Kiseljak kao primjer istinske multietničnosti i multikluralnosti kojeg treba slijediti
U spomen na prvi sačun pisani trag, povelju, odnosno darovnicu hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. iz 1244. godine, a koja svjedoči o postojanju jednog od njegovih naseljanih mjesta, Rotilja, Kiseljak će ovih dana proslaviti svoj 778. rođendan. Istoga dana 20. srpnja katolici će slaviti i zaštitnika župe Kiseljak, sv. Iliju Proroka. Ovaj starozavjetni svetac zaštitnik je i mnogih drugih župa u BiH kao i cijele Bosne i Hercegovine. Prema sačuvanim zapisima, sveti Ilija imao je vrlo važno mjesto ne samo u kršćanskoj već i u židovskoj i islamskoj predaji, na sramotu svih koji su pokušali osporiti njegovu proslavu u Kiseljaku zbog slučajnosti poklapanja datuma na najstarijem sačuvanom pisanom dokumentu o postojanju mjesta s blagdanom sv. Ilije. Umjesto da shvate i prihvate da slučanosti ne postoje te da i Kiseljak i BiH imaju savršenog zaštitnika. Razlika je samo u tomu što ga je Kiseljak, za razliku od BiH dostojan. U to su se mogli uvjeriti mnogi koji su ovih dana boravili u Kiseljaku, koji su njime prolazili jer s toliko raznovrsnih kulturnih programa i događaja u kojima svatko može pronaći nešto za sebe, nimalo pretenciozno tvrdim da u BiH je nemoguće pronaći, iskreno se nadajući da će me netko demantirati. Od sevdalinki do tamburica, moderne glazbe. Svega je ovih dana bilo i još uvijek ima u Kiseljaku, programa u kojima se nitko bez obzira na nacionalnu pripadnost i uzrast ne osjeća izostavljenim.
I kad sevdalinke i tamburice utihnu, tragovi multietničnosti u Kiseljaku su vidljivi su na svakom koraku, crkve, katolička i pravoslavna, obje su posvećene istom zaštitniku sv. Iliju i ukras su Kiseljaka kao i džamije. Obilježja svih vojski i naroda istaknuta su na vidljivim mjestima, kao i bilbordi s porukama sjećanja na žrtve rata, svih vjera i nacija. Pa kako tko misli i osjeća da se treba pokloniti žrtvama, tako to i uradi. I nikome ne pada na pamet skidati obilježja ni trgati zastave. Svatko ima pravo na svoju istinu o ratu, viziju sadašnjosti i budućnosti koja u Kiseljaku, po svemu sudeći, itekako ima perspektivu. Jer uz tragove multietničnosti vidljive na svakom koraku, Kiseljak je i veliko gradilište s jasnom perspektivom daljnjeg širenja i rasta. I eto dokaza kako je moguće kada pomirite različitosti, energiju usmjeriti u konstruktivnom smjeru, za opće dobro i razvoj mjesta.
Kao takav Kiseljak bi mogao poslužiti za primjer mnogima, prije svih po kilometrima ne tako dalekom, ali po odnosu prema drugima i drugačijima, potpuno različitom glavnom gradu BiH Sarajevu. Od multuetničnosti i multikulturalnosti Sarajeva ostao je tek smokvin list koji samo što nije pao, a vjetar mu daju ljudi i poput gradonačnice Benjamine Karić iz „multietničkog“ SDP-a. S pravom se može kazati da je u Sarajevu multietničnosti koliko i u SDP-u, u tragovima koji ni na koji način ne mogu ugroziti jednonacionalnu sliku Grada na Miljacki u kojemu se smokvin list pokušava zadržati halal Hrvatima i Srbima kao i halal spomenicima, od Kazana do spomenika neznanim Pejićevim poginulim pripadnicima HVO-a s obilježjima Armije R BiH. Bilo bi lijepo da je Benjamina došla ovih dana u Kiseljak, doznala ponešto Neli Finci kojoj je planirano otkrivanje spomenika, čula kako uistinu izgleda i zvuči multietničnost i multikulturalost te je bez šumova u komunikaciji pokušala primjeniti i u Sarajevu kao glavnom gradu BiH čije ulice još uvijek krase imena ustaških velikana, komunističkih diktatora, a odnedavno i krvnika travničkih Hrvata Mehmeda Alagića. Ne bi nam bilo važno čak ni kako će nam čestitati Dan općine, a onima koji slave i patron župe. Dosta bi bilo da nešto konačno nauči i shvati da je BiH nedostojna svojega zaštitnika sv. Ilije Proroka i da je u skladu s onim što je bio ovaj starozavjetni svetac krajnje vrijeme da oni koji sve ove godine šute konačno zagrme na put kojim BiH i Federacija koračaju, put pretvaranja BiH u državu jednog naroda. Takve ideje i nastojanja naprosto traže da se na njih najprije zagrmi, a potom ih spali na ognju iz čijeg pepela BiH kao država jednakopravnih naroda i građana može jedino izrasti, zemlja u kojoj sredine poput Kiseljaka neće biti nikakva iznimnka već pravilo, zemlja dostojna svojeg nebeskog zaštitnika.
AP/artinfo.ba
