Doministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Ljiljana Lovrić u velikom intervjuu za Večernji list BiH odgovorila je na mnoga pitanja.

Nagađa se o izvozu naoružanja i vojne opreme iz Federacije BiH u Ukrajinu. Događa li se taj izvoz i kakva je pozicija države BiH?

Problematika i poslovi vanjskotrgovinskog prometa naoružanja i vojne opreme iz Bosne i Hercegovine u isključivoj su nadležnosti upravo države, odnosno državnih institucija, a sve u skladu sa Zakonom o kontroli vanjskotrgovinskog prometa naoružanja, vojne opreme i roba posebne namjene. Zahtjevi koje poduzeća registrirana za obavljanje ove djelatnosti podnesu Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa za izdavanje dozvole, mi prosljeđujemo institucijama na provjere i davanje prethodne suglasnosti, a to su Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo obrane BiH, Ministarstvo sigurnosti BiH i Obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH. Nakon što zaprimimo prethodne suglasnosti mi izdajemo dozvolu. Napamet se ne radi ništa. Takvo je postupanje i kada govorim o Ukrajini, samo što morate znati da je izvoz naoružanja iz Bosne i Hercegovine zaustavljen odlukom Predsjedništva BiH iz 2015. godine, koje je tada bilo stava da izvoz naoružanja i vojne opreme iz Bosne i Hercegovine u Ukrajinu u tom trenutku, nakon aneksije, nije bio u vanjskopolitičkom interesu Bosne i Hercegovine jer nije doprinosio regionalnoj sigurnosti, stabilnosti i aktualnim međunarodnim diplomatskim naporima za postizanje mirnog rješenja krize u Ukrajini. Mi smo kao Ministarstvo dužni da se takvog stava pridržavamo, sve dok se isti ne promijeni. Ukrajina kao država nije nikada bila na režimu sankcija od strane UN-a, ali je kod nas stav najviše institucije nadležne za vanjsku politiku takav i kako kazah mi smo dužni pridržavati se istog. Znači, legalan izvoz ove vrste robe, direktno u tu zemlju, nije moguć.

Svejedno, ne možete jamčiti da se to ipak ne dešava?!

Pa u današnje vrijeme nitko više ništa ne može jamčiti, to znate i sami. Direktan izvoz u Ukrajinu, kako sam već kazala nije moguć, ali jeste moguće posredovanjem u slučajevima kada dozvolu izdaje neka druga zemlja. Mi tu nemamo nadležnosti. Kada je u pitanju roba sa bh porijeklom mi tražimo da, u slučaju reeksporta, krajnji korisnik obvezno traži suglasnost nadležne institucije zemlje proizvođača odnosno Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Na osnovu baze podataka o realizaciji dozvola do sada nije bilo zlouporaba. Ne tvrdim da ih možda neće biti, jer sama dozvola kada se izda vrijedi godinu dana a to je dug period.

Građani BiH svakodnevno pozivaju na ukidanje trošarina na gorivo koje je preskupo. Što bi to značilo za proračune, a što za građane?

Trošarine nisu nadležnost Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, ali odgovorit ću vam. Iskreno, za proračune mnogo a za građane ništa. Mišljenja sam da se radi o nerealnoj i neracionalnoj inicijativi, makar je legitimno predlagati. Ipak, ovo je preozbiljna tematika i ulaziti u istu bez kvalitetnih analiza nije dobro ni za koga. Prijedlog je došao u trenutku kada država nije imala usvojen fiskalni okvir niti je imala usvojen proračun za tekuću godinu, pa bi bilo kakva odluka u smislu ukidanja bilo kojeg prihoda po meni bila nezakonita i dovela bi zemlju u financijsku nesigurnost. Ne mogu znati kojom računicom se vodio predlagač, ali morate znati da se prihod od trošarina, kao vrste indirektnog poreza, dijeli po vertikali, i da bi za umanjeni iznos, a on bi za pola godine iznosi preko 250 miliona maraka, prvenstveno bile oštećene niže razine gdje su zdravstvo, školstvo, socijalna davanja. Nadalje, imate problem provođenja takvog prijedloga, problema zaliha, povrata već uplaćene trošarine i sl. Morate znati da su davanja na goriva jedna od najnižih u Europi kao i to da imamo jednu od najnižih stopa PDV-a. Naravno, građani od države očekuju pomoć i to je nesporno, ali da bi se ovakvi prijedlozi realizirali moraju se uraditi kvalitetne analize i prethodno iscrpiti svi drugi alati, a tu posebno mislim na ograničenje marži, ograničenje cijena, robne rezerve kao sigurnost snabdijevanja i obvezno izmjena zakona o prekršajima. Ne možete zbog zlouporaba kod formiranja cijena istu kaznu propisati malom i velikom.

Mišljenja sam da bi se boljim inspekcijskim kontrolama uvelike spriječile zlouporabe kod formiranja cijena, ali da bi inspekcijski organi radili kvalitetno morate im ojačati kapacitete. Ono što država može i treba uraditi jeste da značajnije subvencionira troškove gradskog prijevoza, komunalnih usluga u smislu troškova za grijanje, za električnu energiju, vodu, populaciji koja je socijalno ugrožena.

 Može li država utjecati da se makar stabilizira cijena energenata, napose nafte na izvjesno vrijeme?

Nafta je burzovna roba čija je cijena kompleksna i ovisi od nekoliko parametara. Jedan od glavnih parametara je godišnja proizvodnja, a znamo da je OPEC najavio smanjenje proizvodnje, znači zakon ponude i potražnje na svjetskom tržištu. U konačnici ne mislim da je ponuda smanjena u tolikoj mjeri, nego da je više u pitanju nekakav oblik panike od nestašice, psihološki moment, nego što je ona zapravo stvarna. Cijenu uvelike određuju i međunarodni sukobi, i nakon agresije Rusije na Ukrajinu, ne toliko zbog embarga nego prije svega zbog smanjenog broja rafinerija za preradu, imate rast cijena jer su rafinerije pretrpane i podigle su cijene prerade što se direktno odrazilo na konačnu cijenu. Transport. Također, kurs dolara kao valute u kojoj se trguje naftom. Nije ista cijena barela, preračunatog prošle godine i sada, ako znamo da je dolar ojačao. Vlastiti izvori i vlastite proizvodnje su jedan od bitnih parametara. Sve što sam navela mi ili ne možemo utjecati ili nemamo. No, ipak ima i što možemo, to sam vam apostrofirala u prethodnom odgovoru, uz mogućnost da se energenti oporezuju ovisno od njihove svrhe, ali i za takav potez moraju se ojačati kapaciteti kontrolnih institucija kako bi se spriječile zlouporabe. Ukidanje trošarine ili carinske suspenzije nisu rješenja koja će pomoći najugroženijim slojevima stanovništva.

Čini se da zabrana izvoza drvnih sortimenata, uključujući peleta nije dala rezultata? Zašto je to tako?

Povećana potražnja za ovom vrstom energenta doslovce je eskalirala početkom godine zbog dešavanja u Ukrajini, a koja je do tada, uz Bjelorusiju, bila najveći proizvođač i izvoznik peleta u EU. Znači, vraćamo se ponovno na zakon ponude i potražanje, samo što se u ovom slučaju radi o robi koja se proizvodi u BiH i na čije kretanje na tržištu država može utjecati. Pravni osnov za donošenje ove zabrane sadržan je u članku 6. stavak (1) i (2) Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH. Osvrnut ću se na stavak (2) koji kaže da slobodan uvoz i izvoz roba ne isključuju zabrane ili ograničenja međunarodnog prometa roba opravdane na osnovu javnosti, morala… Ministarstvo je naknadnom izmjenom odluke izuzelo briket iz zabrane, no nakon ponovnog produljenja u rujnu briket je ponovno došao na zabranu jer su postojale osnovane sumnje da su pogone za proizvodnju peleta preorijentirali na proizvodnju briketa, dok smo ogrijevno drvo pustili jer su cijene po kojima se pelet isporučuje u EU opravdavale čak i korištenje ogrijevnog drveta kao sirovine. Uporedo sa donošenjem ove Odluke provedeni su i inspekcijski nadzori od strane FBiH, i došlo se do zaista frapantnih podataka, a to je da vam se raspon marži na pelet kreće od 10 do 200%, a na ogrijevno drvo od 38 do 132%. Vraćam se na Zakon i pravni osnov; da li je odgovorno prema javnosti, državi, da li je moralno, da vam država subvencionira pokretanje pogona za proizvodnju peleta, u okviru svojih politika prelaska na ekoenergente, da država subvencionira javne ustanove, stambene zgrade, privatne objekte za prelazak na sustave grijanja na pelet, da vam država time napravi tržište za vaše proizvode i da vi na kraju kažete kako u ekonomiji nema socijalne osjetljivosti nego je bitan profit?! Posebno u vremenu kakvo je sada. To su razlozi uvođenja zabrane, a razlog zašto ista nije dala učinka jeste tvrdnja kako ekonomija ne poznaje socijalnu osjetljivost u teškim vremenima i slabi mehanizmi kontrole, te nekoordiniran pristup i prebacivanje svega na državnu.

Neophodno je uvesti ograničenje marži i pojačati inspekcijski nadzor. Skladištiti robu i čekati istek zabrane te pri tome stvarati umjetnu nestašicu koja dovodi do eksplozije cijena je nedopustivo. Ministarstvo provodi aktivnosti koje idu u pravcu produljenja zabrane do 31.3.23.godine, ali sam mišljenja kako se treba naći kompromisno rješenje. Vjerujem kako bi uvođenje izvoznih kvota ili

izvoznih taksi, uz ograničenje marži, osiguralo snabdjevenost domaćeg tržišta po prihvatljivim cijenama.

Zašto BiH ne diverzificira svoju opskrbu plinom i kako komentirate igre oko blokiranja projekata izgradnje novih plinovoda?

Moram priznati da mi je drago što ste postavili ovo pitanje, prvenstveno što zadnja dešavanja sa ulaskom financijske policije u nadležno ministarstvo idu u prilog svemu na što sam upozoravala u protekloj godini i pol, a u zadnje vrijeme vidim svi nešto komentiraju na ovu temu. Kada je u pitanju energetika, posebno plin, uvijek imate previše interesa koji obično ne interferiraju jedni s drugima. Ti interesi nisu nikada lokalnog karaktera nego uvijek puno širi. Kada govorimo o Južnoj interkonekcij imali ste konstantno opstruiranje projekta od samoga početka od strane nadležnih institucija, iako se to fino pakiralo da tako ne izgleda. Valjda je problem što cijevi najvećim dijelom prolaze kroz ona područja gdje većinski žive Hrvati, ali zanemarivali su činjenicu, namjerno ili slučajno, da od tog istog plinovoda dugoročno ovisi sigurno snabdijevanje i sarajevskog bazena. Onog trenutka kada se projekt pokrenuo sa mrtve točke, dešava se sulud potez prelaska na Turski tok, gdje imate samo ruski plin, i otkazivanje prijevremenog ugovora sa mađarskim operatorom putem kojeg ste mogli dobivati bilo koji plin, i to bez suglasnosti Vlade FBIH koja je garant ugovora a sve je završilo na arbitraži teškoj 23 mil.dolara. Odjednom krećete u razdvajanje djelatnosti i poslove snabdijevanja, koje je do tada doduše i radilo ali samo na papiru, u potpunosti prebacujete na poduzeće koje ima akumulirani gubitak veći od imovine. Znači, vežete ruke i po pitanju izvora i dobave i plaćanja. Pokrećete smjene i postavljate ljude koji o projektu znaju vrlo malo. Kada je u pitanju međudržavni sporazum sa Republikom Hrvatskom o Južnoj interkonekciji isti je u ladici Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa stajao do nedavno, dok se nije pojavio sporazum sa Republikom Srbijom o Istočnoj interkonekciji. Pokušala sam razgovarati da se sporazum sa Republikom Hrvatskom pošalje u proceduru, no zbog stava kako to nije u interesu Republike Srpske sve je bilo na čekanju do prije tri mjeseca, kada se negativno mišljenje mijenja u pozitivno i kada imate pokušaj da se oba sporazuma razmatraju na telefonskoj sjednici kao jedna točka, što je neprihvatljivo. Naglašavam kako su hrvatski predstavnici na svim razinama podržavali aktivnosti dok nije postalo očigledno da umjesto procesa izgradnje imamo proces suptilne razgradnje. Zastupljenost naših ljudi u nadležnim poduzećima izlišno je uopće komentirati, a komentari koji dolaze od onih istih koji opstruiraju projekt od početka kako Hrvati nešto dijele jer su formirali svoje poduzeće su neutemeljene, jer formiranje poduzeća Južna interkonekcija nije uzrok nego posljedica. Osobno sam stava da mi trebamo imati 4 ulaza za snabdijevanje. Time ćemo u potpunosti diverzificirati snabdjevanje, osigurati dovoljne količine, osigurati povoljniju cijenu i u konačnici olakšati život stanovništvu i podići konkurentnost gospodarstva.

Posljednje četiri godine u radu Vijeća ministara, ali i općenito državnoj vlasti obilježile su krize! Kako komentirate činjenicu da ekonomski parametri u zemlji nisu, čini se, pretjerano o tome ovisili?

Djelomično se mogu složiti. Mišljenja sam da je za to najzaslužnija pandemija Covid 19. Nakon lockdowna i strašnog pada ekonomske aktivnosti u svijetu, imali ste naglo otvaranje i nagli rast izvoza što je rezultiralo smanjenjem trgovinskog deficita. Uporedo s tim imate rast inflacije u eurozoni, za koju se mi vežemo, što je rezultat povećane potrošnje, poremećaja u lancima snabdijevanja odnosno imate rast cijena transporta i hrane, kasnije i energenata.

Rast cijena dovodi do veće naplate poreza i više novca u proračunima, ali ste onda imali i veće izdatke za razne transfere, dok su generalno kapitalna ulaganja ostala na niskoj razini. Tako da je to po meni samo privid, i morao bi se zauzeti jedan integrativan i sustavan pristup svih s obzirom na svjetska kretanja, kako bi se negativne posljedice što više ublažile.

Svijet se suočava s teškom krizom nakon agresije na Ukrajinu, te je na pragu recesije. Što vlasti BiH trebaju činiti kako bi se ublažile posljedice takvog raspleta?

Znate zašto je propao socijalizam? Zanemario je solidarnost i odricanje. To se sada ponovno dešava. Samo što socijalizma nema već odavno, u mjeri u kojoj je bio. Rješenje za ublažavanje posljedica jesu nove, svježe, domaće i strane investicije. Ne mislim na reinvestiranja banaka, nego na nove direktne investicije. Te investicije trebaju biti usmjerene na razvoj domaće znanosti i tehnologija, otvaranje domaćih firmi i jačanje domaćih banaka, posebno Razvojne. U svijetu se dobavni pravci snabdijevanja mijenjaju i mi u tome trebamo vidjeti svoju šansu. Na taj način se gradi jaka nacionalna ekonomija, ali za takvo nešto treba odgovorna država. Naravno, da bismo bili odgovorna država moramo provesti reforme, ma koliko bile teške i bolne, ispuniti što se od nas traži i osigurati status kandidata. Time se otvaraju strukturni fondovi i značajan investicijski ciklus. Znači, moramo postati solidarni, moramo integrativno i sustavno pristupiti procesima, a to znači da moramo biti odgovorni. To je način prevazilaženja onoga što se najavljuje.

artinfo.ba