Foto: FENA
Za građansku BiH u kojoj će se nastaviti gaziti prava jednog dijela građana, Hrvata!
Pred zgradom Ureda visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (OHR-a) održani su još jedni prosvjedi u organizaciji „neformalne skupine građana“ protiv kako su naglasili prosvjednici, nametnutih odluka Christana Schmidta, visokog predstavnika u BiH. Prosvjednici, a bio ih je značajno manji broj nego što su prikazali bošnjački mediji, u izjavi istim tim medijima spominjali su sve i svašta, od podjela do segregacije i apartheida, iako nam je svima boja kože ista. Neki su čak došli s bijelim trakama relativizirajući žrtve Holokausta što je nedopustivo i sramotno. Svašta se na još jednom u nizu sarajevskih prosvjeda licemjerja moglo čuti. Sve osim stvarnih razloga okupljanja u najmanju ruku čudne skupine ljudi s još čudnijim zahtjevima. A oni su mogu sažeti u sve osim u zauzimanje za građansku BiH u čije ime su se okupili još jednom. Jer kakva je to građanska BiH u kojoj se prosvjeduje jer jedan narod želi ista prava kao i druga dva, prava koja su im garantirana Daytonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH kao najvišim pravnim aktom. Među ostalim i da biraju svoje predstavnike u vlasti. Osim što su pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda u BiH, Hrvati su i građani BiH i ova je zemlja i njihova domovina. I da, ne može ih se strpati u par vagona iako je i to jedna od poruka s ranijih prosvjeda pred OHR-om. Prosvjed za građansku BiH u kojoj će se nastaviti praksa oduzimanja političkih prava jednom dijelu građana iste zemlje besmislen je i kontradiktoran.
Da su prosvjednici izašli s jasnim zahtjevima onih koji su im platili da prosvjeduju, ako već nemaju vlastitih uvjerenja, njihov bi prosvjed možda imao nekog smisla. Tako bi izašli s transparentom „Za građansku u kojoj će većinski narod biti prvog, a ostali građani drugog reda“, ili jednostavno „Hoćemo islamsku državu u BiH“. Ovako, u zauzimanju za građansku BiH u kojoj ruše temelje iste ove zemlje, u kojoj bi nastavili praksu gaženja prava jednog dijela građana i to onih koji su u manjini, a jednoj od manjina, Židovima i njihovom stradanju u Holokaustu se rugali, je u najmanju ruku obesmislio pojam iskazivanja prosvjeda protiv neke društvene pojave. Sarajevski prosvjedi licemjerja primjerice nemaju nikakve sličnosti sa studentskim prosvjedima iz sad već davne 1968. godine. Još manje s građanskim pokretima koji se po svijetu bore za različita ljudska prava.
I na kraju, prosvjedi u BiH su itekako poželjni, jer razloga za prosvjede imaju svi narodi i građani. Počevši od ekonomskih do političkih. Ali na prosvjede se izlazi iz uvjerenja s jasnim zahtjevima i porukama. U povijesti prosvjedovanja vjerojatno je nezabilježeno da netko izlazi na ulicu kako drugi ne bi mogli ostvariti svoja ustavna prava, ista prava koja prosvjednici i njihovi mentori uživaju. Prosvjedi pred OHR-om nisu ništa drugo nego prosvjedi licemjerja, demonstracija dvostrukih mjerila, ljudske gluposti i manipulacije u kojoj osim samih prosvjednika, značajnu ulogu imaju i bošnjački mediji. I jednim i drugim financijeri su isti, nacionalisti koji u BiH žele dominaciju jednog većinskog naroda nad malobrojnijim i manjinama.
AP/artinfo.ba
