Službeno je počela izborna kampanja za Opće izbore koji će se održati 02. listopada. Nešto više od 3,3 milijuna registriranih birača prema podatcima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH, biraju između 2.257 kandidata iz 72 političke stranke, 38 koalicija i 17 neovisnih kandidata.
I dok organizatori izbora pozivaju na korektnu kampanju, bez korištenja govore mržnja, i pticama na grani jasno je najprije da je kampanja odavno počela, kao i da njome dobrim dijelom dominira jezik mržnje. Površnom analizom kampanje, ne ulazeći u programe niti jedne političke stranke, jasno je kako i pred ove izbore postoje tri dominantne, po obilježjima nacionalne vrste kampanje.
Najglasnije su stranke koje pripadaju najbrojnijem narodu, bošnjačkom. Njihovom kampanjom koja traje već mjesecima dominira ratna retorika, negiranje temeljnih načela definiranih Daytonskim mirovnim sporazumom, poput konstitutivnosti naroda. Omiljena tema ih je pak bajkovita priča o građanskom uređenju zemlje u kojem ćemo svi „preko noći“ postati građani, Bosanski i Hercegovci i u kojoj će kao nekad u Jugoslaviji, vladati bratstvo i jedinstvo. Pri tom potpuno ignoriraju krvavi kraj bajke o državi koja je uporno negirala nacionalno pitanje i svjesno dala primat jednoj naciji. I dok pričaju o građanskoj, „prebaci“ ih opet na nacionalno, a još češće na vjersko te tako nastaje mješavina nezabilježena igdje ikad.
Sve za Srpsku, Srpsku nizašto. Ne znam postoji li takav slogan, ali je on svakako univerzalan sve ove godine kad je u pitanju retorika političkih stranaka, kako to vole kazati u političkom Sarajevu, „manjem bh. entitetu“. U pitanju su samo nijanse, a one se ogledaju u tomu koja je politička opcija trenutačno u milosti međunarodne zajednice, koja je njezin favorit za skidanje s vlasti one koja to nije i jasnije artikulira interese Republike Srpske od onih BiH i koja češće spominje odcjepljenje. U odcjepljenju je snaga i toga su svjesne političke stranke u Republici Srpskoj, češće će ga spominjat ukoliko žele potporu svojeg biračkog tijela, a što manje ili nikako ukoliko su odabrali put međunarodnih miljenika. Na istoku dakle, ništa novo.
A posebnih novosti nema ni na političkoj sceni najmalobrojnijeg naroda u BiH, hrvatskog. Dok traje borba za jednakopravnost teško da ih i može biti. Hrvatsko biračko tijelo u konstantom je grču pred svake izbore, grču borbe za politička prava koja se ovom narodu godinama otimaju, uskraćuju, a u posljednje vrijeme i negiraju. Zbog tog grča više od ostalih, zatvaraju oči pred stvarnom vrijednošću ponuđenih im kandidata, nadaju će da će taj grč konačno proći te da će i sami osjetiti ljepote političkog pluralizma, ali onog istinskog, a ne pluralizma koje im uglavnom oni koji mijenjaju dresove. Više od ostalih, za Hrvate u BiH, ma koliko ta fraza bila izlizana, ovogodišnji izbori jesu povijesti, ne toliko zbog samih izbora, koliko zbog očekivanih promjena izbornih pravila, odnosno smjera u kojem će ići. Kad budu mogli sami birati svoje predstavnike, možda, umjesto različitih frustracija, osjete da na dan izbora imaju moć izbora. Tu su naravno i oni spremni „loviti u mutnom“, te se sami, radi osobnih interesa, ponuditi biti dio ikebane moguće vlasti bez onih koje je birao njihov naroda, a takvih Hrvatima „ruku na srce“ nikad nije falilo!
Ne treba zaboraviti ni ulogu međunarodne zajednice, moćnika koji na ovaj ili onaj način itekako imaju utjecaja na bh. političku scenu, jednako podijeljenu i kako vrijeme prolazi scenu sa sve dubljim jazom između politika, onoga što govore i rade političari, ideja i programa sa stvarnošću.
Kako god, valja nam idućih mjesec dana slušati o ratovima o kojima mogu samo oni koji u njemu nisu bili, o pravnoj državi i borbi protiv kriminala i korupcije iz usta onih kojima optužnice iz džepa vire, o bajkama o građanskoj s građanima prvog i drugog reda, o ugroženosti, zajedništvo koje ima vijek trajanja uglavnom do izbora, o odcjepljenju, o svemu i svačemu. Najmanje o programima, o ekonomiji, o poskupljenjima, kvaliteti obrazovanja i njegovom prilagođavanju tržištu rada, o zaustavljanju egzodusa naroda i građana iz BiH. Valja nam svima skupa preživjeti i nadati se da su ovo posljednji izbori koji su za bilo koji narod u BiH povijesni te da ćemo se na idućim već baviti više životnim pitanjima, a manje ratovima, odcjepljenima, oduzimanjem prava drugima i pokušajima onih kojima su oduzeta da ih vrate. Nada ionako umire posljednja, zar ne?
AP/artinfo.ba
