Odvjetnik Anto Nobilo kao pravni zastupnik Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, osuđenih 2016. godine u Münchenu na doživotni zatvor za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, priprema zahtjev kojim će od predsjednika države Zorana Milanovića tražiti njihovo pomilovanje.
Službeni zahtjev koji Nobilo prvo mora uputiti Ministarstvu pravosuđa i uprave koje ga potom, nakon obrade, šalje predsjedniku na odluku, čuje se, biti će pojačan i pismom koje su već potpisali šestorica hrvatskih generala – Ante Gotovina, Ivan Čermak, Davor Domazet Lošo, Pavao Miljavac, umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, inače i zamjenik predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, i predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić.
Pismo će biti uručeno i predsjedniku Milanoviću koji otkako je izrabran na tu dužnost nije pomilovao ni jednu osobu. Štoviše, poznat je njegov stav koji je izrekao nebrojeno puta u predsjedničkoj kampanji, da neće nikoga pomilovati i kako smatra da je to zastario institut koji treba ukinuti. Zbog čega je i ignorirao točno 274 zahtjeva za pomilovanje koliko ih je u njegovo vrijeme dosad došlo u Ured predsjednika. Međutim, pitanje je čeka li istu sudbinu i zahtjev za pomilovanje Perkovića i Mustača ili bi predsjednik ipak mogao promijeniti svoju dosadašnju praksu da nikoga ne pomiluje s obzirom na to da naš izvor iz Ureda predsjednika kaže kako je najavom o zahtjevu za pomilovanje Mustača i Perkovića predsjednik iznenađen i da svakako želi razgovarati s potpisnicima pisma, dakle s hrvatskim generalima, prije konačne odluke. A iz čega je jasno da će predsjednik zahtjev za pomilovanje prije svega gledati kao političko, a ne pravosudno pitanje.
Cijela priča još je zanimljivija zna li se da je upravo Zoran Milanović, i to kao premijer, pretrpio golemu političku štetu zbog tzv. lex Perković, zakona kojim se, po mnogima, pokušalo spriječiti upravo izručenje Mustača i Perkovića temeljem europskog uhidbenog naloga s obzirom na to da je zahtjev za njihovo izručenje Njemačkoj stigao u trenutku kada je Hrvatska ulazila u Europsku uniju. Unatoč tomu, i Perković i Mustač izručeni su Njemačkoj gdje su u kolovozu 2016. godine i osuđeni na sudu u Münchenu za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 28. srpnja 1983. godine u Njemačkoj.
U to vrijeme Mustač je bio politički šef Službe državne sigurnosti u Zagrebu, a Perković je vodio odjel II. koji se bavio hrvatskom emigracijom. I dok su premijera Zorana Milanovića kada je donesen lex Perković – kojim europski uhidbeni nalog ne bi vrijedio za zločine koji su počinjeni prije 7. kolovoza 2002. godine – politički protivnici prozivali “braniteljem udbaša”, bit će zanimljivo vidjeti kako će isti ti reagirati na predsjednika Milanovića odluči li doista udovoljiti zahtjevu koji sastavlja odvjetnik Mustača i Perkovića, ali sada potpomognut potpisima generala, među kojima je i potpis, može se tako kazati, nacionalnog simbola, generala Ante Gotovine. Jedan od onih koji su pismo već potpisali je i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs koji je za Večernji list kazao kako stoji iza svoje odluke i kako nije ni minute dvojio kada su ga dvojica generela koji su pismo potpisali prije njega upitali hoće li i on dati svoju potporu. Rojs kaže kako dobro zna što su Mustač i Perković, a pogotovo potonji, napravili za Hrvatsku dok još nije bila priznata kao država i jako dobro, kaže, pamti koliko je Perković značio i ministru obrane Gojku Šušku i predsjedniku Franji Tuđmanu. Dodaje kako bez Perkovića jako puno oružja nikad ne bi došlo u to vrijeme u Hrvatsku. ’Poznat je njihov doprinos’
– Ja znam od početka koliki je njegov doprinos Hrvatskoj, a znaju i drugi koji su pismo potpisali. A potpisali su ga svi oni koji su sudjelovali u stvaranju države i znaju kako je to sve išlo u to doba. Što mislite zašto ga je potpisao Ante Gotovina. Pa on najbolje zna kako je biti u zatvoru na pravdi Boga – kaže Rojs. Na činjenicu da su i Mustač i Perković u kolovozu 2016. na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, Rojs kaže kako je to stvar za pravosuđe i da on nije pismo potpisao zbog onoga što je bilo prije 1991. godine, već zato što zna što su obojica značila i Tuđmanu i Šušku kada se stvarala država. – Tko sam ja da to ne potpišem. Stojim iza toga i ne sramim se ničega. Pa meni nitko do devet koljena unazad nije bio u Partiji, ja samo razmišljam svojom glavom – kaže Rojs i dodaje kako bi volio i kako se nada da će predsjednik države Zoran Milanović promijeniti svoj dosadašnji stav da ne daje pomilovanja.
