Evo vam lijepog dokaza koliko se bosanski i hrvatski jezik ne razumiju

Poštovana gospođo i lingvistice Kordić ovo na slici gore je Edina Latif. Ona govori bosanski jezik i uređuje novinsku agenciju Patrija čije ime sugerira kako je to patriotski portal. Nekada je bila glasnogovornica SBB-a pa se nešto okrenula protiv njih. Sad uglavnom objavljuje DF tekstove i napada nekadašnju stranku SBB.

Ja sam Ivan. I moj materinji jezik je hrvatski.

Puno sam puta čitao Vaše tekstove o tome kako mi na Balkanu govorimo istim jezikom, nekako sam sa simpatijama i vjerovao u te tvrdnje. No zadnjih danas sam se u to potpuno razuvjerio. Te Vas želim informirati zašto i kako, kroz ovaj primjer koji se meni događa, te na taj način možda doprinijeti vašem znanstvenom istraživanju.

Trenutno je znate aktualan slučaj mog imenovanja, ideološkog linča koji prati to imenovanje te posljedične blokade preuzimanja pozicije generalnog konzula u Čikagu. “Patriotskiji” dio naše domovine koji priča bosanskim jezikom iz nekih čudnih patriotskih pobuda, veseli se činjenici da strana ambasada blokira odluku države. Što je znate jako čudan patriotizam. Shodno tome moja drugarica Edina Latif, simpatična dama u najboljim godinama, urednica Patria.ba news agencije u vlasništvu kontroverznog Bakira Alispahića čovjeka s američke crne liste, koji je također simpa jedan čika, ali eto povremeno radi nekakve nerede, objavila je tekst pod naslovom “Diplomatski skandal – Ivan Šušnjar se u Čikagu predstavljao kao konzul iako to nije”.

_______piše: Ivan Šušnjar|poskok.info

Budući da Edinu Latif imam već dugo vremena na Facebooku kao prijatelja, i znam da nije loša osoba, drugovi smo, i često je komplimentiram kako dobro izgleda za svoje godine, čime uopće ne laskam da se razumijemo, krenem ja s njom tako u prijateljski razgovor da joj pojasnim kako u neznanju širi neistine.

Pita mene Edina gdje sam sad. Ja kažem vratio sam se iz SAD-a, bio u Washingtonu, pa u Čikagu i da sam sada u Zagrebu. Nakon toga Edina napiše novi tekst u kojem tvrdi da sam ja još uvijek u Čikagu.

Dakle, gđo Kordić, ma što god vi tvrdili, na bosanskom jeziku Zagreb se vidite kaže jednostavno Čikago.

Potom Edina pita koliko je državu koštao moj put u SAD. Ja kažem de je nije koštao ništa jer mi država nije platila put potom dodam kako sam ja državi uštedio već lijepe pare jer ne konzumiram plaću generalnog konzula, budući da sam zbog sudskog progona na koji je opet država potrošila silne pare, zahtjev za diplomatsku vizu predao tek krajem godine kada je sud završio u moju korist. Edina poslije tog razgovora napiše novu vijest u kojoj se pita tko to plaća moj put, i koliko će državu koštati taj moj boravak tamo.

Dakle ono što je na hrvatskom jeziku negacija, to je na bosanskom potvrda. Naime ako na hrvatskom kažete jednoj Bosanki “država mi nije platila put” na bosanskom to znači “država mi jest platila put”.
Pita me potom Edina kako to da mi je MVP dalo putni nalog. Ja kažem meni MVP nije dalo putni nalog, nego je štoviše, “tajna patriotska ruka” u MVP namjerno zagubila službeni poziv od američkog Kongresa koji je poslan zemaljskom poštom. I to svima u BIH koji su službeno pozvani pa tako i meni. Naime ja nisam ni znao da sam pozvan na Kongres dok me gospoda iz Kongresa poslije toga nisu direktno zvrcnuli i pitali me zašto se ne očitujem na poziv te da sam poziv već trebao dobiti preko MVP-a. Potom su mi iz Kongresa ponovno uručili poziv na moju adresu. Bez obzira na sve što sam joj kazao Edina potom napiše “Zašto je MVP izdao Šušnjaru putni nalog?”.

Dakle, gđo Kordić, iz ovog dijaloga jasno je da je sve ono šta sam ja kazao gospođi Latif na hrvatskom jeziku, na bosanskom jeziku potpuno neshvaćeno.

Pojasnim Edini kako je MVP institucija puna doušnika ove ili one stranke, kako tamo svatko radi protiv svakoga i kako država ne može na noge s ovakvim sistemom, pojasnim joj kako je povreda zakona i poslovnika da se diplomatska imenovanja šalju u medije prije objave agremana, kako je suludo da mi netko u MVP blokira službene pozive od Vlade i Kongresa SAD-a, i kako tu ima posla za Tužiteljstvo BIH, (članak 177. KZ FBIH povreda ravnopravnosti građanina) no Edina Latif smatrala je da se o tome ne treba napisati ni riječi.

Što je ok. To je valjda na strani patriotizma. I obrane ugleda domovine. Ockej rekoh.

Iako BIH nakon Nerkeza Arifhodžića koji još nije optužen, potresa krupan diplomatski skandal u slučaju Zijada Hadžijahića koji je korištenjem simboličke moći uposlenika SAD ambasade uspio postaviti suprugu Nermanu na mjesto veleposlanice u Sloveniji, Edina Latif, valjda po nalogu direktora želi skrenuti pozornost s tog slučaja, izmišljanjem diplomatskih skandala u slučaju Šušnjar. Nema Zije, nema Nermane, al eto ima Šušnjara.

Nermana Hadžijahić, supruga Zijadova, vrhunska poznavateljka milanske modne scene, imenovao je muž, uposlenik u SAD ambasadi, obećanjem da će pritisnuti Tužiteljstvo BIH i blokirati istragu protiv Radončića. Ambasada SAD-a kazala da će reagirati priopćenjem. Do danas nema priopćenja je li oni u Najdražoj ambasadi kontroliraju Tužiteljstvo BIH ili ne.

Latifova i Alispahić čak ne prezaju od toga da optuže i St. Department kako me je uopće smio pozvati tamo. Sram da ih bude!

Što ne čudi. Jer taj Alispahić, Edinin direktor bio je na američkoj crnoj listi. Pa kako je SAD ocrnjivao njega sada on ocrnjuje njih. Jadna SAD. Jadni Washington. Sad kad ih se dovežu sarajevski mediji Trump će im biti ka kamilica. A ja ću valjda odmoriti…

Kažem ja Edini, zašto ne postaviš pitanje za javnost, kako je moguće da sam ja SAD Kongresu i State Departmentu “honorable guest” , kako stoji u pozivu, kako je moguće da je SAD državi milo i drago da kao takav sjedim 50 metara od predsjednika Obame i s njime doručkujem, što mi je pričinilo iznimnu čast, no eto istovremeno nisam poželjan SAD ambasadi niti mogu proći birokratske barikade iste?
Pitam Edinu zašto tu recimo istraživačka novinarka Edina ne postavi pitanje za koga radi sarajevska ambasada, za sarajevsku čaršiju ili za američku državu?

No ništa me nije razumjela kaže i da je boli glava, i da mora ići piti kafu s limunom.

Vidite gđo Kordić kako su naši jezici različiti.

Preslik pozivnice od američkog Kongresa

 
Očito je moj boravak tamo, i ono što sam govorio kao gost na konferenciji o terorizmu na Balkanu naljutilo Patriu s crne liste. Pa se treba postaviti pitanje zašto Patriji smeta da se u SAD-u govori o terorizmu na Balkanu? Zašto mene nitko iz MVP nije instruirao da ako me nešto pitaju za terorizam u BIH da ja moram rezolutno reći da Jok! Kod nas ti jarane toga nema. Bio tek jedan Mevlid, cool lik, hipster, malo pucao po ambasadi, sad se dao u filmaše i to je to. Zašto mi nitko nije rekao da je to službeni stav BIH?

Trebaju li se Edini Latif i Bakiru Alispahiću Crnome, ispričati američki senatori što su uopće organizirali konferenciju o terorizmu na Balkanu? Trebam li ja zamoliti pismeno St. Department i prijatelje iz Kongresa koje sam tamo upoznao da upute pismenu ispriku gospođi Latif i gospodinu Alispahiću i cijeloj patriotskoj Bosni koja je ustala protiv mene? Recimo g. McCainu. Recimo da mu SMS-am možda ovako nešto: “Hej Johne, znaš ono, terorizam u BIH i te priče, zezao se ja bolan, cimao te malo, nema ti toga odavno više kod nas.” Da pitam Regoju iz MVP smijem li tako i da odmah šaljem ako se možda g. Regoja slaže?

Što zapravo povezuje Patriju i terorizam hoće li nam netko od njih dvoje odgovoriti? Može i na bosanskom.

Bakir Alispahić #divanjedandečko #vlasnikPatrije #USAblacklist #isvaštajošnešto

Elem, kažem ja dalje Edini da sam tamo, negirala SAD ambasada egzekvaturu ili ne, pozvan kao nositelj imenovanja generalnog konzula, što još uvijek jesam, i da sam se kao takav isključivo i predstavljao a ne kao netko tko je potvrđen na toj funkciji, Edina potom napiše da sam se ja predstavljao kao generalni konzul u Čikagu.

Dakle vidite gđo Kordić, ako na hrvatskom kažete imenovan sam na neku funkciju no nisam je preuzeo, nositelj sam imenovanja i diplomatske putovnice, na bosanskom to znači “preuzeo sam tu funkciju i MVP mi je dao putni nalog”.

Potom me je pitala što je s mojim agremanom. Kažem da konzuli ne čekaju agreman nego egzekvaturu.I da je još nisam dobio. Edina potom napiše “Ivan Šušnjar je skandalozan jer nije dobio agreman”.
Dakle na bosanskom se vidite gđo Kordić, egzekvatura kaže agreman. A ako ne dobijete egzekvaturu odmah ste skandalozni.

U svakom slučaju Edina je danas ponovno zvala kaže Ambasadu SAD-a pa su joj, kako tvrdi, iz Ureda za javnost, SAD Ambasade kazali da ja nisam niti ću dobiti potvrdu od te ambasade da mogu preuzeti dužnost u SAD-u.

Iako sam ja njoj to već potvrdio ona ide zvati ambasadu. Što je znak da ona mene opet ni riječi nije razumjela.

Iako je zapravo diplomatski skandal upravo to, da ambasada odaje podatke o službenim diplomatskim protokolima koji su u praksi tajni, i to dijeli s lokalnim BH medijima, u ovom slučaju medijima u vlasništvu ljudi s američke crne liste, što nije praksa ozbiljnih diplomatskih predstavništava, iako pravi diplomatski skandal leži upravo u činjenici da strana ambasada negira odluku Predsjedništva BIH, i iako bi BIH da je suverena država trebala, naročito pošto je stvar javna, odgovoriti diplomatskim protumjerama, što naravno neće, jer nije suverena država, unitarni bosanski mediji s crne američke liste slave odluku da je SAD ambasada negirala najvišu instituciju BIH. Kojeg li patriotizma!

Onome tko je bosanski patriot, trebala bi zasmetati ta odluka bez obzira koliko mene mrzio ili ne. Zašto? Zato što je pogažena odluka države. Pokazana je nepotrebna sila. Pozicija generalnog konzula inače nebitno je, drugorazredno diplomatsko mjesto koje se u pravilu nikada ne blokira niti ide na neke naročite provjere. Pa je taj skandal utoliko veći. U diplomaciju u SAD su prije mene odlazili raznorazni agenti AID-a, šverceri oružjem, ljudi sumnjive ratne prošlosti, no nikada se protiv nekog u BIH nije digla tolika hajka i provela ovakva ideološka fetva, kao da će mojim odlaskom u SAD kompletna unitarna propaganda bošnjačkih NGO organizacija po SAD-u biti preko noći raskrinkana. Tako da sam stvarno počeo više cjeniti sebe, i osjećam se nekako moćno. Bez zezancije.

Meni ta saraj panika, od mog mogućeg odlaska tamo, osobno imponira i godi, no ni nisam mogao ni sanjati da sam percipiran toliko opasno. Na trenutke počinjem propitivati twitove Emira Suljagića koji je tvrdio da sam čak i serijski ubojica. Pitam se je li taj nasilnik možda otkrio neku moju mračnu stranu koje ja nisam niti svjestan?

Sve ja to lijepo pojasnim Edini, što je država, kako funkcioniraju međudržavni odnosi , što bi nju kao državljanku BIH i Patria-tkinju trebalo uzrujavati ali uzalud. Ni “P” od patriotizma na Patriji. Samo novi i novi tekstovi propagande.

Dakle ne razumijemo se niti u osnovnom poimanju diplomacije i projekciji značenja suverenosti države.

I nakon što sam joj sve to lijepo pojasnio Edina Latif me, mrtva hladna pita je li mogu ja njoj to poslati u obliku izjave na memorandumu generalnog konzula. Tada sam shvatio da je vrag odnija šalu, i da moj jezik i jezik Edine Latif poptuno različit gđo Kordić. Vjerovali vi meni ili ne.

Iako sam joj nekoliko puta ponovio da ja nisam preuzeo tu funkciju ona me na kraju razgovora traži izjavu na memorandumu. To je kao da kažeš “Hej Edina ja ti nisam doktor!”, a ona kaže “Dobro, bolan, možeš li mi sada udariti pečat na recept?!”

Vidite gđo Kordić, kako različitim jezicima mi pričamo i koliko je velika potreba uspostave kanala na hrvatskom jeziku u BIH. Ma koliko Vas vaši drugovi iz Sarajeva uvjeravali suprotno.

Pojasnio sam potom Edini Latif da je meni javljeno iz Sarajeva, posredno iz SAD amabasade dok sam bio u Washingtonu kako nisam dobio egzekvaturu. I to upravo dok sam doručkovavao s njihovim predsjednikom Obamom, koji je održao jedan fantastičan govor, u kojem je toliko puta pored mnoštva mudrih rečenica kakve dolikuju jednom velikom lideru, spomenuo i Novi Zavjet, Isusa i nadu koju nam Bog daje u borbi protiv straha. Meni je takav govor jednog demokrae bio naprosto neshvatljiv. Pomislio sam kako bi u nas u BIH isti oni koji su Cormackovoj pisali protiv mene, recimo Dizdarević, Kukić i Žbanila, svakog BH političara koji bi se usudio na javnom skupu spomenuti Novi Zavjet isti tren nazvali klerofašistom. I pitao sam se kako takvi ljudi mogu biti prijatelji SAD ambasade?

Dakle meni je poznat razlog zbog kojeg mi SAD ambasada u Sarajevu uskraćuje egzekvaturu za SAD, ali sam istovremeno zamoljen da taj razlog javno ne objavljujem. Ne znam čega se stide to javno iznijeti. Doduše i mene bi bilo malo stid da sam na njihovom mjestu. No činjenica je eto da SAD ambasada drži do svojih diplomatskih procedura kada trebam štititi ja njih no ne ni onda kada oni trebaju štiti mene.

Jer danas čitam kako Edina Latif tvrdi kako su joj se odgovorili iz ambasade. Budući da ne vjerujem kako je Cormackova odborila tu informaciju za Latifovu ostaje pitanje koji Zijo je to javio Edini bez znanja Cormackove? Latifova to naime neće da kaže. Štiti svoga Ziju u svojoj ambasadi. Dok se neki drugi Zijo kaje šta je uposlio ženu.

Ovim putem, molim ambasadu, ukoliko ona doista ima posebno uspostavljene diplomatske odnose s Edinom Latif, da preko nje slobodno objavi javnosti koji je to razlog zbog kojeg me blokiraju tako da i ja s njim mogu ići javno.

Budući da ja taj razlog smatram smiješnim, skandaloznim i protivnim svim američkim poimanjima demokracije i o kojem bih trebao informirati i sam St. Deparment i prijatelje iz Kongresa koje sam tamo upoznao.

Iskreno mislim, da od one priče koju je iznijela njena ekselencija Cormack kada je došla u našu zemlju, i kada je kazala da će biti na strani manjih, i potlačenih, posebno na strani LGTB zajednice, da će hodati po cijeloj BIH i poštovati načela Abrahama Lincolna, da od te priče nema ništa. Premda sam se ja nadao kako je gotovo s Moonovom politikom u BIH dolaskom Cormackove. Cormackova je ovom odlukom potvrdila da je kao i njen prethodnik na strani većih i jačih, nešto je dalje od Sarajeva po BIH nismo vidjeli, ako ne Hrvati u BIH onda hercegbosanska LGTB zajednica uskraćena je selfija s njom.

Lincolnovo načelo sigurno nije bilo gušenje slobode medija i ozakonjenje vladavine jedne grupe građana nad drugom. Povlaštenih koji imaju prava i nepovlaštenih koji imaju samo obveze prema državi.
Predsjednik Lincoln je, pretpostavljam da njena ekselencija to zna, ubijen zbog svoje borbe da sve skupine građana u SAD-u budu ravnopravne u pravima i obvezama. Osim toga istakao se i u poreznom uravnoteženju federalnih jedinica u SAD-u, pa bi bilo genijalno da drugarica Cormack taj princip krene zagovarati i za federal states u samoj našoj FBIH. I tako recimo podrži Tuzlansku inicijativu. Jer ako ne želi kopirati Lincolna u polju građanskih prava i ljudskih sloboda, može barem u fiskalnoj politici. Mislim red bio bio. Kad se već u svom nastupnom govoru pozvala na njega.

Lincoln se naime borio da oni koji su bili označeni kao ljudi krive boje kože postanu ravnopravni. Moj slučaj je nakon odluke upravo nešto suprotno. Imaš obveze prema državi, prema sudovima, na namještenim sudskim procesima, no pravo koje ti po ustavu pripada kao građaninu BIH, to pravo ćemo ti uskratiti. Jer si to što jesi. Pripadnik si malobrojnijih, koji je kritizirao silu brojnijih. I nešto što si smatrao nepravdom. Recimo Platformu. Kao takav, jednostavno “pretaman” si za nas. Pisao si! Sram te bilo! Koristio si Freedom of Speech! Fuj! I ti bi takav u USA?! Užas!

Kakve veze takav pristup ima s idealima Abrahama Lincolna molit ću lijepo? I što bi se dogodilo da se neko u samoj SAD kazni zbog toga uskratom nekog građanskog prava? No očito je da i dalje vrijedi ona Quod liceti Iovi….

Ostaje pitanje koji Zijo iz ambasade je presudno utjecao na Veleposlanstvo da blokira moju egzekvaturu. Osim Zije za imenovanja supruga po Slovenijama kako se preziva Zijo za blokadu diplomanata? Ako je otkriven jedan Hadžijahić, jamči li nam ambasada SAD-a da tamo više nema niti jednog?

I mogu li da nam konačno kažu, vidim da su se i Dežulovići ušutili oko te sjajne afere, je li oni, Ambasada, imaju moć da utječu na odluke Tužiteljstva BIH ili ne? Jer ako je mogao Zijo utjecati, koliko tek mogu oni? To bi bilo važno znati pogotovo dok nas Inzko uvjerava kako je Tužiteljstvo BIH nezavisno i kako je svaka kritika na njega nedopustiva.

Potom se nameće i novo pitanje, baš njenoj ekselenciji Cormack, kako to američka ambasada planira voditi borbu protiv korupcije u BIH kada još nismo čuli ispriku iste te ambasade? Naime, njihovi kadrovi koje su protivno Ustavu FBIH postavili u Vladu Platforme danas su po sudovima BIH pod optužbama nit manje nit više nego za korupciju. Kako da borbu protiv korupcije u suverenoj BIH predvodi strana ambasada i to ona koja je u prošlom mandatu imenovala čisto i nepatvoreno zlo od korupcije zvano Lijanović npr.?

U svakom slučaju javnost u BIH treba znati sljedeće: Svi oni koji misle da su mojim zaustavljanjem odlaska na ovu funkciju pobjedili, i da je pobjedila BIH varaju se. Pobjedila je destruktivna politika sarajevskog unitarizma, koja samo dokazuje kako je istinito sve ono o čemu ja sve ove godine uporno pišem. A pobjeda destruktivizma nije pobjeda nego veliki poraz za jedinu moguću BIH.Državu ravnopravnih građana i naroda u njoj.

Osam punih godina Sarajevo je majoriziralo i kroz uzurpaciju hrvatske kvote diplomacije u BIH. Hrvati zbog toga nisu pisali protestna pisma. Niti su te Komšićeve diplomate nazivali serijskim ubojicama. Nemamo pojma što je o hrvatskom pitanju i budućnosti BIH po Italiji govorio Nerkez Arifhodžić ili po SAD-u od Komšića postavljena Jadranka Negodić. Koje su plaćali i Hrvati iz BIH.

Ja sam u to doba redovno pratio događanja u BH diplomaciji i rad Komšićevih diplomata. I danas na hrvatskim pozicijama u svijetu sjede neki od Komšićevih diplomata koje Čović ne smjenjuje budući da poštuje ugled ove zemlje i diplomatsku praksu ustaljenu u svijetu. Naime, samo neozbiljne zemlje rade sječu diplomata odmah nakon preuzimanja vlasti. Što je činio primjerice Komšić.

Nakon osam godina, Hrvati u BIH konačno sami postavljaju svoju diplomaciju i Sarajevo, točnije jedan njegov destruktivni dio, ponovno ima obraza kadrovirati iako je svjesno koliko je takav potez loš za nekakvu integraciju BIH društva.

Jedini sam nestranački kadar u cijeloj BH diplomaciji. Punih osam mjeseci pod konstantnim sam ideološkim linčom. Emir Suljagić koji je protiv mene počinio nekoliko kaznenih djela, taj silni i hrabri Emir, danas izbjegava primiti tužbu koju mu uručuje moj odvjetnik i živi od novaca BH građana kroz institut bijelog hljeba. Protiv njega “nezavisno” državno tužiteljstvo ne diže optužnice zbog povrede ugovora o radu ili počinjenja kaznenog djela huškanja, klevete itd. tijekom radnog vremena.

U tih osam mjeseci mogao sam sjesti na BH proračun i uzimati lijepe novce. No eto nisam.

Nerkez Arifhodžić, nakon što se najeo novaca iz hrvatske kvote BH diplomacije, ovih dana hoda po Italiji gdje mu ručkove plaća RH veleposlanstvo. Malo se Nerkez najeo hrvatskih para iz BiH pa mu dobro dođu i proračunski novci iz RH.

To Vam je draga gospođo Kordić, ukratko jedna priča o govoru naroda slovinskoga u BIH. O našem suštinskom nerazumijevanju na navodno istovjetnim jezicima. Volio bi da vas ovaj slučaj malo korigira u vašim budućim lingvističkim stajalištima.

Jer vidite, Edina Latif i ja inače bez problema komuniciramo misleći da se razumijemo. Problem je tek samo u tome što se apsolutno ništa ne razumijemo.

im|artinfo.ba, preneseno sa portala poskok.info