Tko je ikad prošao kroz Busovaču i Kiseljak u jednom potezu, a svi oni koji zaobilaze autocestu Sarajevo – Zenica svakako jesu, mogli su vidjeti upadljive razlike ova dva nekad slična mjesta.
Razlika je uvijek postojala, ali je ona prije rata bila u korist Busovače. Veća čaršija blizu Zenice, s bogatim selima usmjerenim ka poljoprivredi, činila su Busovaču perspektivnim mjestom na gotovo idealnom geografskom mjestu unutar BiH i Jugoslavije.
piše: Tvrtko Milović
Istovremeno, Kiseljak je dosta mlađa čaršija čiji je turistički zamah iz Austrougarske zaustavljen u socijalističkoj Jugoslaviji i preusmjeren na vojnu i tekstilnu industriju. Obje industrije bez perspektive u kapitalističkoj tranziciji, piše Tvrtko Milović
Ipak, Kiseljak je tranziciju dočekao spremno. Ratni i poratni kapital koji se u Kiseljak slijevao zahvaljujući visprenom vojnom i političkom rukovodstvu općine, lansirao je mjesto u pravu trgovačku meku. Padom trgovine Kiseljačani su se vrlo brzo preorijentirali na malo i srednje poduzetništvo koje je do danas ostalo vitalno i sposobno da izdrži i razvija se unatoč svim krizama. To pokazuje i podatak o skoro 1000 firmi i nekoliko stotina obrta na području općine.Većinu firmi vode mladi ljudi, pravi majstori investicija. Naravno, Kiseljaku su na ruku išle i druge pogodnosti, prije svega blizina Sarajeva.
Busovača je na žalost imala različit put poslijeratnog razvoja. Kapital je više težio Vitezu, a blizina Zenice više nije bila nikakva prednost.
Ipak, najveća pošast Busovači se dogodila 2008. dolaskom antinačelnika. Jedan standardno nesposobni i bezlični SDA kadar ne bi samostalno uništio Busovaču da iza njega ipak ne stoje daleko veće sile. Prije svega sila lokalnog kapitala. Možda bolje reći mikrolokalnog – iz Kaćuna.
Mikrolokalni kapitalisti su svoju moć usmjerili ka uzdizanju sela Kaćuni u malo veće selo. Nije ništa neobično za seoske kapitaliste da sav svoj novac ulažu u svoje selo. Ipak, ovdje je specifično da se uzdizanje Kaćuna radi paralelno sa sustavnim uništenjem Busovače kao mjesta.Oni koji prolaze kroz Busovaču, posebno oni koji se zadrže a najbolje oni koji žive u Busovači, dobro vide da je mjesto doslovno zapelo u 1997. godini. Nikakvih investicija, uređenja javnih prostora, ulaganja u kvalitetu života… u Kiseljaku je skoro svako selo dobilo nogostup, dok u Busovači glavna ulica liči na makadam. O općoj atmosferi i poslovnom ambijentu u mjestu da se ne govori.
Busovača je sustavno i ciljano zanemarena kako bi Kaćuni izgledali ljepše.
Naravno, to Kaćunima nimalo ne pomaže, ali u malograđanskim glavama je to povezano.
Mikrolokalni upravitelj sa svojim sponzorima osigurao je sebi najviša mjesta u SDA pa sustavno razvaljivanje nečega za što su izabrani da oplemenjuju, imaju osiguranu podršku svih struktura vlasti Zajedno sa koalicijskim partnerima.
Sumanuta ideja da će Kaćuni izgledati ljepše ako Busovača izgleda gore može imati smisla samo ako u Kaćune idete iz pravca Zenice i Busovače. Ali ako vam je Kiseljak sljedeća postaja onda se vidi besmisao ove strategije.
Zašto uopće ovaj primjer nesretne Busovače!?
Zato što je Busovača pokazatelj kako SDA razmišlja i prikaz u malom kako SDA djeluje u čitavoj središnjoj Bosni. Uostalom, isti čovjek upravlja i Busovačom i kantonalnom SDA. Da mu dobro „ide“ ne vidi se samo na otužnom licu općine koju vode već 14 godina nego na licu čitavog kantona.
Osobni je osjećaj da ovakvu destruktivnu politiku SDA središnje Bosne ne vodi iz nacionalnih motiva. To je jednostavno politika za koju oni misle da je ispravna. A to isto „vide“ i njihovi glasači.Napomenimo, SDA je od izbora 1996. do danas svugdje nekad izgubila izbore. Makar jednom. Ali u središnjoj Bosni ni jednom. Glasači SDA u središnjoj Bosni su specijalno lojalni svom autodestruktivnom rukovodstvu.
Kao Hrvata ovo me posebno ne tangira, ali kao čovjeka i žitelja središnje Bosne ovo me žalosti. Kao busovačkog zeta me ljuti. Jer geografski i ekonomski prostor koji dijelimo je zajednički.
Na žalost, jedini koji mogu nešto promijeniti jesu upravo oni koji najvjernije podržavaju vladajuću garnituru iz Kaćuna.
Kako uopće pomisliti da se nešto može promijeniti u glavama onih koji u lažnom napretku Kaćuna vide recept za napredak čitave Središnje Bosne?!
Nikako.
Ovakva deformacija demokratskog društva se ne može promijeniti lako. Ni jedna demokratska teorija nije predvidjela da će glasači slobodnom voljom birati nekog tko radi protiv njih.
Zato se u ovom slučaju stvari moraju mijenjati odozgo. Mora postojati razina vlasti koja barem nominalno prati rad lokalne zajednice a ne da se prave antidržave u antidržavi. Onda će možda nekad, možda, i Busovača i središnja Bosna dobiti priliku da odahne i krene naprijed.
artinfo.ba
