SDP i DF-u mogu biti ponosni – njihovu epsku borbu za prava Ostalih i ujedno ugodan boravak u foteljama namijenjenim konstitutivnim narodima, nastavlja Naša stranka. Pa tako Predrag Kojović na tribini o diskriminaciji građana u županijskim Ustavima izjavljuje kako “„Živimo u diktaturi konstitutivnih naroda, u kojoj je jedan veliki broj ljudi diskriminiran Ustavom“.
_____________ piše: Gloria Lujanović l poskok.info
Salonski, sofisticirani ljevičari, politički i moralni nasljednici pomirujuće i prosperitetne bh. misli su kroz kompletan NVO u Sarajevu, financirani stranim valutama, šarenim fasciklama, izletima po Jahorini i po kojim hashtagom stvorili i ideologizirali zavnobihsku mladež koja čita poeziju Stojića Mile, Ahmeda Burića smatra malo boljim književnikom nego Jasmina Imamovića jer “ fabularno je konzistentniji”, redovito gleda projekcije na SFF-u, utire put europskoj BiH i naravno – mladeži iz rigidinih nacionalističkih NedajBoženikom političkih stranaka, smatra konzervama, priprostim fašistima i mrziteljima države. Kao djeca nekadašnjih KOS-ovaca, profesionalnih prokazivača i utjerivača pravde, princip su kao genetski nasljednici prihvatili i nastoje ga što je bolje moguće operacionalizirati.
Privatizirali su i patriotizam i realitet prema odnosima u bh. društvima jer oni su prava raja, urbana sarajevska raja koja “ ima prijatelja drugih nacionalisti”, “ druži se baš sa svima, ne gleda to tko je koje vjere”, “ studirali smo vani”, “prič’o mi stari kako je prije fino bilo, sve bratstvo i jedinstvo.
Kao (ne)izravni promicatelji velikobošnjačkog nacionalizma i staljinizma u BiH, istovremeno su i zagovornici tolerantnog društva najširih građanskih sloboda, borci za državu u kojoj će u prvom redu vladati zakon fašističkog sadržaja, kao iz Mustafićevih predstava točnije ljubav prema svima i svemu ako oni smatraju da je taj osjećaj potreban i važan u datom političkom trenutku. Jedna isprazna i već viđena priča koja ne pali u korpusima konstituvnih naroda, ali pali kod stranih veleposlanstava, donatora, sponzora što je sasvim dovoljno jak razlog da i dalje opstaje dok Sejdić i Finci šute i gledaju kako “ pitanje Ostalih” postaje pitanje na kojem Sabina Ćudić dere grdnu lovu za svoju modernu obleku, a Mustafić za predstavu o tom kako mu je Ministarstvo kulture FBIH ponizilo “internacionalni teatarski festival”.
Iritantna borba protiv podijeljenih društava i gradova za što po defaultu optužuju nacionalne stranke, intenzivirana borba protiv korupcije, nacionalizma, separatizma i svih drugih izama – snažno i odvažno, postanjem fotki sa nekim motivirajućim citatom Sabine Ćudić. Ivana Orelanska bi imala što naučiti od ovih hrabrih sinova i kćeri Bosne. Samo lažna ljevica Sabine Ćudić može političariti o feminizmu, listama 50 50 i vjerovati da to nije znanstveno-fantastična priča u BiH.
Kod donatora prolaze samo panel diskusije u udobnim sarajevskim hotelima o pravima žena a činjenica da na samo sat vremena od tih hotela žive djevojčice kojima se uskraćuje pravo na obrazovanje i pobjedu u natjecanju spelovanja nije ono što je zanima. Lamentiranje o rodnoj ravnopravnosti je kul i poželjno ako si prije tog Bosanka i Hercegovka, građanka BiH, pa tek poslije žena.
Naša stranka je zapravo, pravno registirani politički spin kako bi politički marginalci, proračunski korisnici, derači stranjskih para koji osvajaju mandate- dva imali čime zabaviti dok Mustafić režira novu predstavu. Političke fantazmagorije ekipe iz NS-a koji su privatizirali termin “ građana BiH” su skorojevići, sa dugim popisom nekretnina koji u skupocjenim odijelima i sportskim automobilima, između hobija “izrade i dizajna unikatnih torbih” u lakiranim salonkama/ mokasinkama šetkaju po bh. blatu i pokoji put stresu prašinu sa šešira širokog oboda.
Dosadno i građanski neuvjerljivo.Baš kao i Kojovićeva izjava o diktaturi konstitutivnih naroda.
