Skoro 30 godina bh. Hrvati ispijaju čašu otrova jer su tri puta brojniji UZP-ovi nad njima i dalje nekažnjeni...
Danas se navršava pet godina od izricanja pravomoćne presude šestorici čelnika Herceg- Bosne; Jadranku Prliću, Bruni Stojiću, Slobodanu Praljku, Milivoju Petkoviću, Valentinu Ćoriću i Berislavu Pušiću. Haaški sud na današnji dan 2017. godine osudio ih je na ukupno 111 godina zatvora, jer su navedeno je u presudi, zajedno s čelnicima Republike Hrvatske s bivšim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom na čelu na teritoriju BiH, na kojemu je bila uspostavljena Herceg- Bosna provodili Udruženi zločinački pothvat. Nakon rečenice „kriv je“ general Praljak popio je bočicu otrova pred očima cijeloga svijeta.
Ne ulazeći u sadržaj presude Haaškog suda, niti je komentirajući, jednostavnom analizom njezinih učinaka u proteklih pet godina, jasno je da ona ni na koji način nije doprinijela procesu pomirenja u BiH. Otkako je izrečena u bošnjačkim medijima i većem dijelu bošnjačke javnosti, cijelom hrvatskom narodu u BiH uporno se pokušava nametnuti epitet UZP-ovaca, zločinaca, Herceg- Bosna uporno se naziva takozvanom iako je ugrađena u temelje Federacije BiH. A kao vrhunac u izljevima mržnje otrov kojeg je ispio general Praljak jer se nije osjećao krivim, nebrojeno je puta nazvan „praljkovačom“. Ismijavati se s činom bilo čijeg samoubojstva je degutantno i samo po sebi dovoljno govori o osobama koje to čine i mržnji kojom su opsjednute. A opsjednutih mržnjom u BiH svakim je danom sve više, nakon presude šestorici bh. Hrvata niču kao gljive poslije kiše. I ne pogoduje im samo kiša već i sve druge prilike za rast i razvoj, prije svih činjenica da presude za zločine nad Hrvatima u BiH i dalje izostaju.
Prema podatcima koji su izneseni u dokumentarnom filmu „Zidine“ koji govori o stradanjima hrvatskih logoraša u BiH u više od 500 logora, većinom Armije R BiH, iznesen je podatak da je s teritorija pod kontrolom HVO-a, dakle na području na kojemu je djelovala Herceg- Bosna protjerano oko 50 tisuća Bošnjaka. S onih pak područja koje je kontrolirala Armija R BiH protjerano je tri puta više Hrvata, preko 150 tisuća. Kako to da progon tri puta više stanovnika nije bio dio Udruženog zločinačkog pothvata? Pitanje je to koje su oni koji su na svojoj koži osjetili zločin, koji su ga gledali, te su protjerani sa svojih stoljetnih ognjišta domaćem i međunarodnom pravosuđu postavili nebrojeno puta. Kako to Hrvatska može biti dio UZP-a, a islamske zemlje, poput Alžira, Tunisa, Maroka nisu! A njihovu su državljani ratovali u redovima Armije R BiH koja je etnički pokušala etnički očistiti središnju Bosnu i dolinu Neretve, a dobrim dijelom i uspjela u Travniku, Bugojnu, Zenici, Fojnici, Kaknju, Konjicu, Jablanici sve do Grabovice nadomak Mostara u kojoj su demonstrirali školski primjer etničkog čišćenja. Sakibu Mahmuljinu koji je osuđen tek za dio zločina postrojbe El Mudžahid , nad Srbima u Vozući, nije palo na pamet ispiti čašu otrova jer zna da je kriv. I zato je pobjegao od izdržavanja kazne. I s pravom je revoltiran jer primjerice Selmu Cikotića ni Dževada Mlaću još nije stigla ruka pravde, a itekako su osmislili i proveli udružen zločinački plan etničkog čišćenja Bugojna koji je nekim „čudom“ brisan iz nepravomoćne presude njihovim podređenim na suđenju pred Sudom BiH prije više od deset godina. Vjerojatno istim „čudom“ koje sve ove godine spašava Cikotića i Mlaću od suđenja za progon Hrvata i nasilna odvođenja iz logora iako su dokazi protiv obojice odavno u spisu Tužiteljstva BiH.
Neki su to od brojnih razloga zbog kojih Hrvati u BiH već skoro 30 godina, kap po kap, ispijaju čašu otrova jer ispaliti granatu na dječje igrališta dok je trajalo primirje i ubiti osmero djece nije zločin. Jer ubiti majkama Sarafini Lauš iz Travnika, Anici Jurić iz Kaknja i Kati Soldo iz Doljana kod Jablanice po trojicu sinova nije vrijedno podizanja optužnice. Ubijati hrvatske povratnike i policajce i nakon rata u Travniku nije dio nikakvog zločinačkog plana zadržavanja stanja koje je postignuto u ratu. Šutjeti o lokacijama s kostima nasilno odvedenih logoraša iz Bugojna dok majke i očevi umiru od tuge jer ne mogu pokopati svoju djecu, nije zločin. Nije važno ni tko je naredio ubojstvo gvardijana i vikara u Fojnici. Sve su to kapi koje čine veliku čašu otrova koju Hrvati u BiH polako ispijaju skoro 30 godina. Ona će ih na kraju ubiti, ne tako brzo kao generala Praljka, ona ih ubijala lagano sve ove godine. Posljednjih pet ubrzano. Zaustaviti ovaj proces može samo pravosuđe, podizanjem optužnica i za zločine nad Hrvatima u BiH!
AP/Artinfo.ba
