Unatoč iznimno nepovoljnim okolnostima, mentalnom i društvenom zamoru, nepostojanju jasnih izbornih pravila, medijskoj sotonizaciji, manipulacijama međunarodne zajednice i sličnim malignim faktorima, Hrvati koji žive u Bosni i Hercegovini još su jednom jasno potvrdili i pokazali kako jesu samosvjestan politički narod. 

Masovnim odzivom na izbore, Hrvati u BiH su i sebi i drugima pokazali kako se neće predati bez borbe i kako im ne pada na pamet samovoljno odustati od svoga prirodnoga prava na vlastitu domovinu Bosnu i Hercegovinu, državu u svemu jednakopravnih konstitutivnih naroda i svih njenih ostalih građana. Kako je, uostalom, u Daytonu i zapisano.

Niti na jednom drugom primjeru to se nije moglo bolje vidjeti nego na primjeru masovne podrške jedinoj kandidatkinji za hrvatsku članicu Predsjedništva, gospođi Borjani Krišto.

Naime, Hrvati su, jednako kao i sama gospođa Krišto i sve hrvatske stranke u BiH, znali da je gotovo pa nemoguće da izaberu svoga člana Predsjedništva. Već 15 godina je potpuno jasno da Bošnjaci mogu izabrati najmanje tri kandidata iz Federacije BiH dok Hrvati izaberu jednog. Činjenica da je Federacija BiH jedna izborna jedinica iz koje Bošnjaci i Hrvati glasuju i za bošnjačkog i za hrvatskog člana Predsjedništva znači da Bošnjaci uvijek, zbog svoje mnogobrojnosti, mogu uz bošnjačkog izabrati i hrvatskog člana Predsjedništva. To su, naravno, redovito i činili i potpuno je bilo jasno da će to ponovno uraditi.

Pri tom se mora naglasiti kako je i Željka Komšića i Izbornog zakona i priče o legitimnom predstavljanju i poštivanju načela konstitutivnosti naroda (...) Hrvatima već puna kapa. Hrvati žele razgovarati o poslu, o zarađivanju novaca vlastitim radom, o putovanjima, ljetovanjima i zimovanjima... o svemu, samo ne o fenomenu Komšić. Naprosto su se te teme zasitili. Komšić je u ogromnoj mjeri uspio Hrvatima do kraja ogaditi državu BiH.

Stoga je na ovim izborima prijetila ozbiljna opasnost da se pokaže kako Hrvati svojevoljno odustaju uopće da sudjelovanja u toj unaprijed režiranoj izbornoj farsi. 

Ipak, plebiscitarnom podrškom gospođi Borjani Krišto i masovnim odzivom na izbore, građani BiH hrvatske nacionalnosti jasno su poručili svima, i domaćim i stranim akterima, da ih i dalje ima u BiH i da ni pod koju cijenu neće pristati da ih se svede na "bezličnu masu građana" kojom gospodare Bošnjaci.

Nedjeljni izbori, posebno za hrvatskoga člana Predsjedništva, tako su se pretvorili u referendum među Hrvatima o tomu žele li i dalje ostvarivati svoja prava u BiH. Rezultati tog "referenduma" su nedvosmisleni i konačna poruka je da će Hrvati svoja prava ostvarivati na ovaj ili na onaj način. Ili unutar daytonske BiH ili u okviru neke nove državne strukture. Tu poruku bi morali nedvosmisleno dekodirati i u Sarajevu i u međunarodnim krugovima.

Drugi važan aspekt nedjeljnih izbora je da se među Hrvatima ponovno probudio politički pluralizam. 

U Mostaru i HNŽ-u solidan rezultat će imati HRS Slavena Raguža, u HBŽ-u sjajan rezultat će imati Hrvatski nacionalni pomak (HNP) Ivana Vukadina, a i HDZ 1990 Ilije Cvitanovića je ukupno ostvario dobar rezultat. U parlamente na višim razinama ulaze i Mario Karamatić iz HSS, vjerojatno i netko iz HKDU. Na županijskim razinama u zakonodavna tijela ulazi i niz drugih stranaka. Pored navedenog, i unutar samog HDZ-a vidljiv je niz novih lica.

Dakle, u ovako teškim društveno-političkim okolnostima, gdje je zajedništvo zapravo imperativ, hrvatski birači su uspjeli pokazati značajan politički pluralizam. 

Promjene u popunjavanju i funkcioniranju Doma naroda FBiH koje je nakon zatvaranja birališta nametnuo visoki predstavnik nikako ne trebaju značiti da se sada Hrvati u političkom smislu mogu opustiti. Naprotiv. Nametnute promjene trebaju biti samo svježi impuls hrvatskoj politici da još snažnije krene raditi na konačnom dolasku do pune ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda. U suprotnom, ako se vidi da se sa Sarajevom i dalje na tom polju ne može ništa uraditi, onda treba početi razmišljati o novom državnom aranžmanu jer je političko zlostavljanje iz Sarajeva već davno postalo nepodnošljivo.

Nakon provedbe izbornih rezultata ponovno će zasjedati i Hrvatski narodni sabor koji će pokušati donijeti procjenu u kojem smjeru treba dalje djelovati hrvatska politika u BiH. Do tad će biti jasno hoće li četiri godine pred nama ponovno biti gubitak vremena ili neće. 

Situacija je takva da Hrvati nemaju vremena za gubljenje i ako se vidi kako stvari ponovno ne funkcioniraju, onda će to biti jasan signal da se u BiH nema više što tražiti. Ipak, ne treba biti ni ishitren u potezima te i dalje treba ostati miran i kooperativan. 

Naposljetku, današnju državu BiH neće "ugasiti" ni Srbi ni Hrvati nego upravo nerazumna bošnjačka politika, čija je Komšić personifikacija, koja ne želi graditi dogovor nego želi biti hegemon u BiH. Srećom, vremena zuluma su iza nas.

Dnevnik.ba