Ulazi li plan bošnjačkih unitarista u završnicu, je li fra Ivo kasno progledao?
Fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, koji je zbog svojih ranijih izjava potpore Željku Komšiću i javnog iskazivanja mržnje spram legitimnih hrvatskih predstavnika u vlasti, svrstan u daidže, čini se, konačno je progledao. Gostujući na N1 televiziji , uz politiku svih nacionalnih stranka, jasno je osudio politiku unitarizma koju vodi SDA, čiji je privjesak Željko Komšić za kojega je priznao je fra Ivo Marković, i sam nekad glasao. Što je to natjeralo fra Ivu da se predomisli, koje sile zla su u pitanju, najbolje zna on sam. Iz vjerske perspektive koju propovijeda, griješiti je ljudski, a svi koji se iskreno pokaju zaslužuju oprost. Iz one pak malo drugačije, ljudske, a napose perspektive hrvatskog naroda u BiH teško je shvatiti kako je moguće da je jednom intelektualcu kakav je fra Ivo Marković trebalo toliko vremena da shvati ono što je većini pripadnika njegovog naroda odavno kristalno jasno. Da shvati da se bošnjačka politika u ratu izgubljenih teritorija u istočnoj i zapadnoj Bosni nadoknađivala masovnih progonima Hrvata iz središnje Bosne, a da se ta ista politika danas maskirana u ideju građanskog uređenja BiH, provodi oduzimanjem političkih prava hrvatskom narodu, negiranjem njegovog postojanja i prava da bude jednakopravan s druga dva naroda u BiH.
Posebno je to teško shvatiti znajući podrijetlo fra Ivino i žrtvu desetak članova njegove obitelji, među kojima je i njegov otac. Ubijeni su ratne '93. u zeničkom selu Šušanja koje crkveno pripada župi Brajkovići. Podsjećamo, usporedo s općim napadima i progonom hrvatskog stanovništva iz Zenice, te sustavnom pljačkom njihove imovine, na dan početka općeg napada na Zenicu 18. travnja '93. postrojbe Armije R BiH kreću i s krvavim pohodom na selo Šušanj, pohodom koji je kulminirao 08. lipnja '93. kada je krenuo sustavan progon i travničkih Hrvata iz župa Brajkovići i Guča Gora. Šušanj iz kojeg je fra Ivo tek je jedno od brojnih sela ove dvije župe u kojima su Hrvati ubijani i mućeni, protjerani sa svijih ognjišta, njihova imovina sustavno je opljačkana, kuće do temelja srušene kako se u njih ne bi mogli vratiti, barem ne u skorije vrijeme. I kao da sve to nije bilo dovoljno, etničko čišćenje fra Ivinog rodnog sela, uključujući i ubojstva desetak članova njegove obitelji, godinama su prikrivani i negirani, a do današnjih dana ostali su nekažnjeni. Usprkos svemu fra Ivo Marković usprotivio se stavljanju šahovnice na spomen obilježje hrvatskim žrtvama u Šušnju, odbijajući godinama imenovati vojsku koja ih je počinila te je umjesto Armije R BiH znao kazat da su članove njegove obitelji i druge Hrvate u Travniku i Zenici pobile „sile zla“, iste one sile čiji je pripadnik bio i Željko Komšić za kojega je svojedobno glasao. Fra Ivo Marković je nekad davno o prikrivanju zločina nad Hrvatima u Šušnju, pisao tadašnjem glavnom tužitelju Međunarodnog kaznenog suda u Den Haagu Richardu Goldstoneu, a onda se ušutio i godinama šutio, amnestirajući počinitelje na način da su njima upravljale sile zla te da zločin u Šušnju nije bio planiran.
Svima osim fra Ivi odavno je jasno da je progon Hrvata iz Zenice, Travnika, Bugojna, Fojnice i brojnih drugih mjesta bio dio plana etničkog čišćenja središnje Bosne od Hrvata kako bi se na ovim prostorima stvorio prostor za život Bošnjacima prognanim iz istočne i zapadne Bosne. Spriječivši taj plan, Hrvati središnje Bosne spriječili su podjelu BiH i stvaranje etnički čistih područja, a središnja Bosna, usprkos svemu, ostala je jedini multietnički prostor u BiH, prostor na kojemu Hrvata još uvijek ima i koji je i dalje na udaru jednako kao i '93., samo ovog puta političkom, a ne vojnom. Bilo bi lijepo kad bi fra Ivo Marković razmislio koliko je i sam sve ove godine, dosuo soli na vlastite kao i rane svojeg naroda koje su i dalje otvorene kao i '93. jer su sile zla ostale nekažnjene, nisu se ni mijenjale. One i dalje mašu ratnim zastavama s ljiljanima, zastavama pod kojima su počinjeni malovni zločini nad Hrvatima, od središnje Bosne pa dalje dolinom Neretve do Grabovice i Uzdola, dok one hrvatskog naroda s šahovnicom koje se i fra Ivo svojedobno odrekao, proglašavaju neprijateljskim, a njihovo skidanje i uništavanje činom patriotizma. Fra Ivo iako godinama deklarirani daidža konačno je progledao. Nadati se ne i prekasno, odnosno da je još moguće spriječiti plan bošnjačkih unitarista koji je sudeći i prema njegovu obraćenju u samoj završnici. Budu li i svjetski moćnici slijedili njegov primjer, možda još ima nade za BiH kao zajednicu jednakopravnih naroda i građana, ali istinskih, a ne onih koji se takvim lažnom predstavljaju, od pojedinaca do stranaka.
AP/artinfo.ba
