U cijeloj priči također ne treba ispustiti iz vida činjenicu da je Ustavni sud BiH, nakon što je istekao rok za izmjenu Izbornog zakona, sukladno presudi “Ljubić”, izbrisao članke Izbornog zakona koji govore o popunjavanju federalnog Doma naroda, a samim time BiH je došla u situaciju u kojoj ne postoji zakonsko uporište za provedbu izbornih rezultata
Unatoč činjenici da je visoki predstavnik prolongirao odluku o nametanju izmjena Izbornog zakona, koja bi tek jednim dijelom riješila hrvatsko pitanje u BiH, sama činjenica da smo u nekoliko godina od šutnje na hrvatske legitimne zahtjeve došli do trenutka u kojemu najviše institucije Europske unije javno progovaraju o potrebi uvođenja načela legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda govori o promjeni pogleda na BiH, piše Večernji list BiH.
Lobiranje
Za razliku od koncepta građanskog uređenja države, kakav je moguć isključivo u jednonacionalnim državama, BiH, kao višenacionalna zemlja i društvo koje ima svoje pandane na Zapadu (Belgija, Švicarska), jedino može uspjeti kao zemlja u kojoj će se prava triju naroda poštovati u svoj punini, a toga postaju svjesni u institucijama Europske unije. I dok su Sjedinjene Američke Države, kao kreatori Daytonskog sporazuma, koji u temelju Aneksa 4 ima načelo konstitutivnosti, te činjenice svjesne, unutar EU-a trebao je proći dugi niz godina kako bi se konstitutivnost naroda u BiH prepoznala kao ključni preduvjet stabilnosti.
Snažno lobiranje Republike Hrvatske da se to pitanje prepozna u institucijama EU-a kao suštinsko za jugoistok Europe ključni je razlog što je Unija sada toliko angažirana kako bi se pravedan Izborni zakon donio što prije, a o ozbiljnosti dovoljno govori i činjenica da su u Strateškom kompasu za sigurnost i obranu, službenom dokumentu smjernica vanjske politike EU-a, jasno naglasili konstitutivnost naroda sadržanu u Ustavu Bosne i Hercegovine.
Ruska invazija na Ukrajinu također je razlog zbog kojega su u EU sada svjesni koliko znači stabilnost i europska perspektiva BiH, ali i zapadnog Balkana u cjelini. Preduvjet stabilnih političkih prilika u BiH, ali i ubrzanja europskog puta zemlje, svakako je harmonizacija međunacionalnih odnosa, a poglavito Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH, a kako bi se to postiglo, nužno je donijeti pravedan Izborni zakon koji će malobrojnijem hrvatskom narodu omogućiti konzumaciju ustavnog načela konstitutivnosti, a to je upravo legitimno političko predstavljanje u institucijama koje su Ustavom određene za tu namjenu -Predsjedništvu BiH i domovima naroda.
U cijeloj priči također ne treba ispustiti iz vida činjenicu da je Ustavni sud BiH, nakon što je istekao rok za izmjenu Izbornog zakona, sukladno presudi “Ljubić”, izbrisao članke Izbornog zakona koji govore o popunjavanju federalnog Doma naroda, a samim time BiH je došla u situaciju u kojoj ne postoji zakonsko uporište za provedbu izbornih rezultata.Sve navedeno govori u prilog činjenici kako je izmjena Izbornog zakona sukladno presudi Ustavnog suda BiH koja govori o legitimnom predstavljanju jedini način za izlazak iz eventualne krize, a takva izmjena može se donijeti samo na dva načina – ili dogovorom domaćih političkih predstavnika uz usvajanje u oba doma Parlamenta BiH ili pak nametanjem visokog predstavnika.
Prava iz sporazuma
Bilo kakve akrobacije, koje bi uključivale situaciju u kojoj bi Središnje izborno povjerenstvo preuzelo ulogu zakonodavca, ne bi bile dobra poruka u društvu u kojemu se traže dogovor i kompromis. A poglavito bi za dugoročne odnose naroda bilo štetno ako bi SIP vratio u “optjecaj” izbrisanu zakonsku odredbu koja govori o raspodjeli izaslanika iz pojedinih županija. U tome bi slučaju zapravo omogućio bošnjačkom političkom korpusu da izabere šest podobnih Hrvata u Klub hrvatskog naroda, a što bi bio uvod u novo oduzimanje ostataka političkih prava hrvatskome narodu u BiH. Takvo što međunarodna zajednica u BiH, a napose Europska unija, ne bi smjela dopustiti te u tom kontekstu i treba gledati najavljenu odluku visokog predstavnika.
Naravno, ni takva odluka neće riješiti do kraja hrvatsko pitanje u BiH jer u njoj ni riječju nije spomenut izbor članova Predsjedništva BiH, niti se govori o povratku oduzetih nadležnosti koje su Hrvati imali prije 2000. odnosno 2002. godine. A originalni Washingtonski sporazum Hrvatima je jamčio potpuno utjecaj na izbor vlasti u Federaciji BiH kroz Dom naroda Parlamenta FBiH, kao i zakonsku mogućnost utjecati na donošenje svake odluke Vlade Federacije.
Dnevnik.ba
