Odlučujuće bitke za politička prava hrvatskog naroda u BiH vodit će se u središnjoj Bosni
Iako je većina izbornih poruka stranaka s hrvatskim predznakom vezana isključivo za izbor člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, odnosno motiviranje hrvatskog biračkog tijela da masovnim izlaskom i potporom jedinom kandidatu, odnosno kandidatkinji koju su predložile hrvatske stranke, spriječe još jedan pokušaj nametanja Hrvatima Željka Komšića, izbori u nedjelju puno su više od biranja između Borjane Krišto i Željka Komšića.
Narodski rečeno, izboriti se da u Predsjedništvu BiH u iduće četiri godini sjedi onaj kojeg su birali Hrvati, umjesto još jednog člana kolektivnog šefa države koje su birali i Hrvatima nemetnuli Bošnjaci, vrh je ledenog brijega borbe za politička prava hrvatskog naroda u BiH.
Promatramo li predstojeće izbore iz perspektive sasvim običnih ljudi, Hrvata iz recimo Kiseljaka, Novog Travnika, Žepča ili pak Mostara ili Gruda koji nisu bliski političkim strankama i o njima izravno ne ovise, još jedno nametanje omraženog im Željka Komšića samo će produbiti osjećaj gorčine. Neki drugi kojih je više odlučili su opet šta je bolje za nas koji smo malobrojniji. To jednostavno nije u redu, reći će mnogi, slegnuti ramenima i nastaviti život tamo gdje je stao. Neki će i otići jer se ne mogu više nositi s osjećajem nemoći, drugi će ostati i dalje neshvaćeni od bošnjačke većine i medija zašto im smeta taj Komšić, i što bi to za njih bilo bolje da je na njegovo mjesto sjela ona za koju su oni glasali. Naravno, ukoliko plan bošnjačkih stranaka uspije te ponovno uz jednog od trojice svojih kandidata, izaberu i onog koji nema legitimitet hrvatskog biračkog tijela. Uspiju li u toj nakani sasvim je sigurno da će se višegodišnja politika kriza dodatno produbiti, a odgovornost za nju podijelit će se ravnomjerno po svakom Bošnjaku koji je umjesto sebi birao Hrvatima člana Predsjedništva BiH, a dodatno onima koji su takav izbor kreirali i na njega pozivali, na skupovima, iz vjerskih objekata, nije ni bitno.
No, puno veći stvarni problemi za sve njih počet će ukoliko bošnjačkim političkim strankama, uključujuće i one koje se deklariraju građanskim, uspije nakon Kluba Srba i Ostalih, uspostaviti i kontrolu nad Klubom Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Pod pretpostavkom da opet izaberu „svojeg“ Hrvata iz Unsko- sanke, Bosansko-podrinjske i Tuzlanske županije, potrebna su im još tri izaslanika u Klubu Hrvata uz pomoć kojih će su svojim rukama imati ključ vlasti u Federaciji BiH ali i BiH. A put do nove Platforme vodi preko dviju županija u središnjoj Bosni, Srednjobosanske i Zeničko- dobojske. U ove dvije županije navodne građanske stranke na liste su rasporedile i pokojeg Hrvata spremne, ukoliko „prođe“ delegirati ga u Dom naroda i tako se izboriti za potreban broj ruku kojima će, bez onih koji imaju legitimitet hrvatskog biračkog tijela, izabrati nelegitimnu vlast. I nisu oni prvi na listama, dovoljno je da su u vrhu i da ih se lakše može preferirati. Omiljenom retorikom bošnjačkih strankama u izbornoj kampanji rečeno, dronovi kao i lovačke puške su spreme, a i roboti nakon izbora, „halal“ srednjobosanski Hrvati koji će bez trunke nacionalnog osjećaja odigrati svoju ulogu u nekoj novoj vlasti koja će novac uskratiti i Kiseljaku i Novom Travniku, kao i Grudama i Mostaru, ali i Rami, Kupresu, Livnu. A posljedice takve vlasti obični ljudi će itekako osjetiti. Ako one koji su spremni na sramotnu ulogu u završnom činu oduzimanja političkih prava Hrvatima u BiH i pretvaranju Federacije BiH u entitet bošnjačkog naroda nije govor prve dame u Bošnjaka Sebije Izetbegović o Tomašicama podsjetio na brojne „Tomašice njihovog naroda“ po središnjoj Bosni, na otvorene rane nekažnjenih ratnih zločina koje ne zacjeljuju jer im se stalno dosipa „sol na ranu“ njihovim negiranjem i sustavnim umanjivanjem, onda je na savjest tih robota bošnjačke politike konačnog obračuna s pravima Hrvata u Federaciji BiH suvišno apelirati.
Ali je moguće i nužno apelirati na izlazak na izbore, na glasanje po vlastitoj savjesti. Jer presudna bitka, jednako kao i one ratne, vodit će se u središnjoj Bosni. Ako su Hrvati opstali od Kiseljaka do Žepča usprkos svemu, mogu se izboriti i za svoja politička prava te još jednom dati šansu onima koje izaberu da dovrše bitku koju su oni započeli izlaskom na izbore 02. listopada. Koliko god se u nama skupilo razočarenja u mnoge od ponuđenih kandidata na listama stranaka s hrvatskim predznakom, izbora uvijek ima. Ima ga usprkos svemu, pa i međunarodnim moćnicima koji su toliko puta pogazili naše žrtve i isto toliko puta i naša politička prava. Sjetimo se još jednom da BiH bez Hrvata koji su izašli na referendum ne bi bilo, ne bi je bilo bez HVO-a koji je obranio svoj narod najprije od srpske, a potom i agresije Armije R BiH. I nije se umorio već su njegovi pripadnici kroz sudjelovanje u oslobodilačkim operacijama stvorili preduvjete za prestanak oružanih sukoba u BiH. Opstankom u središnjoj Bosni, usprkos svemu, Hrvati su spriječili podjelu BiH. Masovnim izlaskom na izbore imaju priliku spasiti je opet, ovog puta od ciljeva koji su ostali neostvareni u ratu, od stvaranja jednonacionalne islamske države u srce Europe, maskirane u ideju građanske u koju ni oni koje je zagovaraju više ne vjeruju. Dakle u nedjelju svi na birališta, jer nakon bitke za politička prava predstoji nam i one jednako važne za ekonomski napredak, ubrzanje europskog puta ali i politički pluralizam kojeg sebi sve ove godine, zbog konstantnog grča u kojem se nalazimo, nismo mogli priuštiti.
AP/artinfo.ba
