Foto: Internet/ilustracija
Hrvatski branitelji izvukli su skoro 50 tisuća civila te tako spriječili stradanja i genocid puno veći od onog u Srebrenici
Okruglim stolom na kojemu će govoriti zapovjednici ratnih postrojbi HVO-a koje su bile nositelji obrane Jajca, memorijalnim pohodom jednim od glavnih puteva spasa Jajčana, putem do Tomislavgrada, odavanjem počasti poginulim braniteljima, polaganjem vijenaca i molitvom za njihove duše, ovih će se dana, u organizaciji Udruge „13. rujan“ obilježiti 30.-ta godišnjica pada Jajca u ruke srpskom agresoru. „Bolna je to i tužna godišnjica ali ujedno i podsjetnik da iz teških vremena treba izvući pouku“, kaže Darko Samardžić, predsjednik Udruge „13. rujan“, krovne udruge svih ostalih jajačkih udruga proizašlih iz Domovinskog rata.
Podsjećamo, srpska agresija na Jajce i Pougarje, današnje Dobretiće, počinje u proljeće 1992. godine u sklopu operacije Vrbas '92. čiji je cilj bio zauzeti Jajce zbog njegovog strateškog značaja i pozicije. Bilo je okruženo općinama s većinski srpskim stanovništvom, a imalo je i bogate hidroenergetske i vodne potencijale. Nakon prvih granatiranja krajem svibnja, za Jajčane počinje vrijeme sedmomjesečne opsade kojeg stanovnici Grada na Plivi opisuju kao „pakao na zemlji“. Dnevno je na Jajce padalo na stotine projektila, a među ostalim lansirano je i 8 raketa zemlja- zemlja zvane Luna. Središte grada kao i svi važniji putni pravci bili su svakodnevno gađani topničkom paljbom, a s brda Ćusine i snajperskom. Posebno teški bili su ljetni mjeseci u kojima se jedva mogao izbrojati broj mrtvih i ranjenih. Jajčanima, pripadnicima Brigade HVO-a „Hrvoje Vukčić Hrvatinić“ dolazili su na ispomoć branitelji iz Lašvanske i Lepeničke doline, ali unatoč svemu obrana Jajca s obzirom na nadmoć koju je imala JNA, bila je nemoguća misija. Kako je vrijeme odmicalo do takve spoznaje dolaze i branitelji Jajca kojima je prije sloma obrane povjerena najtužnija misija, izvlačenja civila.
Svaka od bojni jajačke Brigade HVO-a dobila je zadatak izvući dio civilnog stanovništva te Jajce krajem listopada, po riječima predsjednika Udruge „13. rujan“ Darka Samardžića napušta skoro 50 tisuća stanovnika. Njihov ostanak u osvojenom gradu bez sumnje bi izazvao i nekoliko puta veće razmjere zločina od onih u primjerice Srebrenici. Hrvatski branitelji iako izmoreni sedmomjesečnim pokušajima obrane neobranjivog, uspjeli su spriječiti genocid u Jajcu te su nesebično i vojnički najprije izvukli civile, a potom se i samo povukli iz Hrvojeva grada. Tužne scene povlačenja ostale su im zauvijek u sjećanju, ali svjesni su bili kažu da su one daleko manje zlo od pokolja koji bi ih čekao da su ostali. „Osim Jajčana imali smo i izbjegle Pougarce, njih oko pet tisuća. Većina nas izlazi putem do Tomislavgrada, a manji dio u središnju Bosnu. Teško je i pretpostaviti što bi se dogodilo da su civili ostali“, kaže Samardžić.
Nakon što su pripadnici HVO-a izvukli civile, u Grad na Plivi 29. i 30 listopada ulazi Vojska Republike Srspke. Jajce je okupiran grad sve do 13. rujna 1995. godine kada je oslobođen, zajedno s Pougarjem, u Vojno- redarstvenoj akciji Hrvatske vojske i HVO-a „Maestral“. Jajčani se nakon toga počinju vraćati u svoj kraj kojeg su bili prisiljeni napustiti prije točno 30 godina. Ovih dana mnogi od njih prisjetit će se najtužnije epizode iz Domovinskog rata, rata koji za hrvatske branitelje nije završio padom Jajca u ruke srpskom agresoru već se nastavio na ratištima diljem BiH sve do povratka u Jajce u čijem oslobođenju također sudjeluju.
Foto: Oslobođenje Jajca
AP/artinfo.ba
