Foto: http://www.bosnjaci.net/
Armija R BiH i mudžahedini u njenom sastavu postupali su nečasno!
Za obitelji oko 50 srpskih zatočenika koje su pripadnici odreda „El mudžahid“ u Zavidovićima i Vozući okrutno pobili u ratu preblaga, za hrvatske žrtve istog odreda koji je djelovao u sastavu Armije R BiH frustrirajuća jer zločini nad hrvatskim zarobljenicima i civilima i dalje su nekažnjeni. Neke su to od reakcija na pravomoćnu presudu koju je Sud BiH danas izrekao zapovjedniku Trećeg korpusa Armije R BiH Sakibu Mahmuljinu, postrojbe u čijem sastavu je odred sastavljen od dobrovoljaca iz islamskih zemalja djelovao. Dobar dio Bošnjaka, sudeći po komentarima na presudu, zgraža se nad njom jer Mahmuljina smatraju herojem, a ne zločincem. Iako nitko od njih ne objašnjava što ima herojskog i časnog u ubijanju zarobljenika i izostanku bilo kakvog pokušaja da se zločin sprječi, za što je optužen Mahmuljin. U konačnici nitko nije zadovoljan presudom, a jedina joj je vrijednost u tomu da su ovom presudom demantirane nedavne sramotne izjave čelnika SDA Bakira Izetbegovića o časnoj ulozi Armije R BiH u proteklom ratu. Dakle, osim dnevno- političkih političkih prepucavanja presuda Mahmuljinu neće doprinijeti procesu pomirenja među narodima jer osam godina za žrtve je premalo, i zbog njihove brojnosti i zbog okrutnog načina počinjenja zločina, a za one koji žive Bakirovu bajku o časnoj Armiji R BiH i jedan dan je previše.
No, vratimo se nekažnjenim zločinima pripadnika odreda „El mudžahid“ nad Hrvatima, ali i Srbima u središnjoj Bosni. Počevši od Busovače, preko Zenice, Viteza, Novog Travnika, Travnika, Bugojna. Među njima posebno je okrutno smaknuće Dragana Popovića u selu Orašac u Travniku kojemu je ritualno odsječena glava, a tijelo nikad nije pronađeno. Uvježbana tehnika pogubljenja zarobljenika u Orašcu kasnije se primjenjivala diljem svijeta, a prakticirali su je pripadnici takozvane Islamske države. Poligon središnje Bosne itekako su dobro iskoristili, te su iz baza u Orašcu i Mehuriću ratne 1993. godine redovito vježbali u Gučoj Gori , Bikošima i Maljinama i drugim travničkim naseljima. Vježbalo se u i Novom Travniku, Bobašima u Vitezu, sve do Bugojna koje ih se posebno dojmilo, osobito predjeli Rostova gdje također podižu kamp. Područje na kojem su boravili još uvijek krije tijela 15 nasilno odvedenih hrvatskih logoraša iz logora Armije R BiH u Bugojnu. Karakteristično za većinu njihovih žrtava je da se tijela teško ili nikad ne pronađu. U počinjenju zločina kao i pomnom skrivanju dokaza, osobito tijela, mudžahedini su imali podršku bošnjačkog političkog i vojnog vrha s Alijom Izetbegovićem na čelu. Presuda Sakibu Mahmuljinu demantirala je bajke o časnoj Armiji R BiH koja nije činila nikakve zločine koju i danas priča njegov sin Bakir.
AP/artinfo.ba
