Na suđenju Marini Pendeš glavno pitanje je je li Ivo Miro Jović radio ili nije. AID baš ne miruje.
Ako pak žele smjestiti Pendešovoj, imaju friškiji dokaz o nekome tko nije radio u tom ministarstvu a primao je plaću. On se čak javno hvalio kako ništa ne radi. I zna cijelo Sarajevo kako ništa nije radio. Taj ili je twitao ili je visio po Čaršiji udbujući protiv svakog tko nije po njegovom ćeifu. Pa i protiv predsjednika vlastite mu stranke. Emir Bijeli. Od čovjeka navodnog “antičetnika” koji je kidao krpice udovica Belih Orlova po Haagu do profesionalnog žderača Belog Hljeba. I to duple porcije. O ostalim bijelim supstancama sad da ne govorimo.
Čovjek koji će zbog toga što je javno manifestirao vlastiti nerad i notorno kršio ugovor o radu te pravila lijepog ponašanja huškajući, klevećući, cvrčeći, sada će biti nagrađen novcem građana BiH da u ovom vremenu u kojem također ništa ne radi nekako lakše preživi te dane vječne dokolice. I vječne destrukcije.
Ne postoji veći parazit nesreće BiH građana od Emira Suljagića. Taj je čak i u vrijeme srebreničkog pokolja radio šta? Zarađivao prevođenjem. S nečitljivog četničkog na tečni engleski. I obrnuto.
Dakle, dragi AID-ovci ako ćete suditi Pendešovu, sudite joj zbog Suljagića. Teže je oboriv slučaj. Pardon. The Slučaj.
Gospođa Pendeš, doista je kriva, što kao nadređena Suljagiću, istog nije prijavila psihijatrijskim organima gonjenja.
artinfo.ba, preneseno sa poskok.info
