izrečenih presuda. Visoki predstavnik je siguran da međunarodna zajednica i velika većina ljudi u BiH dijele ovaj jasan stav – pojašnjeno je iz OHR.
Dakle, ratni zločini ne nestaju, ali ne može se osobu koja je odslužila kaznu cijelog života progoniti.
-Ovo je brutalnost što je izrekla. Kordić je osuđen za najteže ratne zločine i to što je odležao kaznu nije dobio nagradu već i dalje je presuđeni ratni zločinac. Takva kvalifikacija kakvu daje predsjednica FBiH ne postoji. Njen prijatelj je ratni zločinac i kad umre i dok živi, smatra Muradif Tahirović, čelnik Udruge žrtava genocida.
Silajdžić i Delić
OHR nema razlog niti će smijeniti Lidiju Bradaru. Uostalom, ‘stare fotografije’ nisu strane ni bošnjačkim političarima, pa ih danas gotovo nitko više ne spominje. Zaboravlja se da je nekadašnji član Predsjedništva Haris Silajdžić u zgradi državne institucije 2007. godine primio optuženog glavnog zapovjednika AbiH, generala Rasima Delića koji će kasnije u Haagu bit i potvrđen kao pravomoćno osuđen za ratne zločine nad Hrvatima i Srbima.
-U Dejtonu su, da zadovolje velike sile, potpisali podjelu BiH. I jedne sude u Haagu za podjelu, a druge nagrađuju za podjelu. Podjela je zapravo stvorila nepravdu. Mi po Dejtonu nismo jednakopravni. Prevažno je ne forsirati naglasak koji većina želi, nego gledati svakog čovjeka u njegovom dostojanstvu, nedavno je komentirao kardinal Vinko Puljić.
On navodi da moramo shvatiti da se nije stvorila klima uvažavanja Hrvata i u RS i u FBiH.
– Sad se oni koji imaju vlast trebaju pitati zašto smo doveli do toga. Oni koji su imali vlast nisu trebali dovoditi do toga da se stvara klima nesigurnosti, nepovjerenja. Moramo stvarati međusobno povjerenje i uvažavati jednakopravnost. Bez toga nema stabilne države. Općenito je problem da se u politici gleda samo na one koji će ti dati glas. Nije u pitanju Hrvat, Bošnjak ili Srbin, pitanje je tko će dati glas. Tu se ja ne želim petljati jer to crkvu uvlači u nešto to nije crkveno, kazao je Puljić.
U Haagu su za podjelu BiH osuđivane hrvatske i srpske vođe dok su Alija Izetbegović, Ejup Ganić, Haris Silajdžić za te iste podjele nagrađivani i tretiraju se kao bošnjački heroji.
Predsjednica FBiH Lidija Bradara je preživjela rat, ali ona nema krvave ruke niti ima prste u podjeli BiH. Zato kritike na njezin račun po tom pitanju ne stoje. Ona nije niti jednom riječi pravdala počinjene ratne zločine.
